Andrej Tarkovski +

* * *

Stalker - scena iz filma

Genijalni ruski reditelj Andrej Tarkovski, autor kultnih filmova Andrej Rubljov, Solaris, Stalker, je 1984 godine u Londonu, održao svojevrsno predavanje o savremenoj krizi u kojoj se našao moderni čovek i neku vrstu propovedi o hrišćanskoj Apokalipsi i njegovom vidjenju iste, kao i o mnogim drugim stvarima.

Mi smo izabrali da vam predstavimo iz celog predavanja, samo jedan deo, jednu temu, uvek vrlo aktuelnu i univerzalnu – O savremenoj krizi.

– – –

O savremenoj krizi – odlomak


Mi živimo u pogrešnom svetu.

Čovek je rođen slobodan i hrabar. Ali naša nevolja je u želji da se sakrijemo i zaštitimo od prirode koja nas sve više i više prisiljava da se pribijemo jedni uz druge. Mi opštimo ne zato što volimo da opštimo, ne zato da bi uživali u opštenju, nego zato da ne bi bilo toliko strašno. Ova civilizacija je pogrešna ako se naši odnosi grade na takvom principu.

Sva tehnologija, sav takozvani tehnički progres koji prati istoriju, u suštini stvara proteze – on produžava naše ruke, izoštrava vid, omogućuje da se krećemo veoma brzo. I ovo ima principijelan značaj. Mi se danas krećemo nekoliko puta brže nego u prošlom veku. Ali od toga nismo postali srećniji. Naša ličnost, naša, da tako kažem, personaliti, ušla je u konflikt sa društvom. Mi se ne razvijamo harmonično, naš duhovni razvoj je toliko zaostao da smo već žrtve lavinskog procesa tehnološkog rasta. Mi ne možemo da izronimo iz ove bujice čak i ako bismo hteli. Na kraju krajeva, kada se kod čovečanstva javila potreba za novom energijom radi tehnološkog razvoja, i kad je čovečanstvo otkrilo ovu energiju, tada se ono nije pokazalo moralno spremno da je iskoristi za svoje dobro. Mi smo kao divljaci koji ne znaju šta da rade sa elektronskim mikroskopom. Možda njime zakivati eksere, rušiti zidove? U svakom slučaju, postaje jasno da smo mi robovi ovog sistema, ove mašine, koju je već nemoguće zaustaviti.

Vitez iz filma Andrej RubljovZatim, na planu istorijskog razvoja mi smo toliko počeli da ne verujemo jedni drugima, da ne verujemo da jedni drugima možemo pomoći (mada se sve čini da bi se preživelo zajedno), da mi sami, svako od nas lično, zapravo ne učestvujemo u društvenom životu. Ličnost nema nikakav značaj. Kraće rečeno, mi gubimo ono što nam je bilo dato od samog početka – slobodu izbora, slobodu volje. Eto, zašto smatram našu civilizaciju pogrešnom.

Ruski filosof i istoričar Nikolaj Berđajev je vrlo precizno zapazio da u istoriji civilizacije postoje dve etape. Prva je istorija kulture, kada je razvoj čoveka manje više harmoničan i zasnovan na duhovnoj osnovi, i druga, kada počinje lančana reakcija koja nije potčinjena volji čoveka, kada dinamika izmiče kontroli, kada društvo gubi kulturu.

Šta je Apokalipsa?

Kao što sam već rekao – to je slika čovekove duše sa njenom odgovornošću i obavezama. Svaki čovek proživljava ono što je tema Otkrivenja svetog Jovana. To jest, ne može da ne proživljava. I na kraju krajeva zato, upravo zato, mi možemo reći da su smrt i stradanje u suštini jednaki ako strada i umire ličnost, ili se završava ciklus istorije i umiru i stradaju milioni, zato što čovek može da podnese jedino onu barijeru bola koja je njemu dostupna.

Link ka integralnom tekstu.

– – –


Andrei TarkovskyAndrei Arsenyevich Tarkovsky (Андрей Арсеньевич Тарковский) – (April 4, 1932 – December 28, 1986)  poznati ruski režiser, pisac i glumac.  Smatra se za jednog od vodećih ruskih reditelja iz ere Sovjetskog Saveza. A rekli bi i šire.

Snimio je mali broj filmova, ali je svaki od njih bio originalan i karakterističan po svom sadržaju, ambijentu i autentičnosti. Filmovi mu se odlikuju nestvarnom atmosferom, duhovnošću, hrišćanskom simbolikom, dugačkim kadrovima, motivima tekuće vode, prelepim kadrovima i snažnim porukama o ljubavi, ljudskosti i patnji u jednom obezboženom svetu.

Imao je velikih problema da snima u Rusiji, s obzirom na hrišanske motive u filmovima koji se nisu dopadali komunističkoj eliti i cenzuri, ali mu je ipak bilo dozvoljeno da snimi par antologijskih filmova, kao što su istorijski Andrej Rubljov, naučno fantastični Solaris i imaginativno transcedentalni Stalker.

Zbog prepreka koje je doživljavao od ruskih vlasti i nemogućnosti da se u potpunosti izrazi, odlučuje da emigrira 1984 na Zapad, nakon snimanja poetične drame Nostalgija, koju je snimao u Italiji.

Na žalost, oboleva od raka i uspeva samo da dovrši još jedan film, dramu Žrtva, pre nego što umire u Parizu, 1986 godine. Sahranjen je u jednom malom mestu u Francuskoj, na groblju ruskih emigranata.

– – –