Podeli dobar sadržaj sa prijateljima:

PREMA STAROM KALENDARU

Pismo Olimpiju od svetog Vasilija Velikog povodom dolaska Crkvene nove godine.

 

Evo šta je sveti Vasilije Veliki napisao u pismu povodom dolaska crkvene Nove godine.

crkvene nove godine

„Svako godišnje doba ima svoje plodove: proljeće – cvijeće, ljeto – žito, jesen – voće, zima – riječi.“

Sutra je njegov praznik, jer prvi januar po kalendaru naše Srpske Pravoslavne Crkve, osim Obrezanja Gospodnjeg posvećen je ovom svetitelju sa čijim sam se likom i djelima, naročito pismima, nekako s vremenom srodio.

Zato vam, dragi prijatelji, želim po njegovim riječima:

Da u proljeće vidimo cvijeće, da, kada procvjetaju i probeharaju naše livade, ne ostanu nepokošene i cvjeće neomirisano. Da se i nama rascvjeta duša i miriše na Carstvo Božije, da zamiriše na duše ljudi boljih od nas, naročito onih koji su nas u prošloj godini napustili, poput Vladike Atanasija. Da cvijeće našeg proljeća budu oni krinovi koji nikada neće uvenuti, jer su posađeni u životu srpskog oca i sina o dalekim epopejama, jer ih blagosiljaju Otac i Sin i Sveti Duh: da procvjetamo na proljeće.

Da u ljeto i mi pogledamo žitna polja: da znamo da nam pšenica zri i u klasju bubri da bi nam dala hljeb nasušni i hljeb iznad svake suštine – Tijelo Hristovo. Da se i mi, kao pšenica sa gora sirijskih, saberemo u jedno Tijelo Hristovo a da tako sabrani u tom Tijelu, saberemo se i u jedno tijelo naroda Hristovog: da, kao što pšenica postaje hljeb, a hljeb Njegovo Tijelo, i mi se rađamo i postajemo svetosavci i hrišćani, da nas svetim tajanama osvećujuća blagodat posjećuje i pričešćuje i na bolje mijenja: da nas svijet ne samelje i prospe već da se sav rod srpski i ruski sjedini u Hristu i Carstvu Božijem, u Nebeskoj Srbiji i Svetoj Rusi. Da postanemo i mi pšenica Božija.

Da u jesen stignu nam šljive i jabuke i vinogradi. Da gledamo zemlju našu u bogatsvo Božijeg darivanja, da skupljajući grozdove još jednom zablagodarimo Jednome u Trojici Bogu za blagoslov godine i za vino koje će postati Krv Hristova. Da o vinu brinemo ali da znamo da su potrebni i naša briga i Božija ruka. Da spremimo šljive i jabuke, i da nam bude i za djecu i za starce. Da svaki plod uberemo, poljubimo i Bogu se zahvalimo: što nam ga je dao, što nam je dao nas da ga uzmemo.

O zimi – da naše riječi ne budu hladne već tople kao Nikoljdanska trpeza, kao toplina doma u kom se ljudi vole, kao Badnji dan i kao Božićno jutro. Da naše riječi ne budu prazne i oštre za braću a ponizne i bljutave za stranca, već da budemo nepokolljebljivi u ljubavi i odlučni u vrlini. Da naša riječ bude probrana kao novčić za česnicu i zlatna kao dukat. Da naša riječ bude po svemu hrišćanska, odabrana i pažljiva, po vrlini srpska – da znamo da je svaka skupo plaćena.

Da sve što budemo i što budemo radili – bude ukorijenjeno u onim boljim od nas, utemeljeno u Hristu, vezano za nebo.

Srećno i blagosloveno svima Novo ljeto Blagosti Gospodnje!

Podeli dobar sadržaj sa prijateljima: