Katarina Pavićević
Slava i šta se na slavu nosi kao poklon
Krsna slava porodice je prilika za okupljanje. Ali šta poneti na slavu kao poklon
Nastupajući period godine koji je u znaku slava i proslava, pred nas postavlja pitanje šta je prikladan dar za određenu priliku. Kada je reč o slavama, treba napomenuti da se domaćinu poklanja vino, a domaćici cveće. Što se samog odabira cveća tiče, postoje različiti stavovi o tome koju vrstu ili boju cveća bi trebalo darivati. Telelforini aranžeri ističu da nije bitna vrsta cveća i da se buket ili cvetni aranžman može napraviti prema stilu osobe kojoj je namenjen, a opet u skladu sa prilkom.
Ukoliko niste u mogućnosti da budete prisutni na slavi, u Teleflori (Svetogorska11) možete poručiti cvetni aranžman sa isporukom na kućnu adresu. Aranžman sa vinom, voćem i cvećem ili etno korpa, dve su od mnogih prikladnih varijanti aranžmana za slavu. Fotografije ovih aranžmana i druge stilove možete videti na sajtu www.teleflora.rs
Običaj proslavljanja slave, često se uzima kao simbol pravoslavlja i pripadnosti srpskoj nacionalnosti iako brojni naučni osvrti ukazuju da ovaj običaj korene ima u prehrišćanskom sloju. Prema jednoj od prvih teorija, proslavljanje slave je crkveni, hrišćanski običaj. Crkva je počela da slavi određenog sveca kao zaštitnika zajednice. Kako je hrišćanska zajednica rasla, crkva više nije mogla da snosi troškove proslave, tako da se običaj slavljenja prenosi u domaćinstva; najpre u bogate porodice a potom i u sve domove.
Prema drugoj teoriji, slava je povezana sa imenom prvog krštenog pretka određene porodice. Sve teorije koje povezuju krsnu slavu sa crkvom, odnosno sa hrišćanstvom, su odbačene iz dva razloga: prvo, običaj nije poznat svim pravoslavcima, pa čak ni samo balkanskim pravoslavcima; drugo, praktikuju ga i neki muslimani i katolici. Rasprostranjenost običaja se ne može povezati sa trenutnim rasporedom religija, očigledno je da se uzrok i nastanak moraju tražiti u daljoj prošlosti, u vreme dolaska hrišćanstva.
Najverovatnije je da je običaj proslavaljanja krsnog imena zapravo hristijanizovan obred prehrišćanskog perioda. Ovaj stav zauzima i obrazlaže Skarić, a razrađuje ga Truhelka. Po njihovom shvatanju, krsno ime je u vezi sa kultom Lara, odnosno predaka. Pomenuti autori su ukazali na sličnosti kulta Lara i proslavljanja krsnog imena. Kult rodonačelnika – osnivača porodice, gospodara, ili, na etrurskom, Lara, nalazi se u osnovi mnogih religija.
U starija vremena poštovanje precima – mrtvima – se iskazivalo time što se od svakog obroka za njih ostavljalo nešto hrane, a postojali su i posebni, sveti dani, koji su se posvećivali hranjenju duša mrtvih. Ovo treba imati na umu jer je krsna slava, po mnogim svojim elementima, zapravo ostatak tj. hristijanizovani oblik obreda kojim se odaje pošta mrtvom pretku, odnosno Laru.
Sličnosti Lar – krsna slava
Lar je staro porodično božanstvo i prenosi se sa oca na sina. Krsni svetitelj kod nas ima iste osobine: prenosi se porodično i predstavlja njenog zaštitnika.
Drveni kip koji predstavlja Lara kod Rimljana i ikona svetitelja su predmeti od neprocenjive vrednosti za svoje vlasnike.
Jedna od najvažnijih analogija je zabrana braka. Naime, i kod Rimljana i kod onih koji slave krsnu slavu postoji zabrana stupanja u brak dve osobe čije porodice slave istu slavu, jer se to smatra incestom. Stoga su zabeleženi slučajevi gde čitave porodice menjaju sveca zaštitnika.
Ono što je zanimljivo je da se krsna slava ne slavi upravo u onim delovima Balkana koji su najranije došli pod rimsku vlast (Makedonija); isto tako, ako bi se povukla granica među narodima koji slave krsnu slavu i koji je ne slave, to bi bila ista granica koja je razdvajala istočno od zapadnog rimskog carstva, i ranije, Helene od Rimljana. Po Truhelki, Rimljani su uvideli značaj i snagu grčke kulture, pa na tim prostorima nisu ni insistirali u nametanju sopstvene.
