Slobodan Zečević

***

zmaj 5

Knjiga Slobodana Zečevića „Mitska bića srpskih predanja“ dalje govori o ljubavnim vezama zmajeva čak i sa vladarkama. Po mišljenju Čajkanovića zmaj je naša specijalnost kao što su npr. kepeci germanska specijalnost. Saznaćete i kako se sveti Ilija borio protiv ala zajedno sa zmajevitim detetom.

Radi težnje za dobijanjem dobrog poroda, veza zmajeva sa ženama nikada se nije smatrala grešnom.Kao što se videlo iz pesme o rođenju Zmajognjenog Vuka, takve veze su mogle imati čak i vladarke. O tome, svedoči i pesma Carice Milice i Zmaj od Jastrepca, prema kojoj knez Lazar zna za tobožnju vezu supruge sa zmejem.

Malo bilo za dugo ne bilo,

Zasija se Jastrebac planina,

A poleće zmaje od Jastrepca,

Od Zmajevca od vode studene,

Pa se primi uz Kruševo ravno,

A doleće na bijele kule,

Te on pade na meke dušeke,

Zbaci zmaje ruho ognjevito,

Pa s caricom leže na jastuke.

Miličinog sina, despota Stevana Lazarevića, koji se proslavio kao veliki junak, ljudi su smatrali zmajevitim.

Ako se analiziraju neke zmajeve zamišljene osobine, videće se da je on demon i zaštitnik svog plemena. Po mišljenju Čajkanovića, zmaj je dobar demon i zaštitnik svog plemena.  Mogućno je,

stevan lazarevic 1

veli on, da je zmaj prvobitno bio mitski predak, neka vrsta herosa. Na ovo ukazuje verovanje da su naši epski junaci, „eponimni herosi“, obično zmajskog porekla. Isto kao i duše predaka, zmajevi su u stanju da pošalju kišu. Zmaj je, po mišljenju Čajkanovića, naša specijalnost u onome smislu u kome su, na primer, kepeci germanska specijalnost.

U prilogu ovakve Čajkanovićeve teze govore i narodna verovanja. Dimorfni oblik, sposobnost metamorfoze, životinjsko poreklo, upućuju na totemističku komponentu geneze. Verovalo se da zmaj postaje od šarana, zmije, ovna ili kakve druge životinje. U totemizmu su ljudi neku životinju smatrali za svoga rodonačelnika i zaštitnika. Zmajev nastanak od šarana ukazuje na mogućnost da je ova riba nekad bila totem, što potvrđuju i tragovi zabrane jedenja njegovog mesa. Neke totemsitičke grupe čak su i oplođivanje svojih žena pripisivale aktivnosti totema. Tako se i zmaj stara o rađanju zdravog i snažnog potomstva time što se spaja sa ženama svog područja. Pretvorivši se u užareno krilato biće, zmaj bi odlazio u šumu koja se, u prehrišćanskoj religiji slovena, smatrala boravištem duša predaka. S tog mesta zmaj sprečava nepogodu i šalje spasonosnu kišu, pošto je jedna od dužnosti predaka da vode računa o plodnosti i berićetu.

Daje zmaj dobar demon, vidi se iz verovanja okoline Svrljiga. Tamo se on svrstavao u kategoriju „čistih sila“, zajedno sa bogom i svecima. Ako bi zmaj napustio svoje područje, verovalo se da neće biti rodna godina.

zmaj 3Jedna od osnovnih dužnosti zmaja je da se bori sa demonima nepogode i da štiti svoj kraj od njih. U Leskovačkoj Moravi se verovalo da zmaj vodi borbu protiv ala. Tu je borbu započeo sveti Ilija u društvu sa zmajevitim detetom, koje se poznaje po krilima ispod pazuha. Mislilo se da je zmajevito dete ono koje se rodi iz odnosa zmaja sa smrtnom ženom. Od životinja je, kako se tamo verovalo, ovan najzmajevitiji. U Skopskoj kotlini se verovalo da su zmajevi dobri demoni koji se zajedno sa svetim Ilijom i Đorđem bore protiv aždaje.

