Dr Velimir Abramović


 

Nikola Tesla genije nauke i kako je Teslina zaostavština stigla u Beograd

Nikola Tesla genije nauke i srpski naučnik pronalazač najvrednijih dostignuća svetske civilizacije

.

Nikola Tesla genije nauke srpski naučnik

Još 80-tih godina dvadesetog veka, čitajući Teslu, video sam da u njegovoj zaostavštini koja je brojna, (desetine hiljada naučnih dokumenata u arhivu Teslinog muzeja u Beogradu), postoji potencijal jedne potpuno nove nauke, potpuno novog shvatanja prostora, vremena i energije, koje je dublje i od relativističkog i od kvantnomehaničkog, kao i od onog kosmološkog koje se danas u astrofizici razvija kao teorija ’velikog praska’.

Tada me je iznenadilo saznanje, do danas nepromenjeno, da se u Srbiji, zemlji gde se nalazi najveći deo Tesline naučne arhive, niko ozbiljno ne bavi ponavljanjem njegovih eksperimenata, čiji rezultati protivreče verovanjima u savremenoj nauci.

1899. Nikola Tesla je izveo niz eksperimenata i došao do značajnih otkrića i zapažanja koji su ostali u senci rada na bežičnom prenosu. Utvrdio je uslove pod kojima pri pražnjenju njegovog oscilatora nastaju vatrene lopte, u jednom trenutku je u pravilnim vremenskim razmacima registrovao signale nepoznatog porekla za koje je pomislio da dolaze od inteligentnih bića sa druge planete, stvorio je veštačku maglu u laboratoriji i uverio se u tehničku mogućnost veštačkog proizvođenja kiše. Pred sam odlazak iz Kolorada, Robert Džonson mu je poslao fotografa koji je snimio najvažnije detalje eksperimenata.

U patentu “Tehnika prenošenja električne energije kroz prirodne sredine” koji je prijavio 16. maja 1900. izneo je podatak da je najniža rezonatna frekvencija Zemlje 6 herca, što je potvrđeno tek merenjima koje je 60-tih godina  izveo Schuman. I dok mu je ovaj podatak obezbedio veliko priznanje tadašnje nauke, jedan drugi podatak je bio uzrok kritike  i mišljenja da je u svojim merenjima i proračunima negde pogrešio. Naime, on je tvrdio da se, na u patentu opisan način proizvedeni stacionarni talasi, šire planetom srednjom brzinom većom od brzine svetlosti, tačnije 471 240 kilometara u sekundi.

Nikola Tesla genije nauke i cepanje planete zemljeTeslin eksperiment i merenja izvedena su šest godina pre objavljivanja teorije relativnosti, čiji postulat o konstantnoj brzini svetlosti u vakumu obara Opšta teorija relativnosti, istog autora. Svetlost po ovoj teoriji skreće u blizini gravitacionih masa, što znači da ubrzava. Iz toga njena brzina po Opštoj teoriji relativnosti, kao što znamo, nije konstantna. Svoj gore navedeni reazultat, Tesla je prijavio kao patent, tačno pet godina pre objavljivanja Specijalne teorije relativnosti.

Sve u svemu, želeo sam da saznam zašto je naučna zaostavština Teslina uopšte došla u Beograd, kako se to uopšte desilo?  Zašto je Tesla neprirodno iščupan iz istorije Američke civilizacije, ne samo nauke,  iako je bio američki naučnik čitavog svog života, kao i holandjanin Edison, i kako je moguće da na primer u Smitsonian instituciji Tesla gotovo da nije zastupljen, mada je on taj koji je praktično zaslužan što je Amerika postala super sila. Bez Tesline tehnologije, (nauke+tehnike), organizacione sposobnosti J. P. Morgana i G. Westinghousa ostali bi na nivou farmersko-trgovačkog poslovanja, parne mašine i za industrijski razvoj nepogodne jednosmerne struje. Teslini izumi tu su bili ključni, fundamentalni, kao na primer patent daljinskog upravljanja iz 1898. godine, kojim je omogućen razvoj telekomunikacije, kada je Amerika bila još čisto agrarna zemlja.

Pre svega, važno je shvatiti da Tesla nije običan tehnolog elektrotehnike, već u suštini vizionar i mislilac jedne civilizacije, koja još uvek nije ostvarena. Njegove glavne ideje za koje je on već tada imao prototehnička rešenja, i takodje izveo osnovne eksperimente i merenja, zapravo još uvek pripadaju budućnosti.