Krsna slava
Krsna slava predstavlja proslavljanje jednog određenog sveca, zaštitnika porodice. Prenosi se sa oca na sina i povezuje sa crkvom. Međutim, ovaj običaj je u hrišćanstvu gotovo nepoznat – katolici i protestanti ga ne praktikuju (osim katolika u Dalmaciji), a kod pravoslavaca se, osim kod Srba, javlja samo još u Slavoniji i Bosni. Način proslavljanja se razlikuje od mesta do mesta, delimično izmenjen usled stranih uticaja, a delimično usled smanjenja broja članova domaćinstva. Elementi koji su uvek prisutni u proslavljanju su:
– ikona
– paljenje sveće
– lomljenje krsnog kolača
– panaija (koljivo, žito)
– vino kojim se kolač ili koljivo preliva
– dizanje u slavu
– pomen mrtvima
Pitanje je i koliko je puta u prošlosti običaj koji mi danas zovemo krsna slava menjao svoje značenje i ideološku/religijsku osnovu. Ipak, to je jedan od retkih u tolikoj meri očuvanih običaja, i stoga je potrebno posvetiti mu više pažnje.
Katarina Pavićević
Postovana Katarina
Ima utisak da ste za ovaj tekst najvise koristili izvore koji nisu direktno upuceni na Srpsku Pravoslavnu Crkvu, vec da se radi najvise o izvorima koji su vezani za etnologiju. Nekih 60% teksta posveceno je paganskom “izvoristu“ slave dok ostalih 40% govori moram reci, na zalost, dosta povrsno. Bez vece dubine,vecinom se oslanja na nagadjanje. Sa malo vise truda mogli ste naci mnogo vise objektivnih, naucni izvora, koji na konkretan nacin govore sta je to slava.
Znaci, ukratko, slava kod nas nije slucajna vec se ona kod nas pojavljuje sa Svetosavljem, odnosno sa Svetim Savom, a on je tacno znao zasto je slavu uveo kod srba. Razlog jeste taj sto smo na vetrometini izmedju istoka i zapada i to je pored nase velike neucrkveljenosti, slabog odlaska u crkvu, jedan od nacina ( a on je to prozirao u buducnost ) koje ce srbe kao poridicu, zajednicu, narod vezivati za pravoslavlje. Svetac na koji dan je krstena porodica uzima se za krsnu slavu. Muslimani i rimokatolici koji slave slavu nisu nista drugo nego islimizrani i latizirani pravoslavni srbi. Imate i albance na KIM koji kite kola vencicima za Sv.Georgija.
Nema nikakvih kipova i idola, zbog njih je deo svetitelja koji se slavi i postradao. Procitatejte malo zitija njihova i videcete potpunu suprotnost sa ovim sto je napisano. Slavimo Sv.Dimitrija a on postradao boreci se portiv idola ( afrodita, hermesa..etc.). Nema logike.
@ Katarina @ Neofit
Vrlo mi je zanimljivo pitanje nastanka slave u Srba. Priznajem da nista ne znam.
Iz ove diskusije i posta mi je nejasan sledeci citat:
„Prema jednoj od prvih teorija, proslavljanje slave je crkveni, hrišćanski običaj. Crkva je počela da slavi određenog sveca kao zaštitnika zajednice. Kako je hrišćanska zajednica rasla, crkva više nije mogla da snosi troškove proslave, tako da se običaj slavljenja prenosi u domaćinstva; najpre u bogate porodice a potom i u sve domove.“
Jer, da je to tako, onda bi vecina pravoslavnih zemalja u okolini imala slavu. Bugari, Rumuni, Grci, svi su oni bili i pagani i neznabosci i slavili mnostvo paganskih praznika.
I druga teorija je takodje malo nedorečena, pa bih se priklonio Neofit-ovom tumačenju, jer je dosta jasna. Da li u vezi sa slavom ima i prehrišćanskih svetkovina, verovatno. Ali je činjenica da se slava nikada ne bi spontano i samostalno razvila u ovoj formi Srba da nije imala podsticaj Srpske Pravoslavne Crkve.
Takodje, teorija po kojoj je SPC „morala“ u srednjem veku da prihvati slavu kao narodnu volju, jer je većina naroda bila paganska, pa da im se crkva na taj način približi, mislim da ne stoji, jer su pagani slavili mahom prirodne procese i datume, smenu godišnjih doba i slično, a ne desetine slava razbacanih po celoj godini. Na primer, prošle nedelje je bio Sveti Luka i to možemo povezati sa smenom godišnjih doba, ali ove nedelje je bio Sveti Dimitrije, sa čim to povezati ili tri nedelje ranije Svetu Petku?
