SVUDA TRAŽIM PJESMU

svuda tražim pjesmu

Svuda tražim pjesmu. … Tražim je od rane
mladosti. Danju i noću. I u snovima.
U sebi i oko sebe. U svjetlosti i tami.
U veselim i žalosnim glasovima ljudi i
ptica. I u njihovoj višeznačnoj šutnji. …
Svuda tražim pjesmu. … Tražim je u plavim,
zelenim i crnim očima djevojaka i žena,
na dnu kojih ležim, kao mnoga
od njih na dnu mojih, već odavno mrtav
i zaboravljen. … Svuda tražim pjesmu. …
Tražim je ispod kamena. Iza oblaka.
Ispod postelje i u njoj, gdje se događaju
najveća čuda i, iz zagrljaja,
koje prate smijeh i suze, rađaju se
istodobno život i smrt. Rađaju budući
ljubavnici i ubice, oni koji će graditi
i oni koji će rušiti svijet. … Svuda
tražim pjesmu. … Tražim je u starim i novim
knjigama. U njima nalazim jednom smeđu
drugi put sijedu vlas kose. Skrivenu novčanicu
već propale države i na njoj smiješak odavno
mrtvog svemoćnog vladara. I još koješta. …
Svuda tražim pjesmu. … Tražim je i u pjesmama
drugih pjesnika. Mada sam ubijeđen
da je mnogo lijepih, potresnih, majstorski
oblikovanih i vjerujem pjesniku koji je rekao:
“Sve je pjesma”, pjesmu koju svuda tražim
ne nalazim. … Svuda tražim pjesmu.
Katkad mi se učini da sam je našao.
Češće da je ona našla mena. Najčešće tamo
gdje je nisam tražio. Ali sve što sam dosad
napisao, a drugi prihvatili kao pjesmu,
bilo je samo otisak mojih prstiju na papiru,
na kojim je ostavila zlatni prah svojih krila,
prije nego što je nestala neznano kamo. Ne znam
što su ti tajanstveni znaci značili drugima,
meni su bili uvijek samo nove poruke
da i dalje tražim.