OBNOVA SELA

Sudeći po tome da se sve više ljudi odlučuje da napusti selo i preseli se u grad, čini se da ima razloga za brigu…

 

Retko kad se desi da neko svojim primerom izenadi pa tako ode u kontra smeru.

Nedavno je na nacionalnoj televiziji emitovan prilog o dečaku iz Niša koji je jedva dočekao da završi srednju školu kako bi mogao da se posveti radu u poljoprivrednom sektoru. Mladić je kupio ovce i preselio se u selo gde sada živi, radeći od jutra do mraka i veleći da ga to izuzetno inspiriše. Moguće da ima onih koji bi ga osudili, ali ukoliko je njemu dobro i ako je srećan, zašto ne podržati ovakve inicijative.

U današnje vreme, u doba interneta i naprednih tehnologija, teško je odlučiti se za korak koji deluje degradirajuće. Ako ipak imamo u vidu to da je sa sela i počeo sav naš život, i da nas selo i dalje hrani moramo da znamo da prošlost i budućnost korespondiraju. S tim u vezi, govorimo o načinima na koje je moguće ponovo revitalizovati selo pa makar se poljoprivredi vratili i iz hobija.

Oaza za vikend

Svi oni koje „samelje“ gradska vreva, koji zavise od računa, kirija, projekata, pošte, banke, izveštaja, jednom požele da se vrate prirodi. Upravo se brojni ljudi iz sektora marketinga i menadžmenta, koji bi da sačuvaju delić sebe, odlučuju da neradne vikende posvete sebi i porodici, pa često kupuju vikendice van grada, ili obnavljaju one koje su im od predaka ostali. Uz malo truda, parče obradive zemlje postaje oaza kojoj se posvećuju, gledajući kako nastaje proizvod njihovih ruku. Folije za plastenike i konstrukcije se nabavljaju po povoljnim cenama, a zemljoradnja postaje hobi. Ova vrsta obaveze dobro dođe i onima koji su robovi kancelarija, pa uz malo rada u doba proleća, leta i jeseni, na stolu se može naći domaći paradajz, krastavac ili salata od domaće paprike.

Upliv u biznis

Nemalo je onih koji su upravo iz kategorije prethodno opisane, uplovili u posao koji ih inspiriše. Tako sada PVC vreće i košare domaćih proizvoda nalaze način transporta do obližnje pijace ili hladnjače. Ko se jednom ovajdi od poljoprivrednog dobra, vrlo često poželi da se vrati ovoj disciplini, i da svoju ljubav unovči. Poljoprivreda je danas perspektivna samo ako joj se strateški pristupi i ako se uradi dugoročno planiranje, kako bi posao mogao da procveta. Oni koji znaju da iz hobija izbalansiraju ciljeve, mogu da uspeju, a takvi se brzo pozicioniraju na tržištu.

Voćarstvo i vinogradarstvo sve češći

Stoga što se žitarice sve teže obrađuju bez mehanizacije koja je veliko ulaganje, brojni se posednici manjih površina obradive zemlje odlučuju za sađenje voća ili dizanje vinograda. Ovo i nije tako loša ideja uzimajući u obzir da se može zarađivati i od sekundarnih sirovina, preradom šljive, kruške u rakiju ili grožđa u vino. Duž Srbije, idući autoputem, mogu se sve više videti posedi sa breskvama, jabukama, višnjama. A upravo u voćarstvu mnogi poljoprivrednici vide izlaz iz svoje nepremostive situacije. No, kada se dogodi da maline iz Arilja ili višnje iz Merošine zbog niske cene završe u kanalima, o voćarstvu valja ipak razmišljati iz perspektive hobija i lične sreće. Bezbednije je i bolje.