Tradicionalna medicina, alternativna i klasična medicina

Da li je tradicionalna medicina ili alternativna, efikasna kao klasična medicina. Istorija kako se razvijala tradicionalna medicina

 

Tradicionalna medicina, alternativna i klasična medicina

U narodu postoji snažno verovanje u moć lekovitog bilja i poštuje se tradicionalna medicina. To nije bez razloga. Skopčano je sa tradicijom proteklih vekova u kojima se većina stanovništva, u nedostatku organizovane medicinske zaštite i pomoći lečila na jedini mogući način, uz pomoć prirode, prevashodno lekovitim biljem, mineralima i životinjskim sastojcima.

Posebno snažna veza sa lekovitim biljem je uspostavljena na selu i u nedostupnim krajevima gde je teško bilo naći lekara, i gde je sve bilo prepušteno znanju o upotrebi narodnih lekova koje se prenosilo sa kolena na koleno, ili je sve pak bilo u rukama i u delovanju lokalnog vrača, to jest šamana.

Istina je, nekada su ljudi bili relativno zdraviji i otporniji, bili su manje izloženi stresu, hemikalijama, radijaciji, prekomernoj hrani, konzervansima, i manje su bili izloženi novim bolestima, što se nekako stalno zaboravlja.  Jer, seljak koji je živeo u pasivnim krajevima Srbije, Bosne, Makedonije, u svom životu nije imao mnogo šansi da se sretne sa mnogim savremenim bolestima koje su uvezene kroz turizam i trgovinu, odnosno kretanje stanovništva iz celog sveta. Stoga je njegov opseg bolesti od kojih je mogao da se razboli bio i do 5 puta manji, nego savremenog čoveka, a samim tim mu je trebalo mnogo manje lekova. Za neke bolesti narodna medicina jednostavno nije ni znala niti imala leka.

S druge strane, nekadašnji naš predak je imao snažniji imunitet od nas za neke poznate bolesti, i na njega su prirodni lekovi jače delovali, odnosno njegov sopstveni imunitet je snažnije reagovao na podsticaj prirodnog leka ka ozdravljenju. Savremeni čovek nema tu privilegiju, ali ima pomoć savremene medicine koja mu je omogućila nešto što je moglo samo da se sanja u proteklim vekovima. Jer, priznali mi to ili ne, savremena medicina je dramatično pomogla čovečanstvu, i nije bez razloga smanjila uticaj prirodnih lekova.

To je mesto gde se danas ljudi dele u nekoliko kategorija verovanja, oni koji veruju isključivo u savremenu medicinu, oni koji pak slepo veruju samo u narodnu medicinu i one koji čas veruju u jednu, čas u drugu, pokušavajući da nadju za sebe najbolje rešenje. Mada, upotreba jedne ili druge medicine je stvar procene o težini i vrsti bolesti, samom pacijentu i dostupnim lekovima.

.

Iscelitelji – preteče doktora

Narodna medicina zavisi prevashodno od iscelitelja, vidara, i njegove sposobnosti da pronadje adekvatan lek za adekvatnu bolest. Pravih i valjanih iscelitelja ima jako malo i nije ih lako naći. A novine su pune oglasa o čudotvornim preparatima i velikim isceliteljima. Medjutim, mahom se tu radi o umišljenim, sumnivim i poluludim osobama ili pak klasičnim prevarantima koji generalno varaju narod svojim neznanjem i preparatima opšteg. To što oni nekada nekome i pomognu, je vrlo često sticaj okolnosti, placebo efekat ili samoisceljenje pacijenta, ali ne i pouzdana i dokazana praksa. Stoga, ne verujte slepo isceliteljima i njihovim oglasima, prvo kod lekara, pa onda sve ostalo.

