BRZORASTUĆE VITKO DRVO

Kinesko drvo budućnosti, paulovnija, postaje popularno sve više i na ovim prostorima. Ovo drvo brzo raste – za jednu deceniju dosegne i do 18 metara. Uzgajivači se nadaju budućem profitu od paulovnije, kog najverovatnije neće čekati mnogo dugo.

 

Uzgajanje paulovnije, brzorastućeg tankog drveta poreklom iz Kine, poslednjih godina sve je popularnije na našim prostorima. Oni koji su odlučili da posade, kako kažu, „drvo budućnosti“ veruju u profit, iako još nema konkretne zarade.

paulovnija

Kinesko drvo odomaćilo se i u Šumadiji, tačnije u Nikšiću nadomak Kragujevca. Tamo je na četiri hektara zemlje Bratislav Cvejić zasadio 2.500 stabala paulovnije.

„Naleteo sam na stablo koje je imalo preko osam godina i nisam mogao da ga obuhvatim“, priča Bratislav, koji zna za upotrebljivost paulovnije od ranije jer je radio u proizvodnji nameštaja.

Sadnice su na ovu njivu stigle iz susednog mesta – Markovca. Tamo se, osim uzgajanjem, bave i rasađivanjem paulovnije, drveta koje za deceniju dostigne visinu od 18 metara.

„Kada su se pojavili 2012. ili 2013. godine neki hibridi tada sam došao na ideju da pošumim svoje zasade. Uvezao sam iz Mađarske prvi zasad, prvi kontnigent, i video da to lepo funkcioniše“, priča Željko Spasojević iz rasadnika paulovnije „Planto“.

Za kubni metar bukove industrijske građe potrebno je da drvo raste od 50 do 60 godina. Kubik građe od paulovnije, kažu, dobija se već posle osam do deset godina.

„I ako ide u ogrevno drvo može da da prinos 100 evra za osam godina, a to nije malo jer obična šuma ovu debljinu postigne za nekih pet do šest. A ovo stablo je staro svega pet do šest meseci“, objašnjava Bratislav Cvejić.

Željko Spasojević ističe da je računica jednostavna.

„Sedamsto komada po hektaru: Sedamsto puta sto – jedna veoma impresivna suma. Zbog čega – zato što neko drvo raste. Verujte, nama je to jedna velika motivacija“, naglašava Spasojević.

Ne postoje istraživanja koje bi nove biljne vrste trebalo gajiti na našim prostorima. Zato su poslednjih godina, noviteti koji stižu neretko kratkog daha, smatraju stručnjaci.

„U Srbiji ne postoji, nažalost, izvršena rejonizacija biljne proizvodnje, pa takođe nema to urađeno ni kada je u pitanju šumsko rastinje. Vi danas imate da se u Vojvodini intenzivno gaje sorte malina, da se gaji i aronija“, ističe agroekonomski analitičar Milan Prostran.

Zoran Berbatović iz Udruženja za šumarstvo i preradu drveta Privredne komore Srbije kaže da je retka pojava da se od neke vrste drveta koje nije od ranije prisutno na našem tržištu rade plantaže.

„Sada je topola jako interesantna zbog proizvodnje gajbica za voće, tako da se prave plantaže topole koja nekada nije bila tražena“, kaže Berbatović.

A da li će paulovnija pronaći mesto na tržištu, u drvnoj ili nekoj drugoj industriji, videćemo za tri godine, kada bi trebalo da se poseku prva stabla.

Izvor: RTS.rs