VIHOR
K’o rujnog leptira let
Kroz poznoga leta žar,
Zaplamtela je za tren
Dvostruka varnica,
Naglo sjedinjena,
Varljive naše strasti.
Prividno nestašna,
Hola i titrava,
Skitnički vesela,
Ali u jezgru svom
Krijući setnu žud
Svetlijeg, višeg blaženstva,
Brodi k’o pijana,
Vetrom kotrljana,
Kroz bleštavi perivoj,
Bosiljak, suncokret
I jela smolasti dah –
Lutanje sna kroz javu…
Ne smemo zastati,
Jer zastajanje je smrt,
Gašenje plamena
Što živi u vihoru
Lep samo u vihoru –
Mudra je ta nespokojnost.