Grupa autora

* * *

Marija Bogorodica (grč. Maria Theotokos, hebr. Mirjam – „gorka“)

 

Mati Isusa Hrista, božanski lik device-majke u hrišćanskim religijsko-mitološkim predstavama. Proglašena Bogorodicom na crkvenom saboru u Efesu 431. godine.

 

U metaforičkim opisima biblijskih proroka sam Izrael se često naziva „devojkom“ (Is 37.22; Am 5.2) ili „zaručnicom“ Božjom (Os 2.19-20), a u jednom poznatom Isaijinom proročanstvu (Is 7.14) govori se i o budućem rođenju Emanuela (bukv. „Bog je s nama“), koje će doneti utehu i blagostanje za ceo Izrael. Baš to potonje proročanstvo dovode evanđelisti Matej i Luka u neposrednu vezu sa začećem i rođenjem Hristovim (Mt 1.23; Lk 1.30-32), dok je u Luke Isusova mati predstavljena i kao „kći sionska“.

 

Kanonska jevanđelja daju, inače, malo podataka o Mariji, tako da se potpunija slika o njenoj mitskoj ličnosti može dobiti tek ako se uzme u obzir i golema apokrifna i hagiografska literatura, narodne legende i srednjovekovna ikonografija. Tu pre svega treba izdvojiti apokrifnu „Knjigu o rođenju Marijinom“ (bolje poznatu kao Jakovljevo prajevanđelje) iz drugog veka, te „Knjigu o smrti Bogorodičinoj“ iz trećeg, odnosno „Arapsko jevanđelje o Isusovom detinjstvu“ iz šestog stoleća. Neke od tih legendi sakupljene su u srednjem veku u čitave kompilacije, kompendije u kojima se vrlo podrobno opisuju mnogi događaji iz života Bogorodičinog (napr. Zlatne legende i Čuda blažene device Marije Džona Kerolta iz 1468.g.).

 

Prema tim maštovitim apokrifnim opisima, ona se još kao trogodišnje dete vaspitavala u Jerusalimskom hramu, bavila ručnim radom i primala hranu iz ruku anđela. Već s dvanaest godina zavetovala se na večno devičanstvo, a u galilejskom Nazaretu joj je arhanđel Gavrilo najavio rođenje „Sina božjeg“ (Lk 1.26-38).

 

Kada je o novozavetnim tekstovima reč, nešto potpunije svedočanstvo o Mariji Bogorodici nalazi se u prologu Matejeva i Lukina jevanđelja. Tu se, između ostalog, govori i o njenoj veridbi za pobožnog drvodelju Josifa, o rodbinskim vezama s Jelisavetom, majkom Jovana Krstitelja i njihovom susretu u kući Zaharijevoj, o Hristovom rođenju u Vitlejemu i privremenom bekstvu porodice u Egipat, te o povratku iz Egipta u Nazaret i Isusovom detinjstvu.

 

Mati Isusova se pojavljuje i u nekim epizodama Jovanova jevanđelja: na svadbi u Kani Galilejskoj (Jn 2.1-5), gde joj se sin prilično osorno obraća; u Kafarnaumu, zajedno s Hristovom braćom i učenicima (2.12) i, najzad, neposredno uoči Isusove smrti na krstu, pored apostola Jovana (19.25-27). Kratko se Marija spominje i u Delima apostolskim (1.14), u društvu apostola i drugih žena, za vreme zajedničke molitve nakon Hristova vaznesenja.

 

U pravoslavnom predanju Marija Bogorodica ravnopravno s ostalim apostolima učestvuje i u žrebu kojim je određeno njihovo buduće poslanstvo. U toj verziji ona svoje poslednje dane provodi u Iveriji (Gruziji), što se dovodi u neposrednu vezu s njenim mističnim pojavljivanjem kroz tzv. „iversku“ ikonu. Prema jednoj drugoj varijanti mita o Bogorodici, ona je svoju starost mirno dočekala u kući Jovana Bogoslova, predana molitvama i ručnom radu. I u katoličkoj, i u vizantijsko-ruskoj ikonografiji značajan motiv iz te povesti jeste, nesumnjivo, uspenje Bogorodičino, predstava koja se temelji na nekim apokrifnim izveštajima o njenom telesnom uskrsnuću. Zanimljivo je da je taj ranohrišćanski mit prerastao u religijsku dogmu tek 1950. godine.

. . .

Preuzeto iz knjige: BOŽANSTVA I MITSKE LIČNOSTI SVETA (Rečnik neklasičnih mitova)

Priredili: Aleksandar Bošković, Zoran Jovanović, Milan Vukomanović i Tibor Živković

. . .

httpv://www.youtube.com/watch?v=UHpyQ-5hGQk

. . .