ISKUPLJENJE ZLA

Sveti Antonije i demon koji ga iskušava. Može li se demon iskupiti i može li se djavo pokajati. Staro zlo i nova vrlina

 

Prepodobni Sveti Antonije, veliki medju savršenim ocima, beše prozorljiv (vidovit). Pošto je iskusio demonska kušanja, on ni u šta ne računaše više njihova lukavstva. I mnogo puta je svojim telesnim očima vidjao i andjele i djavole kako se trude oko ljudi, da ih privuku svaki na svoju stranu.

On Sveti Antonije beše toliko veliki i moćan u vrlinama, da se rugaše nečistim dusima i ismevaše ih. Ponekad ih i ogorčavaše, potsećajući ih na to kako su zbačeni s neba, i kako se imaju večito mučiti u ognju.

Sveti Antonije Veliki detalj freske iz manastira Ohrid Makedonija

Sveti Antonije Veliki detalj freske iz manastira na Ohridskom jezeru, Makedonija

A jednom se desilo ovo: Dva demona se dogovarahu kako da otidju slavnom starcu Antoniju. I razgovarahu medju sobom kako niko od njih ne sme da mu se približi, bojeći se da im starac ne zada teške rane. Jer starac beše dostigao veliko bestrašće i savršeno žitije, i beše se obožio Presvetim Duhom. I jedan od te dvojice demona govoraše drugu svom:

“Brate Serefere, (jer tako beše ime ovome demonu), ako bi se koji od nas pokajao, da li bi Bog primio njegovo pokajanje? Može li to biti ili ne?”

 Odgovori drugi: “Ko to može znati?

A Serefer reče: “Hoćeš li da otidjemo starcu Antoniju, koji se nas ne boji, te da se od njega obavestimo o tome i saznamo?”

Odgovori mu drugi: “Otidji, otidji, ali se dobro pazi, jer je starac prozorljiv, i videće da ga kušaš, pa neće hteti da pita Boga o tome. Ipak, idi, eda bi na neki način saznao što želiš.”

I Serefer se pretvori u čoveka, i otidje k starcu Antoniju, i stade plakati pred njim i ridati. A Bog, želeći da pokaže da ni od koga koji se kaje ne okreće glavu nego prima sve koji Mu pribegavaju, i dajući primer čoveku grešniku kako ne bi okrenuo glavu i od djavola, poglavara zla, kada bi se ovaj istinski pokajao, privremeno sakri od starca nameru ovoga demona. I prepodobni, videći pred sobom čoveka a ne nekog demona, upita ga:

“Zašto, čoveče, tako od srca ridaš i plačeš, te i moju dušu potresaš svojim suzama?”

A prepredeni demon odgovori: “Oče sveti, ja nisam čovek već demon, i to zbog mnoštva bezakonja mojih.”

Upita ga starac: “Šta hoćeš da ti učinim, brate?” (Jer prepodobni smatraše da on iz velike smirenosti naziva sebe demonom. A Bog mu još ne beše ništa otkrio o ovome ćoveku demonu).

Demon odgovori: “Oče sveti, molim te samo za jedno: pomoli se usrdno Bogu da ti kaže, da li bi primio djavola ako se pokaje, ili ne? Jer ako bi primio djavola, primio bi i mene, pošto sam učinio dela koja i on.”

Starac na to reče: “Ispuniću ti volju. Ali, idi danas domu svom, pa sutra dodji ovamo, i ja ću ti reći šta o tome Gospod kaže.”

I demon ode. A kad pade noć, starac podiže k nebu svoje svete ruke, i pomoli se čovekoljubivom Bogu, da mu kaže da li bi primio djavola ako se pokaje. I odmah Andjeo Gospodnji stade pred starca i reče: ”Ovako kaže Gospod Bog naš: Zašto me moliš za demona? On je došao da te lukavo iskuša.”  

A starac reče Andjelu: “Zašto mi onda Gospod Bog ne otkri to, nego sakri od mene, da ne prozrem demonovo lukavstvo?”

Andjeo odgovori: “Neka te to ne buni, jer je ovo neko divno promišljanje Božje u korist grešnika, da grešnici, koji su počinili mnoga bezakonja, ne bi očajavali nego se kajali, znajući, da sveblagi Bog ne okreće glavu ni od koga koji mu pribegava, pa makar to bio i sam lukavi djavo, ako to istinski učini. Osim toga, Bog ti nije to otkrio, da bi se na ovaj način obelodanila okorelost i očajanje demona. Stoga, kada ti dodje kušač, i upita te, ti ga nemoj odmah preseći, nego mu reci ovako: Bog je toliko čovekoljubiv, da ne okreće glavu ni od koga koji Mu pribegava, pa makar to bio i sam djavo. Eto, obećava da će i tebe primiti, samo ako budeš ispunio ono što ti bude naredio.

A ako te upita: “Šta mi on naredjuje” reci mu: Ovako kaže Gospod Bog – Znam te ko si, i odakle si došao sa kušanjem. Ti si stara zloća i ne možeš biti nova vrlina; ti si iz davna vremena poglavar zla, i nećeš sada stati dobro tvoriti. Naviknut na gordost, kako se možeš smiriti do u pokajanje, i naći milost? Ali, da ne bi na dan Suda imao ovaj izgovor, kako si hteo da se pokaješ no Bog te nije primio, evo, blagi i milostivi Gospod i tebi odredjuje (samo ako sam pristaješ) pokajanje, jer kaže: Stojeći na jednom mestu tri godine, i to okrenut Istoku, viči i govori i danju i noću ovo: Bože, smiluj se na mene, staru zloću!

Ovo da govoriš sto puta. I opet drugu molitvu: Bože, spasi mene, pomračenu prelest! I ovo isto tako da govoriš sto puta. I opet: Bože, smiluj se na mene, mrzost opustošenja!

Govori i to sto puta. Tako viči ka Gospodu neprestano, jer nemaš tela, da bi se zamorio ili malaksao. A kada to izvršiš sa smirenoumljem, onda ćeš biti primljen u svoje prvobitno dostojanstvo i uvršćen medju Andjele Božje.

I ako ti obeća da će ovo učiniti, ti ga primi na pokajanje. No znam, da staro zlo ne može postati novo dobro. A ovo neka se napiše za poslednje naraštaje, da ne bi očajavali grešnici koji hoće da se kaju. Jer će se iz ovoga ljudi vrlo lako uveriti da ne treba da očajavaju za svoje spasenje.”

Posto Andjeo to reče prepodobnom Antoniju, uzidje na nebo. A kada svanu dodje djavo, koji još izdaleka stade plakati i ridati kao čovek. I pristupivši starcu, pokloni se. Starac ga u početku ne izobliči, ali u umu svom govoraše: “U zao čas si došao lažove, djavole, škorpijo, tvorče zala, starodrevno zlo, gujo svelukava!”

Onda mu Sveti Antonije reče: “Kao što ti obećah, molio sam se Gospodu Bogu mome. On će te primiti na pokajanje, ako usvojiš ono što ti preko mene zapoveda silni i svemoćni Gospod moj.”

Demon upita: “A šta je to što mi Bog naredi da uradim?

Starac odgovori: “Bog ti zapoveda ovako. Da okrenut Istoku, tri godine nepokretno stojiš na jednom mestu, vičući dan i noć: Bože, smiluj se na mene, staro zlo!

Ovo imaš govoriti sto puta. Zatim stotinu puta govori ovako: Bože, smiluj se na mene, mrzost opustošenja! A posle toga opet sto puta ovo: Bože smiluj se na mene, pomračenu prelest!

I kada budeš izvršio sve to što ti naredjuje Bog, bićeš uvršćen medju Andjele Božje, i bićeš u onom činu u kome si i ranije bio.”

Serefer odmah zbaci sa sebe ono lažno pokajničko obličje, grohotom se nasmeja, i reče starcu: “O kaludjere! Da sam hteo da nazovem sebe starom zloćom, i mrzošću opustošenja, i pomračenom prelešću, ja bih to učinio ranije, u početku, da bih se spasao. Sada li da nazovem sebe starim zlom? Nipošto! I ko to govori? O, ta ja sam sve do ovoga časa divan u slavi svojoj, i svi mi se plašljivci pokoravaju! I zašto bih ja sam sebe nazvao mrzošću opustošenja ili pomračenom prelešću? Nipošto, kaludjere, nipošto! Jer ja još vladam grešnicima, i oni me vole, i ja sam im u srcu, i oni žive po mojoj volji. Zar pokajanja radi ja da budem nepotreban i rdjav sluga? Nikada, zla starče, nikada, nikada to biti neće da ja sebe od tako velike časti gurnem u takvo beščašće!”

Rekavši to, i kliknuvši, djavo postade nevidljiv. A starac stade na molitvu, i blagodaraše Boga govoreći: ”Istinu si rekao, Gospode, da drevna zloća ne može postati nova vrlina; tvorac zala ne može biti tvoritelj novih dobara.”

Potrudismo se, braćo, da vam ovo ispričamo ne uzalud, nego da biste poznali blagost i milosrdje Gospodnje. Jer, kada je gotov da i djavola primi zbog pokajanja, onda ukoliko pre čoveka, za koga je krv Svoju prolio! Jesi li grešan, – pokaj se! Ako se ne pokaješ, onda ćeš se strasnije od demona večito mučiti u paklu, ne što si zgrešio – (jer svi grešismo, i niko nije bez greha osim jednoga Boga) – već što se nisi hteo pre svoje smrti pokajati i moliti Sudiju. Jer kakve nas zateče smrt, takve će nas i odaslati tamo. Ako umreš bez pokajanja, služeći djavolu pomoću raznovrsnih i različitih grehova, zacelo ćes sa njim i osudjen biti na oganj večni, pripravljen djavolu i andjelima njegovim. A ako pre smrti pobegneš od greha, i ugodiš Gospodu pokajanjem i verom. O! kolika ćeš blaga posle smrti uživati! Jer ćeš naći milostivog Sudiju, i udostojićeš se blaženstva, i nastanićeš se sa svetlim Andjelima, gde je za sve koji su ugodili Bogu neiskazana krasota i večna radost i veselje. Neka bismo svi mi dobili to u Hristu Isusu Gospodu našem, kome slava sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvek i kroza sve vekove, Amin.

. . .