Đorđe Popović

***

Turistička putovanja, nekad privilegija bogatih danas dostupna većini. Putovanja su izgubila čar prestiža, a turistička odredišta su postala prenatrpana i otrcana. Spoljašnje pogodnosti nisu artikulisale unutrašnju potrebu. Obično imitiranje nije moglo preko noći da masu preobrazi u elitu. Obmana je da putovanje samo po sebi čini čoveka srećnijim, pametnijim, svetskim.picture20


Mnogi su podlegli varki da se stalna štednja i „stiskanje“ mogu nadomestiti jednim putovanjem ili letovanjem. Kao da se dosadni, obični životi preko noći mogu ispraviti u nesputanu slobodu. Odlaganje života ne može drukčije da završi osim kao samoobmana.

Zašto turisti mahom idu u grupama? Da li se brojnošću brane od sivila prosečnosti? Sigurnost se nalazi u masovnosti, jer samo u masi osećaju svoju snagu.Tamo kuda prodju turisti tu trava ne raste.

Za njih je neposredni čulni doživljaj sve. Sve se mora opipati, probati, okusiti. Naravno, mora se posedovati materijalni dokaz ličnog učestvovanja. A sve je namenjeno da se pokazuje drugima. Jer kakva je čar u putovanjima ako to ne možeš pokazati drugima. Čemu toliki napor ako će on ostati neprimećen?

A, to kako se turisti (raz)odevaju, to je posebna priča. Gledajući turiste čovek mora biti zahvalan onome ko je smislio odredjena pravila za odevanje. Koliko je samo dobra odeća ružnoće sakrila i svet ulepšala…

I na kraju opet su ti turisti postali jednoobrazni i bezimeni. Time su ponovo vraćeni na početak, na ono od čega su hteli da pobegnu – anonimnosti masa.

Krug se zatvorio.