Kako se pravi biljna tinktura. Domaće biljne kapi

Kako kod kuće napraviti prirodni lek od lekovitog bilja kao što su biljne kapi ili biljna tinktura objašnjava Dr Šulc

 

Biljne tinkture

 

Kako se pravi biljna tinktura - napravite sami biljne kapi

Biljne tinkture su u suštini tečni ekstrakti biljaka. Dok se kod infuzije i dekokta koristi voda za ekstrahovanje, dotle se za pravljenje tinktura alkohol dodaje vodi ili jabukovom sirćetu.

Postoje brojne prednosti tinktura nad infuzijom i dekoktima. Jedna od njih jeste ta da mnoge lekovite supstance biljaka nisu rastvorljive u vodi. Postoje one koje jesu, ali ima i mnogo onih važnih supstanci koje se ne rastvaraju. Zapravo, mnoga esencijalna ulja, smole, alkaloidi, steroidi, i drugo, mnogo bolje se rastvaraju u rastvoru alkohola i vode, ili se uopšte ne rastvaraju u vodi.

Kao i u slučaju infuzija i dekokta, tako se i lekoviti sastojci tinktura mogu lakše svariti i asimilovati nego biljne kapsule ili sirove biljke, naročito ako je varenje obolelog loše. Ti sastojci brzo ulaze u krvotok, gotovo momentalno, za razliku od infuzija i dekokta. Zato one mogu da čine prvu pomoć i lek za hitne slučajeve.

Tinkture su takođe mnogo jače od čaja. Samo 2-3 kapi tinkture jednake su, ili čak jače od cele jedne šolje čaja. Tinkture sa alkoholom kao bazom su dobre i kao antiseptici za otvorene rane. Alkohol koji mi koristimo za tinkture pravljen je od žitarica. To znači da je destilovan iz fermentisane žitne „smese”. Denaturisani izopropil (alkohol za masažu) i metil-alkohol se nikada ne koriste, jer su otrovni.

Mada se razni biljni lekoviti sastojci ekstrahuju sa različitim procentima alkohola, ipak, standardan rastvor tinkture (bazu) čini 50% alkohola i 50% vode, gde je 50% alkohola jednako sa 100 gradi istog.

Mnogo ljudi je godinama uspešno koristilo alkoholni rastvor od 80 gradi (40%), a to je za većinu biljaka odlična vrsta tinkture. Dr Kristofer je uvek koristio 90 gradi (45%) ili više. Pošto ionako to nije teško i skupo napraviti, ja predlažem da se koristi votka od 100 gradi, što znači, 50:50 rastvor vode i etil alkohola (koji nastaje fermentacijom i destilacijom žitarica).

Zbog onih ljudi koji imaju emocionalnu averziju prema alkoholu, navešću sledeće podatke…

Etil alkohol rastvara i ekstrahuje određene važne fitohemikalije (biljne supstance) bolje od vode. Recimo, supstanca diosgenin iz divljeg jama rastvorljiva je samo u alkoholu, a ne i u vodi. Alkohol takođe održava tinkturu i znatno produžava rok trajanja, na najmanje pet godina.

Prava količina alkohola u 30-60 kapi tinkture je toliko mala da ga ima više u pojedinim sredstvima za ispiranje usta. Ova doza je testirana nad ljudima koji su osetljivi na alkohol, i kod kojih nije bilo nikakvih negativnih reakcija. Takođe mogu da je konzumiraju čak i ljudi koji su na programu lečenja od alkoholizma.

Votka, po zakonu, i ne može biti ništa drugo do mešavina etil alkohola i vode; zato većina herbalista bira baš nju. Očigledno da je bezbedna i da ljudi smeju da je konzumiraju u vidu tinkture.

Druge vrste alkohola (viski, rakija) mogu sadržati pravi procenat alkohola, ali one sadrže, pored toga, i razne nečistoće, boje, arome, konzervanse i toksične supstance. Džin je vrsta etil alkohola s aromom kleke, ali može sadržati druge aditive. Dr Kristofer je preporučivao konjak (destilat vina). Mada je stotinama godina korišćen za tinkture, današnje vrste sadrže obično mnogo aditiva (boje, konzervanse, arome, i drugo).

