Zlatko Šćepanović

* * *

Natural. Life. Style. Blog.

Možda ste primetili da Srbija u zadnjim decenijama nije imala nikakvo srednje ime, ili nadimak. U stvari nakon II Svetskog rata nije ni postojala kao zemlja, već kao Socijalistička republika skrivena iza jedne samoupravne Jugoslavije. Tek zadnjih godina, odvajanjem Crne Gore kao samostalne države iz zajednice sa Srbijom, ova zemlja ima sebe samu. Ima sebe ali kao da nije svesna sebe, već čeka da je neko sa strane nekako nazove i odredi.

Crnogorci su sebe proglasili „Ekološkom državom“, Slovenija je »Moja dežela«, Hrvatska je »Lijepa naša«, jedino mi nismo našli sebe. Provejava tu i tamo teza da smo mi »Zemlja čuda«, zbog svega što imamo a još više zbog svega što nam se dešava i što će nam se u budućnosti dešavati.

Pa ipak, mi imamo svoje srednje ime, nadenuto još od početka 20 veka. Samo smo ga zaboravili. Zvali smo sami sebe »Bašta Balkana«. Lepo ime. Stvaralačko. Rodno.

Kada je američki dopisnik National Geographic-a pred I svetski rat posetio Srbiju bio je oduševljen šarenilom i kompleksnošću Srbije kao zemlje, u svakom pogledu. Raznovrsnost prirode, reljefa, boja, ljudi, jezika, nošnji, verovanja, hrane, plodnost, ostavilo je na njega snažan utisak. U svom izveštaju o Srbiji, naveo je da sami Srbi svoju zemlju zovu Bašta Balkana.

Bašta Balkana. Divan naziv. Bašte su uvek bila mesta koja su u svim narodima sveta imale istaknuto mesto. Bašte su materijalno i duhovno hranile ljude. U njima se vredno radilo, sadilo, plevilo, zalivalo. Bašte su se sa nadom čuvale i negovale. U bašte se verovalo. One su hranile i nosile život. One su se pokazivale posetiocima, u njima se družilo, promišljalo, u samoći uživalo, u njima se radovalo i tugovalo, tu su počinjale tajne ljubavi i tu se čovek susretao sa Bogom. U njima je život dobijao viši smisao.

Stoga, nismo imali dilemu koju reč izabrati za naš blog. Želimo da naša mala blog bašta bude mesto nade za Srbiju i za sve nas pojedinačno. Želimo da u njoj rastu različiti usevi i radjaju zdravi i ukusni plodovi misli, duha i vere. Hiljade lepih i mirisnih cvetova i ukusnih plodova.

Trudićemo se da u našoj bašti pažljivo čupamo korov zabluda, sujeta, beskrupuloznosti, prevara i prelasti, da savesno i svesno negujemo jednan bolji svet. Neka naši napori, cvetovi misli i rod duha budu i vaše blago. I neka vaš pak napor da svojom mišlju i dobrom voljom obradite našu baštu bude dar svima koji dodju na ovo mesto po plodove kolektivne misli. Neka dobra namera, ljudskost i ljubav budu gradivna materija za sve naše napore.

Za blog Bašta Balkana će pisati mnogi autori koji svojom mišlju, lepom reči i duhom imaju šta reći o nama samima, o našim naravima, strastima, talentima, zgodama i nezgodama, usudima, prošlosti i budućnosti, znanju i neznanju. Biće mnogo različitih i autora i tema, ponekad i suprostavljenih. Nadamo se da će biti i mnogo različitih komentatora koji će učiniti našu baštu većom i lepšom. I prirodnom, otvorenom, nalik velikom i slobodnom izletištu, nalik samoj Srbiji o kojoj ćemo pisati.

Čuvajte svoje i tuđe bašte. Pomislite samo na njihov značaj u doba kriza, ratova, nestašica. U njima ste uvek mogli gajiti nešto što će prehraniti vas i vašu porodicu. U baštama se radjala zimnica, ajvar, pindjur, kiseli krastavčići i turšija. Ili ste u njima gajili začinsko bilje, da vam jela i zimnica budu ukusniji, paprika, mirodjija, majoran. A šta tek reći za strukove lekovitog bilja, bosiljka, nane, hajdučke trave, kantariona, majčine dušice, pelina. Koliko je to značilo za narodni život, koliko je života spašeno i bolesti izlečeno uz pomoć naših bašti. A cela Srbija je jedna velika bašta!

Pišući o Srbiji, voleći Srbiju i kada je duhom velika i delima mala, pošaljite poruku svojim susedima i celom svetu o tome kako naša bašta sve hrani, bez podela.

Budite i sami plod dobrih dela.

Photo by Vlado Marinković

Photo by Vlado Marinković