SUBJEKTIVNOST I KAMUFLAŽA

Novinarski stil koji je i te kako postao popularan nakon filma «Paranoja u Las Vegasu», ali je bio zastupljen još od polovine proteklog veka, sigurno je jedan od najprepoznatljivijih i najizazovnijih stilova ikada.

 

Gonzo novinarstvo je stil koji podrazumeva poprilično subjektivno pisanje, ali ono što ga ipak odvaja jeste uključivanje izveštača u u tok priče.

gonzo novinarstvo

Lično iskustvo u određenim situacijama igra presudnu ulogu u ovom tipu novinarstva. Stil karakteriše citiranje, preterivanje, ali vrlo često humor i sarkazam. Osnivač ovog stila je Hanter S. Tompson o kome je i film «Paranoja u Las Vegasu», gde briljira legendarni Džoni Dep. Gonzo je izrodio i nove, savremenije pravce koji iz njega crpu mogućnost da se inkorporiramo u kontekst i situaciju i iz nje izvučemo što više.

O poreklu termina

Gonzo je izraz koji je nastao kao posledica irskog slenga, a pojavio se u južnobostonskom području. Podrazumeva poslednju osobu koja nakon čitave noći opijanja i dalje stoji na nogama. Postoji i pretpostavka da je gonzo novinarstvo dobilo ime po pesmi Gonzo, po klavijaturisti Džejmsu Bukeru iz Nju Orleansa i istoimene pesme iz 1960.

Prvo delo «komponovano» u ovom stilu bio je članak «The Kentrucky Derbi is Decadent and Depraved» upravo Hantera Tompsona. Gonzo novinarstvo danas nije samo definisani stil, već i jedan nanos kojim se često koriste svi, pa čak i istraživački novinari. Ono što je veoma važno kada je u pitanju gonzo novinarstvo jeste i princip kamuflaže i ubacivanja u određenu situaciju, ponekad i veoma rizičnu.

Hanter Tompson

Hanter S. Tompson

Tompsonova negacija objektivnosti

Tompson je zagovarao ideju da je objektivnost u novinarstvu mit i da treba težiti subjektivnosti. Gonzo je postao stil pisanja koji podrazumeva pisanje onakvo kakvo osećamo. Uticaji Tomsponove ideologije mnogima su bili podstrek i okruažili ih da započnu svoja kreativna putovanja. Biti dobar gonzo novinar podrazumeva i poznavati kontekst priče koju istražujemo i snalaziti se na terenu. Ukoliko svoje produkte stvaramo van svog govornog područja, važno je baratati jezikom onih koje istražujemo. Škole stranih jezika nude nam mogućnost da unapredimo svoj strani jezik, kako u društvu gde delamo ne bismo bili «provaljeni». Gonzo novinarstvo podrazumeva i stalno napredovanje u oblastima koje istražujemo, pa vrlo često podseća na metod glumu.

Kad smo kod glume – šta je to metoda gluma?

Metoda gluma i gonzo novinarstvo međusobno se prožimaju u idejnom smislu. Ako se sećate uloge Kristijana Bejla u filmu «Mašinista», setićete se i toga da je on tu znatno mršaviji nego u filmovima koji prethode i slede. Metodska gluma naterala ga je da smrša do granice života i smrti. Bežanje u ovu vrstu ekstrema glumcima daje posebnu energiju i podstrek. Slično je i sa novinarima koji se nađu u moru izazova kako bi «iščačkali» priču. Oni koji bez krupula ulaze u tokove koji ponekad podrazumevaju i konfliktne situacije, i bizarne momente često da bi dobili potpunu priču ne biraju sredstva. Zbog toga su takve priče uvek čitljive i prijemčive svima, a ostaju zabeležene u tokovima istorije novinara, novinarstva i istorije sveta. Nešto nalik ovoj vrsti novinarstva je i današnji Vice koji se vrlo često upušta u ispitivanja poput ronjenja na dah, proizvodnje droge ili crne magije.