U ovo mitsko biće verovali su i drugi Sloveni. O tome svedoči činjenica da je njegov naziv bio poznat svim slovenskim jezicima: zmij (staroslovenski), zmaj (srpski), zmej (bugarski), zmij (poljski), zmek (češki), zmej (ruski).

Ako se pređe na paralele, videće se da po bugarskim verovanjima zmej postaje od smuka kada ovaj napuni četrdeset godina. kada leti, oko sebe prosipa iskre, pa su ga zato zvali i ognjan. Verovalo se da štiti useve od nepogode. Kao i kod nas, mislilo se da se spaja sa ženama, koje posle toga izbegavaju ljude. Verovalo se da se iz takvih veza rađaju junaci. Po ruskim verovanjima zmaj se pojavljivao noću kao plamena kugla koja oko sebe prosipa varnice. Zvao se „letuči zmej“ ili „letun“. Zelenjin navodi da je opštepoznata karakteristika ovog mitskog bića kod svih Slovena – njegova sklonost prema ženama. Kod Rusa se takođe verovalo da se žene kojima dolazi letun teško oslobađaju veza sa njim. Po navodima Mošinskog, godine 1890, pred crkvu je stala neka mlada žena kojoj je dolazio letun. Da bi se oslobodila njegove ljubavi, svakome je morala da prizna svoju vezu sa njim. Kod Poljaka, o vazdušnim demonima, latawce, postoje pisani podaci još iz XVI veka. U vojvodstvu Lođ se verovalo u slična bića pod nazivom planetnik, koje je bilo noćni demon. Oko Krakova je zabeleženo da latawec postaje od zmije kada ona napuni određeni broj godina. Ovim se mitskim bićima pripisivala određena uloga u upravljanju atmosferskim pojavama. Česi i Slovaci su verovali u zmeka ili zmoka, koji je noću u ognjenom obliku ulazio u kuću kroz komin. Nije bio ravnodušan prema ženama, a sa njima je mogao imati i dece.. Takvo bi dete nasleđivalo očeva svojstva. Kod Albanaca na Siciliji „stixi“ znači zmaj, a kod Gega ista reč označava oluju, što jasno govori o vezi zmajeva sa atmosferskim pojavama.

U tradiciji, zmaju su se pripisivali neki životinjski atributi. To su krila, rep i krljušti (zmajeve otresotine). Naročito mnogo verovanj je vezano za ovo poslednje. Odjeci takvih verovanja su se zadržali i kod naših  Albanaca. Prema kazivanju Marka Miljanova, oni su svoga čuvenog junaka Sulj Kamiša nazivali Pero Prorokovo. Nadimak je dobio u vezi sa verovanjem u zmajsko poreklo junaka: „Kada je letio Muhamed, palo mu je pero zlatno i od toga je Suljo; po tome se i zove Kamiš. Neki govore zduać je, u košulju se rodio.“ Muhamed j ovde očigledno zamenjen zmajem, pošto se u ovom slučaju Muhamed vezao za starija verovanja koja nemaju ničeg zajedničkog sa islamom. Muhamed je očigledna zamena zmaju od koga pri letu otpadaju čestice. Potvrda se nalazi i u verovanju da je Sulj Kamiš bio zduhać.

Po srpskim verovanjima, zmaj je dobar i koristan demon. Štiti useve od nepogode i obezbeđuje im vlagu.

zmaj 4

Imao je svojstva mitskog pretka. Kao takav, trebalo je da se stara o plodnosti ljudi, stoke i useva.Ovakvu tezu potkrepljuje i njegovo tobožnje učešće pri stvaranju dobrog potomstva. Zmajev zamišljeni oblik, kao i verovanje da nastaje od životinje, upućuju na totemističku genetsku komponentu.