FROJD JE BIO U PRAVU

Ali Frojd je bio u pravu. Frojd je trpeo bol. Iako je imao, tamo on, kancer ustiju, on nije gutao lekove. Kad me zaboli glava, gutam tabletu. Kad me zaboli stomak, gutam tabletu.

 

Odrastao sam pored knjižurina, tomova knjiga i to je verovatno uticalo da postanem pisac. Mislim, na moj talenat. Tu nije ništa čudno naravno, jer su mi roditelji bili lekari, a usput i književnici.

frojd je bio

Kao dečak sam maštao da dobijem Nobelovu nagradu, ali prvim dolaskom u prestonicu izgubio sam iluziju da ću to i dobiti. Kad nije Mihiz, kad nije Milovan Đilas, kad nije Meša Selimović, koji je pisao bolje nego Ivo Andrić, što bih ja.

Gladnih i željnih slave bila je puna redakcija, a onih po unutrašnjosti, koje sam viđao na kniževnim tribinama, bilo je prs’ i pleva, što se kaže, po naški. Iliti, tušta i tma.

Divljenje i zavist sam primećivao na grimasima njihovih lica.

Gledao sam da što pre ispijem svoje pivo i da se vratim u prestonicu.

Ma briga me, i za moj roman i za junake, iskreno.

Važno je da mi izdavač daje dobre tantijeme za tiraž, a tu su prevodi od kojih ćemo živeti ja i dete.

Ali Frojd je bio u pravu.

Frojd je trpeo bol. Iako je imao, tamo on, kancer ustiju, on nije gutao lekove.

Kad me zaboli glava, gutam tabletu.

Kad me zaboli stomak, gutam tabletu.

Mislim da čovek, mislim Frojd, nije bio ni na morfijumu.

Ali kakve veze ima Frojd sa književnošću?!

Evo kakve: po njegovoj konstataciji, od godine do pet godina života, dete se formira kao ličnost i to je presudno za njegovu ličnost i dalji integritet.

Kako sam ja provodio kao dete sa tatinim i maminim knjigama, prvo ih bacao, pa gledao, pa mirisao, pa krenuo da škrabam po jednom. Ne Muhareme!!! To je Dostojevski, novi tom.

Verovatno uticalo na dalji splet, zvezdu vodilju, splet okolnosti, koje su u mojoj podsvesti iznedrile malog genijalca, koji iza sebe ima pozamašan opus objavljenih književnih dela.

A to što misli čika Juga o Jugi. Zabole me.

Šta misli Dojčinović o tome da je prestonica presudna za nečiji uspeh i to laktanje, redakcijama i laprdanje na teme, secesije. I to me zabole.

I šta misli gospodin iz publike o disidentu Milovanu Đilasu, koji je samo načuo za Milovana Đilasa. Iskreno, zaboraviću, do jedanaeste ili dvanaeste promocije.

Tako da je Frojd bio u pravu. I ona ljigava fraza da je 90% rad i samo rad, a 10% talenat je teza komunista. I nema ama baš nikakve blage veze sa Frojdom.

Svakoga dana u svakom pogledu ja pišem bolje, žanrovski.

Hrrrr. Pfuuu… Hrrrr. Pfuuu… I uspavah se, kad budi me majka:

„Dušane… Dušane… Onaj novinar te zove za intervju…“