U članku „Povećanje ljudske energije“ Tesla eksplicitno piše da je moguće materiju, odnosno atome i molekule, sintetisati direktno iz svetlosti, luminoferoznog etra, za koji je po njemu neka vrsta fluida koji se razređuje i zgušnjava. On ima merenja, konkretne merne rezultate superluminalnih brzina, odnosno brzina većih od svetlosne za nehercijanske talase koji se rasprostiru kroz zemlju ili obuhvataju zemljinu površinu.

Teslina kula energije Nikola Tesla genije nauke Tesla je Zemlju tretirao kao sferni kondenzator vrlo velike snage koji se sam elektriše i nabija potencijalom. Zašto?

Sama planeta Zemlja očigledno je rotor gigantskog električnog generatora. Zemlja je zapravo magnet koji se obrće, i prema tome Tesla je zaključio da nema nikakve potrebe graditi objekte koji proizvode struju, jer Zemlja to već i onako čini, nego samo antene kojima bi se to zemljino ogromno električno polje jednostavno upotrebilo. Ono bi u potpunosti bilo i ekološki čisto, jer  energija zemljinog elektriciteta koja bi došla na aparat, izvršila rad i vratila se u sistem planete u istom elektromagnetskom obliku, ne bi podlegla konverziji. Dakle, konverzija energije, posebno preko fosilnih goriva, kao glavni zagađivač naše sredine, bila bi apsolutno izbegnuta.

Bilo mi je jasno da je Nikola Tesla genije nauke i neshvaćen naučnik čija su najveća naučna otkrića i dalje neprimenjena. On je išao trećim putem u fizici koji je u dvadesetom veku u potpunosti zanemaren. Razvijale su se relativistika i kvantna mehanika, ideje bez najdubljeg značaja, koje su danas potpuno iscrpljene. Pobedila je tehnologija zasnovana na, u filozofskom smislu, nedovoljno promišljenim fundamentima fizike i matematike, i zastranila koristeći zemljine resurse na takav način da to čitavo čovečanstvo danas dovodi u opasnost i ugrožava mu opstanak.

Rukovođen ovim čuđenjem zbog nepriznatih a u potpunosti proverljivih Teslinih rezultata, koji bi bili u stanju da razreše mnoge probleme današnjice i verovatno da globalnu civilizaciju usmere na jedan humanistički put, koji bi vodio u harmoniju čoveka i kosmosa. Zaustavio bi se trend ljudskih pokušaja da prirodu prilagode sebi na neadekvatan način, jer priroda je beskonačni osnovni entitet – uvek je iznad čoveka, jer i samo čovečanstvo nije ljudski proizvod. Znači, moramo imati u vidu da je Kosmos ono što je u svakom pogledu ne samo jače od svakog ljudskog fizičkog eksperimentalnog napora, vec istinitije i dublje i od svakog ljudskog mišljenja.

Zato sam 1996. godine otišao u Vašington i proveo tamo tri meseca pokušavajući da odgovorim na jedno jedino pitanje, a to je: „Zašto je Teslina zaostavština došla u Beograd, gde se njom niko ozbiljno ne bavi od 1953. godine kada je počela da stiže?“

U Americi sam bio gost Simonide Perica i Roberta Juta, bračnog para koji je sa pola miliona dolara kapitala finansirao film o Tesli u sopstvenoj produkciji. Robert Uth, scenarista i reditelj filma, četiri je godine filmovao svakoga do koga je uspeo da dođe uključujući i Teslinog poslednjeg  asistenta, kanadskog inženjera Metjusa. Robertovo istraživanje pokazalo je da se na bazi Tesline nauke, jedan broj vojnih inženjera u Americi, uglavnom penzionisanih, u svojim garažama i kućnim uslovima bavi ponavljanjem Teslinih ključnih eksperimenata.

Ti ljudi u Americi su u izvesnom smislu prezreni i i marginalizovani, kao na primer Thomas Burden, iako imaju određene uspehe u svom naučnom radu, zato što naučna zajednica zvanične univerzitetske nauke Teslu smatra nekim gotovo barbarogenijalnim izumiteljem, koji nikad nije dosegao nivo naučne spoznaje, dakle koji nikad nije u strogom stručnom smilu osvestio sopstvena saznanja.

Nastavlja se …

. . .

Drugi tekst o Nikoli Tesli

Treći tekst o Nikoli Tesli