Vladika Nikolaj Velimirović

 

Rasuđivanje drugo

BALKANSKI HRISTOS

 

Isus Hrist nosi krst freska Visoki Dečani Kosovo Balkanski Hristos

Balkanski Hristos je isto što i jerusalimski, što i sinajski, i ruski, i što nekada i evropski. Jer je On jedan.

Balkanski Hristos to je Hristos na Balkanu, u balkanskoj drami života, u balkanskom odelu, u balkanskoj pesmi i simvolici, u balkanskim uzdasima i suzama i krvavim grobovima, u balkanskom vaskrsenju.

On je oličen u svim svetim balkanskim: u blagočestivim carevima, blagovernim caricama i botonosnim patrijarsima i sveštenicima; u svetogorskim prepodobnim i plačnim monasima, isposnicima, molčanicima, pešternicima, duhovnicima i čudotvorcima; u vizantijskim carevima i vojvodama koji braniše Carigrad i Jerusalim od muslimana: u srpskim županima, kraljevima, kneževima i despotima, koji braniše krst časni, t.j. veru pravu, veru pravoslavnu i od muslimana i od Mongola i od Latina jeretika:

U mučenicima pod krunom, u mučenicima seljacima i zanatlijama, u mučenicima pod omoforom. arhijerejskim i pod epitrahiljom jerejskim, u mučenicima pod dolamom vojvodskom i pod rizom monaškom;

u mučenici Zlati i mnogim mučenicima devojkama kroz vekove i vekove;

u mučeniku Đorđu Kratovcu, kujundžiji, i mnogim mučenicima zanatlijama kroz vekove i vekove;

u mučeniku patrijarhu Gavrilu pećskom, u mučeniku đakonu Avakumu, igumanu Pajsiju trnovskom i igumanu Atanasiju svetonikoljskom, na kolac nabijenim na Kalemegdanu, i u prepodobnom učenicima Agie Lavre na Peloponezu, i ostalim bezbrojnim kroz vekove i vekove;

u prepodobno-mučenicima svetogorskim, koje blaženi Akakije blagosilja na podvig mučeništva, i u prepodobno-mučenicima svetogorskim, koji biše pobijeni i živi spaljeni od latina jeretika, i u mučenicima starozagorskim, i ostalim mnogim kroz vekove i vekove;

u prepodobnim ocima i materama našim: svetoj Paraskevi, Evgeniji carici, Efimiji i drugim, i u svetom Prohoru, Gavrilu, Jovanu, Joakimu, Klimentu, Naumu, Nektariju, Joasafu, Vasiliju Ostroškom, Petru Koriškom, Janićiju Devečkom, i ostalim bezbrojnim kroz vekove i vekove;

u samomučenicima pešternicima balkanskim u pešterama Pećskim, Crnogorskim, Ohridskim, Albanskim, Peloponeskim, Trnavskim, Studeničkim, Moravskim, kroz vekove i vekove;

u sveštenomučeniku ravnoapostolskom Kozmi Albanskom i u bezbrojnim mučenicima primorskim, dalmatinskim i bosanskim koji postradaše od latinskih jeretika, u tamnicama dubrovačkim istrunuše ili otrovani biše Hrista radi, kroz vekove i vekove.

Treba li da stanemo? Tek smo započeli nabrajanje. Ko će sve imenovati? Ko li sve izbrojati? To su vojske od mučenika i mučenica od iza Soluna do preko Dunava i od mora Sinjega do Crnoga. Mnoge milione vojske svetih duša pravoslavni, koje ne može smestiti nikakav zemaljski kalendar i koje su ubeležene samo u kalendar nebeski, u Knjigu života večnoga.

Svi su oni porugani i popljuvani i bijeni bili od neprijatelja časnog Krsta, kao Hristos od Jevreja. Svi su sa svojim krstom na svoju Golgotu pošli, sa trnovim vencem na glavi i sa mržnjom odasvuda, kao u trnje odeveni, odgurnuti od sveta kroz kapiju smrti kao poslednji, a prihvaćeni s one strane blagom rukom Hristovom kao prvi.

Vaistinu, poslednji s ove strane kapije smrti a prvi s one strane.

Za Hristovo ime postradali su od Istoka do Zapada, u Hristovo ime pobedili su Istok i Zapad. – Istok u licu turskog Islama i mongolskog mnogoboštva, Zapad u licu jeretičkog papizma.

Na gubilištu oni su se osećali viši od svojih dželata: pred istočnim dželatima iznad Istoka a pred zapadnim dželatima iznad Zapada. Niko od njih nije pružao svoje misli prema zemljopisu, da bi rekao: mi smo između Istoka i Zapada. Nego su svi uzdizali svoje misli i svoja srca uspravno k nebesima, ka večnoj Istini, za koju su stradali. I celim duhom svojim i svom dušom svojom stajali su iznad – iznad Istoka i Zapada.

. . .