CIGANINA DVA
Vedar je dan, gromka tišina
Nigdje granata, ni pucanja
Nema
Jezivo ništa
Prazno, da čovjek
U nebo samo
Zuriti može
A, onda, ispod prozora
Prolomi pjesma se
Zasu cijeli kvart
Mujo kuje konja po mjesecu
Ciganina dva, naime, idu
Do tada
Ulicom potpuno praznom
Povezana kablom
Prvi nosi veliki tranzistor
A drugi
Nekoliko koraka za njim
Auto – akumulator
Njih, dakle, dvojica
Koji nikada ležali nisu
Na svježoj svili, na meku dušeku,
Niti su iz kristalnih čaša pili,
Niti groblje svoje imaju,
Znaju da život jedan je
A smrt blizu da je
Od koje, eto, i ovako bježe
Vesela srca, u vedroj slici.
Načičkala što je glave na sve
Prozore
I svima promijenilo
Nespokojni ovaj ratni dan.