Često se u praksi vidarstva i isceliteljstva samozvani narodni lekari susreću sa bolestima čiju genezu ne poznaju i nemaju lek za nju. Prvo, oni ne poznaju u dovoljnoj meri čovekovo telo, niti procese u organizmu. Zatim, ne poznaju dovoljno jasno ni uticaj odredjenih preparata na čoveka. Često se u takvim preparatima, travarskim i sličnim proizvodima pronalaze aktivne materije koje imaju korozivno ili štetno dejstvo na čoveka, a neke su direktni otrovi ili droge koje dužim uzimanjem mogu da nanesu trajnu i nenadoknadivu štetu. Jer, u svemu tome, tom neznanju i traganju za čudesnom formulom, narodni iscelitelji počinju da kreiraju i izmišljaju lekove koje testiraju direktno na pacijentima. Vrlo vam je jasno da mali broj pacijenata ima koristi od takvog eksperimentisanja.

Ono što većina takozvanih pobornika alternativnog lečenja stalno i sistematski zaboravlja je da ono što vredi iz prirode i što je pouzdano, odavno ima mesto u klasičnoj medicini u vidu standardnih preparata. Tu nema dileme. Setite se samo aspirina, digitalisa, kantariona, opijuma, ili u zadnje vreme Tamiflua koji je napravljen od jedne kineske biljke.

Zaboravlja se da savremena medicina svoj uspeh i primat zaslužuje svojom efikasnošću, bezbednošću i predvidljivošću lekova. Narodni lekovi nikada nisu bili standardizovani i nikada nije bilo lako odrediti nivo aktivnih materija u preparatu ili leku, tim pre je to bilo opasno ako je preparat sadržao neku opasnu biljku, kao što je na primer pelin ili kinin, koji u malim količinama deluju kao lek, ali u većim kao otrov. Zatim, vrednost i aktivnost lekovitog bilja je zavisilo od staništa i od vremena i načina berbe. Često se dešavalo da ono nema u sebi dovoljno lekovitih aktivnih materija jer je na pogrešan način ubrano i spremljeno, a narodni iscelitelj to nije znao, jer je on biljkama mahom pridavao magijska ili iskustvena svojstva, nije znao ništa o njenom sastavu. I dan danas to postoji kao problem kod nadrilekara i pacijenata koji su u njihovim rukama.

.

Bolesti – nove vrste i tradicionalna medicina

Tradicionalna, alternativna i klasična medicinaNapomenuli smo u uvodu da naši pretci nisu bili toliko izloženi različitim i novim bolestima kao što su to naši savremenici. Tradicionalna medicina nije uopšte znala za neke bolesti. Jedan poznati grčki homeopata je pokušao da objasni epidemiju side, gljivičnih i veneričnih bolesti prekomernom upotrebom antibiotika. Za tu svoju tezu je dobio podršku new age vernika da dobije Alternativnu Nobelovu nagradu, koja se dodeljuje svim onim stručnjacima koji ne misle na zvaničan način.

Bez sumnje su neke njegove teze pogadjale u srž nekih procesa, kao što su to rezinstentnost na antibiotike usled prekomerne upotrebe istog. Medjutim, ono što on i njegovi sledbenici nisu uvideli je da su se usled mešanja naroda i umrežavanja puteva ljudskih migracija, uz sve bolju medicinsku zaštitu, mi imamo fenomen pada imuniteta na genetskoj osnovi. Naime, nekada je prirodna selekcija bila jedini način kojim su se rešavali medicinski i socijalni problemi. Samo su najači opstajali. Savremenom medicinskom zaštitom, socijalnim programima i društvenom odgovornošću, uz pomoć sve bolje infrstrukture i komfora, sve nekadašnje marginalizovane jedinke, koje nekada zbog neke slabosti organizma nisu imali šansu da dugo prežive, sada žive normalnim životom, i razmnožavaju se, imaju decu i prenose svoje “slabe gene” i “slab imunitet” na naredne generacije. Time se i potencijal za neke bolesti u svetu uvećava.

