Aleksandar Parezanović

* * *

.

Ekološko zagadjenje u Beogradu – kad komšija pali djubre

.

karton city gazela

Evo stigli su nam studenti-sportisti na Univerzijadu, njih 10.000, što kažu Vlasti i Organizatori , „budućih ambasadora Srbije“. Videli su oni definitivno mnogo lepog, neki su se zaljubili u Beograd, neki su se zaljubili međusobno, a neki su se zaljubili u Beograđane i Beograđanke.

Grad i Republika su se potrudili da dosta toga urade, ali su mnoge muke ostale. Sigurno da je jedna od njih i tužni, pretužni „Karton City“ ispod mosta Gazela, u kome, u užasnim uslovima, žive neki naši novi, ko zna odakle pristigli, sugrađani. Neki su tu što nemaju gde, neki su tu što, kvarno, žele da od Beograda dobiju neku nekretninu, računajući na ovu sliku koja se širi svetom i internetom, a većina su tu zato što im je posao skupljanje sekundarnih sirovina, za šta im je potrebna blizina velikih zgrada i kontejnera za đubre, u koje stiže otpad iz hiljade stanova.

Kada se to đubre skupi u njihova kolica, ono stiže u „Karton City“ i vrši se trijaža – šta je za otkup, šta je za prodaju na buvljaku, šta je za njihovu internu upotrebu, a šta je za – Ništa !

E, to Ništa je tema ove priče. Kome treba plastika, trula automobilska guma, polupan akumulator, litijumske baterije, prastari, olupani kompjuterski ekrani, praistorijska računarska kućišta …? Nikome, tako da oni sav ovaj krš slažu na gomilicu, koja ubrzo postane gomila, pa gomiletina i onda dođe trenutak da se napravi mesto za novu gomilicu. Rešenje je – spaliti prethodnu gomiletinu.

karton city gazela 2

I onda kreće u beogradsko nebo (a stiže ko zna dokle!) prava kancerogena bomba, crna, zloslutna dimčina koja počinje da prvo ubija njih, a onda i ostale, ali sporo, ne baš odmah. Da li da Vam pričamo procente rasta onkoloških problema u Srbiji, razmere prave epidemije, šta će Vam ti procenti, prosto prođite Pasterovom, pogledajte na ulaz u Institut za onkologiju, sve će Vam biti jasno – ne dele se tamo neke nagrade, nego se ulazi u objekat gde se spašavaju životi, ozbiljno ugroženi.

Ako su ovi naši sugrađani već tu gde jesu i ako još neko vreme moraju tu i da ostanu, pa zar ne mogu da dobiju kontejnere od Gradske čistoće, gde će trpati ovaj, preostali otpad, koji će, potom, gradske komunalne službe prazniti. (Veorvatno se niko iz Javnog komunalnog ne može svojom pameću i savešću setiti da obidje grad i okolinu, i da dostavi kontejnere tamo gde su oni potrebni, već reaguju samo na učestale urgencije poludelih gradjana koji hoće da očiste svoj kraj – svedoci smo čitavih divljih deponija na obodu Beograda koje decenijama stoje.  – primedba Redakcije).

Koliko je ovo jeftinije od svih nesreća i bolesti koje će doći iz ovog zagađenja?

Treba li ovo uopšte pitati?

. . .