Dakle, votka je najbolja i najčistija alkoholna baza. Everclear, čisti etil alkohol, može se kupiti u pojedinim oblastima Amerike. Njegova jačina je od 150 do 190 gradi (75-95%). Za pravljenje tinktura može se koristiti tako, ili u razblaženoj formi sa vodom. Pojedini biljni sastojci, poput smole, bolje se rastvaraju pri ovako visokom procentu alkohola.

Čisto jabukovo sirće (acetatna kiselina) je takođe dobra baza za tinkture kada je reč o pojedinim biljkama, naročito kod lobelije, mada nije jaka kao etil alkohol. Tinkture napravljene sa sirćetom manje isušuju kožu; dobre su za trljanje kože i imaju blago antiseptično dejstvo. Uvek koristite čisto jabukovo sirće iz prodavnica zdrave hrane, po mogućstvu da je prirodno, nefiltrirano, sirovo i nedestilovano. Jedan veliki problem koji imam sa tinkturama napravljenim sa ovim sirćetom, naročito sa mojim „super-tonikom” (beli luk, aleva paprika, đumbir, crni luk i ren), jeste to što su toliko ukusne da ih sve popijem, i tako „popijem” i svoj profit. Takođe, ljudi koji ih kupuju od mene nikad se ne prehlade, jer znaju za taj odličan začin za salatu.

U većini slučajeva tinkture je najbolje praviti od svežeg bilja. To možete jednostavno uraditi tako što sveže bilje stavite u blender zajedno sa rastvorom vode i alkohola, i onda samo uključite blender. Takvim dobijanjem „biljnog sosa” više će alkoholnog rastvora dopreti do pojedinačnih ćelija biljaka, i dobiće se jača tinktura nego kada biste samo stavili ceo koren biljke u činiju i prekrili ga alkoholom.

Ako imate osušene biljke koje treba skroz isitniti, jeftin način da se to uradi jeste uz pomoć električne drobilice za kafu ili uz pomoć avana sa tučkom. Ako se odlučite za prvu opciju, onda pazite da ne „prekuvate” biljke. Osim toga, tvrdo korenje može da ošteti ona sečiva unutra. Ako želite da pravite tinkture, najbolje je da ih pravite pojedinačno. Konkretno, bolje je da posebno napravite po tinkturu od lobelije, korena odoljena, kapice, divlje salate, hmelja i aleve paprike, nego da svo ovo bilje stavite odmah u jednu činiju. Jer ako ih stavite sve zajedno, dobićete samo jednu dobru biljnu antispazmatičnu formulu za nerve, a ako ih pravite odvojeno, onda ćete dobiti sledeće: za povraćanje i izbacivanje (tinktura od lobelije), stimulans (od aleve paprike), formulu protiv bolova (divlja salata i koren odoljena), formulu za nesanicu (hmelj i odoljen), i brojne druge kombinacije.

Priroda na Dar Tinkture i biljne kapi lekovitog bilja

Pravljenje tinkture

Prvo što treba da znate u vezi sa ovim jeste da pravljenje tinkture može biti zabavno. Svu svoju ljubav i pozitivnu energiju možete preneti na njeno pravljenje. Ali zato, ako ste napeti, nervozni i u lošem raspoloženju, onda će takva biti i tinktura.

Nekada su se uglavnom koristile ove proporcije: 120 mg sušenog bilja na pola litre alkohola, ili 240 mg bilja na litar alkohola. Biljke su različitih težina i gustine, zbog čega su ove proporcije besmislene. Na osnovu višegodišnjeg rada, došao sam do zaključka da je najbolje kada se ova pravila smanje za polovinu. Dakle, samo izmešajte u blenderu svoje biljke sa alkoholom, i to onda prespite u veliku staklenu posudu. To ostavim da stoji tako jedan dan, da bih video gde su biljke u odnosu na tečnost. Biljke treba da dostignu bar polovinu posude. A ako ih ima manje, onda dodajte još biljaka.

Ako želite jaču tinkturu, onda biljke treba da dosegnu 3/4 posude, dok je za najjaču potrebno da se dobije skoro samo kaša, da bude poput nekog sosa od jabuka. Ovo pravilo mi je više pomagalo tokom godina u mojoj herbateci, nego sva pravila o spremanju biljaka koja sam ikada pročitao.

