Čije je dete? Kome pripada dete, ocu ili majci

Stalna dilema je čije je dete kada se supružnici razvode. Da li ono pripada ocu ili majci

 

Stalna dilema je čije je dete kada se supružnici razvode. Da li ono pripada ocu ili majci

Čije je dete? Ovih dana često se govori o jednom sporu u kojem jedan otac sudskim putem zaheva da se od majke  oduzme dete i vrati njemu. Povodom toga želim da napišem nekoliko redova u kome  ću, iako sam muškarac izraziti svoje negodovanje povodom  odluke Suda da se majci oduzme dete i preda ocu.

Pri tom želim izložiti sledeće činjenice. Prvo, kako se stvara dete (neću da upotrebim izraz „pravi“ jer dete nije predmet kao na primer cipela, stolica ili bilo šta drugo, već živo biće sa telom i dušom). Dete se začinje u odnosu između muškarca i žene. Činjenica je da dva bića u tom učestvuju, ali im uloge nisu jednake ni sve ono što prati taj čin do poroda i dalje dok dete ne odraste.

Muškarac u tom činu u proseku učestvujeoko pet do deset minuta, ne trpi nikakave bolove, već mu to pričinjava vrlo prijatno zadovoljstvo. A žena? Nju posle toga čeka 9 meseci trudnoće koja nije nimalo prijatna. Poznate su teškoće koje prate trudnoću i o tome neću posebno govoriti. Spomenuću samo rizik vanmaterične trudnoće i znam slučaj do je jedna žena od toga umrla. I nije samo ona. Mnogo žena je je od toga stradalo.

Na kraju trudnoće dolazi porođaj u toku kojeg žena trpi jake bolove a često se dešava da joj je i život ugrožen. Zna se da su mnoge žene umrle prilikom porođaja. Na sreću napredak medicine je danas omogućio da se mnoge komplikacije prilikom porođaja rešavaju carskom rezom, i takose pojedine žene rešavaju muka i moguće smrti. Pre oko 20 a možda i više godinačitao sam u novinama, kako  jedna žena sa Kosmeta (Albanka) nije mogla da se porodi. Kad je videle da joj nema spasa, u nameri da bar spasi dete, uzela je kuhinjski nož, razrezala kožu na trbuhu i maternicu, izvadila dete koje je tako došlo na ovaj svet i ostalo živo. Slučaj je hteo da je i ona imala sreće. Brzo je vojnim helikopterom prevezena na VMA u Beograd, gde su je stručni lekari spasili od sigurne smrti.

Posle poroda majka neguje i doji dete oko godinu dana, a zatim i dalje vodi brigu o njemu, sve dok ne odraste.

Mogao bih ja još o svetu tome pisati, ali mislim da je ovo što sam napisao dovoljno da svako shvati da po Božjoj pravdi majka ima više prava na dete nego otac, i da bi se svi Zakoni trebali tako napisati da joj to pravo i garantuju, ako želimo da  pomenuti Zakoni budu zaista pravedni.

Zato, iako sam muškarac, pozivam sve žene da dignu svoj glas i stanu na stranu majke koja po Božjoj i ljudskoj pravdi ima više prava na dete nego otac.

 

Branko Mićić