Kada to povežemo sa promenom načina ishrane, gajenja hrane, stanovanja, rada i ponašanja, uticaja agresivne sredine po gradovima, tehničkim zračenjem i bukom, očigledno je da su mnogo jači agensi odgovorniji za slabije stanje čovekovog imuniteta od antibiotika. I da budemo pošteni, antibiotici jesu napravili problem svojom prekomernom upotrebom, kao što je to i tabletomanija koja vlada u društvu, ali nisu presudni faktor.

Migracije insekata, parazita, životinja, bakterija i virusa koji se dešavaju na svetskom nivou dodatno usložnjavaju problem. Masa novih, manjih ili većih bolesti se pojavljuju i utiču na opšte stanje nacije. I kada to pogledamo, veliko je čudo koliko je u stvari naš imuni sistem žilav i otporan, koliko se prilagodjava promenama.

Ne treba zaboraviti ni to da se u skladu sa opštim trendovima, pojavljuju i epidemije nekih bolesti koje to prate. Cigarete i preterano pušenje vode nizu bolesti pluća, jednjaka, kancera. Prekomerna ishrana bogata mesom stvara epidemiju kancera debelog creva, masna i slana hrana vodi epidemiji gojaznosti i visokog holesterola, i tako redom.

Takodje, mi smo danas u vremenu kada je svetska populacija doživela veliku ekspanziju u broju stanovnika na planeti suočeni i sa većim brojem oboljenja koja su do juče bila nevidljiva. Nisu ni postojal u medicinskim užbenicima jer je bilo par ljudi koji od nje obole, i ne skrenu ničiju pažnju. Danas je mnogo više tih egzotičnih bolesti vidljivo, i za njih se traži lek, i nalazi se lek, na šta narodna medicina nikada nije imala odgovor ni rešenje.

.

Lečenje danas i tradicionalna medicina

Savremena medicina i farmacija je danas na udaru javnosti i čini se da tradicionalna medicina doživljava renesansu. Ima razloga za to. Savremena medicina je napravila nekoliko grešaka koje su opšte poznate. Fokusirala se na simptome i njihovo što efikasnije eliminisanje, zbog čega nije vodila računa o nus pojavama i štetnim efektima. Farmacija je sa druge strane izlazila u susret pacijentima koji su tražili sve jače i jače lekove, i koji su i sami postajali doktori prepisujući sami sebi dozu i lekove, posebno antibiotike.

Tu su naravno i sami lekari i njihov spoj sa osiguravajućim društvima, gde su sve više podizali sigurnosne procedure i umanjivali odgovornost lekara time što su uspeh lečenja prebacivali na lekove i tehnologiju a ne na veštinu doktora. Bežeći od odgovornosti lečenja, lekari su nemilice prepisivali sve veće i udarnije doze lekova. Farmaceutske kompanije su bile time zadovoljne i pravile su sve snažnije lekove a pacijenti se nisu ništa pitali sve dok to deluje i rešava ih problema.

Tek kada je takav životni stil doveo do kontaminacije zdravlja farmaceutskim preparatima i sve većim lošim sporednim efektima lekova, pozvonilo je na uzbunu. Sada se opet traži lek u prirodi i u prirodnim preparatima. To nekada ima uspeha, ali manje više je i to doživelo opštu komercijalizaciju bez zdravstvenog pokrića i bez efikasnih lekova. Nabrojaću samo neke popularne preparate za koje je dokazano da nemaju farmakološko dejstvo: žen šen, ginko, zlatna maka, zelena kafa, germanijum i slično.

U svakom slučaju, poruka je da budete vrlo oprezni kod izbora načina lečenja i tretmana. Tradicionalna medicina se često pogrešno predstavlja. U svakom slučaju, ne dozvolite sebi da se igrate sa zdravljem kod bilo kakve ozbiljnije bolesti. Prvo kod lekara, na sve preglede i tretmane, a tradicionalnu medicinu koristite pre svega kao preventivu i za manje ozbiljne slučajeve, kao što su nazebi, lakše stomačne tegobe, sitnije ozlede.

. . .