Morate samo koristiti logiku dok pravite tinkturu. Prema prihvaćenom pravilu, 240 mg divizme ili listova od maline možda neće ni stati u posudu od pola litre, tako da sami morate oceniti i donositi odluke. Držite se mog principa o polovini postojećih doza i pravila, i nikada nećete pogrešiti. Obične jeftine posude za tinkture su tegle od jednog litra. Providna staklena tegla vam daje tako mogućnost da posmatrate procese nastanka tinkture.

Važno je pritom samo da je držite na tamnom mestu, van domašaja sunčeve svetlosti. Nemojte koristiti plastičnu, metalnu ili bilo koju drugu vrstu materijala za posudu, sa kojom bi alkohol mogao da stupi u neželjene hemijske reakcije.

Pospite svoj rastvarač po biljkama i zatvorite posudu. Treba nekoliko minuta da se dobro mućka kako nigde ne bi bilo zalepljenih biljnih grumena. Pritom, možete dodati još alkohola ili biljaka ako je potrebno. Ali kada budete konačno zatvorili posudu, više se NE otvara do upotrebe tinkture. Do vremena kada bude potpuno spremna, treba da se mućka najmanje tri puta dnevno, ili kao što je dr Kristofer govorio, „svaki put kad prođete pored nje”.

U posudi treba da odstoji dve sedmice. Počne se od novog meseca, a cedi se kada se pojavi pun mesec.

Očigledno je da mnogi sadašnji proizvođači komercijalnih tinktura, zbog pravljenja iste za 3-4 dana tokom svojih „specijalnih procesa”, prave tinkture veoma lošeg kvaliteta.

Dobro je praviti zabeleške o tinkturama, kao i drugim biljnim preparatima. Na primer, ja beležim količinu upotrebljenog bilja, mesto nabavljanja, količinu baze i procenat alkohola, datum, i sve druge važne informacije.  Najveća kritika koju imaju AMA (Američko medicinsko udruženje) i FDA (Američka agencija za hranu i lekove) u pogledu ovih biljnih preparata jeste ta da oni nisu standardizovani. Međutim, ako čak i svaki put tinkture budete pravili u isto vreme, nikada ne možete biti sigurni da će svaki put u količini bilja koju koristite biti jednak broj lekovitih sastojaka. Zar to nije fascinantno?! To ne samo da je predivan način na koji se priroda prilagođava lekovitim sastojcima biljaka svake sezone, već se i lekoviti sastojci prilagođavaju lokalnim područjima.

Jer ne živimo svi u istoj klimi, ne radimo iste stvari, ne jedemo istu hranu, itd. Pre bih eksperimentisao sa određenom dozom nekog prirodnog leka, nego što bih uzeo otrovne, izolovane, sintetičke supstance koje proizvodi farmaceutska industrija.

Najpre svoju tinkturu treba da prečistite putem prirodnog vlakna, kao što je pamuk ili papir za filtriranje kafe (samo oni braon neobojeni). Nisu loši ni oni laboratorijski filteri, kao ni stare pamučne pelene – one su odlične. A ako koristite levak, uzmite onaj od stakla, ne od metala ili plastike. Dobijene tinkture stavite u svetlobraon flaše sa čvrstim poklopcem. Laboratorijski poklopci su nepropustljivi i za tečnost i za vazduh. Ja svoje tinkture obično stavljam u te svetlobraon flaše od pola litra ili litar, a po potrebi ih mešam ili presipam u iste takve flaše od 30-60 ml sa staklenom pipetom.

Ta staklena pipeta je neophodna. Jer ako vam je pipeta od plastike, onda ćete dobiti jednu lepu tinkturu od plastike.

Uvek označite naziv tinkture na tegli, flašama i posudama od 30-60 ml, kako biste znali koja je u pitanju. Ja napišem uvek i naziv baze koja je korišćena, procenat alkohola i datum flaširanja. Neoznačena tinktura je opasna i može postati neprijatno „iznenađenje”.

 

Odlomak iz knjige Lečenje neizlečivih bolesti – Dr Ričard Šulc

http://prirodanadar.rs/