Katarina : „Ono što je zanimljivo je da se krsna slava ne slavi upravo u onim delovima Balkana koji su najranije došli pod rimsku vlast (Makedonija); “
Ovde su navedene dve nedokazane tvrdnje. Prvo, diskutabilna je tvrdnja da su Makedonci antički narod (što nije nemoguće i što oni i pokušavaju da dokažu), jer su prostori Balkana došli pod rimsku vlast još pre nove ere. Drugo, pouzdano znam da se u Makedoniji slavi krsna slava jer moja slava je Vavedenje Presvete Bogorodice 4. decembra i slavi se unazad nekoliko generacija .
Pozdrav,
Vladislav Dimitrijevski
Poreklo ovog obicaja kod Srba nije lako utvrditi jer ima mnogo kontradiktornih izvora.Otuda i razlicite pretpostavke. Mislim da tema zahteva obimniju studiju,ako se zeli doci do relevantnog zakljucka.
S druge strane , to i nije narocito znacajno. Krsna slava je nasa vekovna tradicija i treba je odrzati. Uskoro ce to postati mozda jedina prilika da se clanovi sire porodice sretnu ,a ponekad i upoznaju mladje generacije. Tu mi je najblize tumacenje koje je Neofit dao , da kao narod odrzimo svoju veru, obicaje i tradiciju.
Preporucio bih autoru da se kada pise o necemu kao sto je vera i verski obicaj, drzi verskih izvora i autoriteta, a ne da o slavi prica kroz lazna tumacenja protivnika vere i pravoslavlja. To i jeste naucni princip, drzi se cinjenica, i zvanicnih referenci, ne izmisljotina. U Crkvi se tacno zna poreklo slave i kako je i zbog cega nastala.
Verujem da to niste uradili namerno i da je to posledica dvolicnih medija koji promovisu ovakve „Trece oko“ teorije, i koje obrazuju sve nas na poluistinama. Nemojte pogresno da me shvatite, ali vise ozbiljnosti bih molio sa vase strane, a ne „cini mi“ se pisanje.
Evo jedan isjecak za sve koji su komentarisali, posebno za „tepsijanca“ – „Lazni izvori i protivnici vjere i pravoslavlja!?“ i neofita – „nema naucnih, objektivnih izvora – sve pozice od svetosavlja…“
Isjecak je svakako sa web sajta spc portal, dakle iz same Srpske pravoslavne crkve….
„Jedna od glavnih odlika srpskog Pravoslavlja, za koju ne zna ostali hrišćanski svet, jeste krsna slava. Pre primanja hrišćanstva Srbi su bili mnogobožački narod. Pored vrhovnog boga Peruna, koga su svi poštovali, svaki dom je imao i svoje domaće božanstvo. Po prirodi sentimentalni i vezani za domaće navike i običaje, u susretu sa hrišćanstvom, Srbi su se najteže odricali tih domaćih božanstava“
:D
@Vladislav Dimitrijevski
Naravno da je moguce i da Makedonci jesu anticki narod. A sta su Makedonci nego Srbi? A postoje izvori koji pokauju da su srbske porodice ucestvovale u regrutacijama za rimske legije. Npr. Tacit i Plinije Stariji , i ostali izvori na latinskom koji su „prevedeni“ u korist drugih naroda. Opet sve to pod uticajem Vatikikana. Zasto ? Zato sto je odgovaralo vise da Srbi budu doseljenici , tamo neki varvarski narod koji se doselio u XII i XIII veku , nego starosedeoci. Opet zasto i to? Zato sto nismo katolici.
Draga Katarina,
Sta Vam znaci da jos pravoslavci iz Bosne i Slavonije slave Slavu pored Srba?
kraj ovog Vaseg teksta me je jako iznenadio , pisete o Srbskoj Slavi a ne znate da je Srbin Srbin, svejedno gde zivi, u Srbiji, Bosni, Dalmaciji, Salvoniji ili Cikagu!
Al svejedno, hvala za Vas trud!
Sto ja ne podnosim pravila, braco moja… Zar se ne moze otici nekom bez da glavu razbijas sta ces ponijeti? Zar se ne moze otici na slavu radi same slave? Meni licno nista ne znace pokloni za slavu, imam sve sto mi treba i vazno mi je samo da podjelim taj dan sa familijom i prijateljima.
Nista od ovoga mi nije jasno, i najiskrenije, malo mi se gadi nametanje obicaja koji veze s vezom nemaju.