Prof. dr Velimir Abramović

.

GRUPA 69

Inžinjer Spasoje Vlajić i srpska parapsihološka tajna vojna Grupa 69

.

Tajna vojna grupa 69 za parapsihološko ratovanje

Samo narod koji dobija Duhovno, dobija i Materijalno.

Sve svetske obavestajne sluzbe, religijske zajednice, kao i profesionalne, interesne i prijateljske grupe, deluju na nivou sinhroniciteta.

Sta je to sinhronicitet? To je vremenska veza delova beskonacnog Bica Sveta, pa prema tome je sinhronicitet mocno sredstvo uticanja na delove. Matematicka osnova sinhroniciteta je ekvivalencija, a fizicki, to je rezonancija. Sinhronicitet je nuzan uslov svake interakcije.

Po Vlajicu, u Bicu vlada naduzrocno nacelo stvaranja, nacelo neprekidnosti, Duh znacenja, koji deluje trenutno i kao apsolutna sila. S druge strane,  relacija medju elementima je prosti sinhronicitet, dok medju kompleksnim sistemima, kakvi su zivi, vaze slozeni oblici sinhroniciteta.

Iz knjige naseg hrabrog i Duhom Svetim vodjenog autora Vlajica, “Grupa 69”, ocigledno je da je u izuzetnoj istorijskoj situaciji izumiranja naroda, srpsko nacionalno bice u grcu nestajanja naucilo da dejstvuje naduzrocno, sto znaci da je, nastojeci da prezivi, naucilo da organizuje ocuvanje sistema na nivou dubljem od sinhroniciteta, a to je kontuinuitet, koji je glavna osobina same realne beskonacnosti. Rezultat je bio nevidjeno prociscavanje duha i oslobadjanje od vezanosti za bilo kakve drustvene institucije, kao sto su univerzitet, vojska, zdravstveni sistem, tajna policija, banke, cak i konzervativne neformalne grupe u vlasti. Narod se razbio na pojedince maksimalno slobodnog duha, oslonjene samo na sebe same i neposredno i svesno ukljucene u Kosmos, koji je u tom dugom i patnickom procesu razvezivanja od materijalnih formi zivota, za svakoga od nas najzad osvanuo misaono sveden na poruke sumersko-pitagorejske misticne matematike. Tako se na Zapadnom Balkanu, posebno u Beogradu, obrazovao mental pogodan za ravoj nove svetske srpske religije, sa rodonacelnikom Nikolom Teslom, koji je jos za zivota izveo, i to do kraja jasno izveo, sintezu elemenata neophodnih za novu religiju, sve to zajedno popularno-naucno nazvavsi: “svetlosni etar” i simbolicki izrazivsi crtezom ili mandalom spirale, poznate kao Teslina spirala.

Pogledajmo sustinski o cemu je rec!

Kretanje je dopuna do savrsenstva, njim se dovrsava neprekidnost osnovne beskonacnosti i sinhronicitet n+1 delova Bica upotpunjuje do kontinuiteta svekolikog Bica, koje je, po broju, beskonacna nula.

Koja “sila” vlada u Bicu?  Vlada ona “sila” o kojoj je govorio Njutn, kada je priznao da ne razume svoj zakon gravitacije: ”pitam se o pravom uzroku Sile koju sam matematicki samo opisao…”.

Njutn je znao da samo Nacelo Stvaranja mora biti naduzrocno, jer smo suoceni  sa vec stvorenim Svetom kao sa ociglednom posledicom nepoznatog uzroka. Zasto je to tako? Zato sto je tajna stvaranja nedokuciva.Ontoloski kauzalitet pocinje od posledice, a egzaktni ili naucni – od  uzroka.

Evo na osnovu kojih deset osobina Beskonacnosti ili Vremena, RADI NADUZROCNA POVEZANOST NEOSRPSKE  DUHOVNOSTI KOJA IZ TACKE U NULTOM VREMENU ZADAJE SINHRONE MATRICE DELOVIMA KONTINUUMA, ODNOSNO POTENCIJALNOM NEPRIJATELJU, koji se na taj nacin nuzno i odjednom pretvara u saveznika i prijatelja.

.

Principi parapsihološkog delovanja – Naduzročno biće sveta

.

Glavne osobine naduzrocnog nivoa egzistencije sa koga se vrsi savremena srpska mentalna odbrana i utice na pretvaranje protivnika u najprisnije pristalice (vec dokazano na primerima Ruskog naroda i Nikole Tesle):

Prva i glavna osobina Vremena kao Bica  je neprostornost, tj. njegov deo podudaran je njegovoj celini.Kako to ?

‘Neprostorni entitet’ sastoji se iz ‘neproteznih elemenata’; deo koji je po pretpostavci ‘neprostoran’ je i ‘neprotezan’, tj. ‘neprotezni deo’ isti je kao i ‘neprotezna celina’. Logika ovog zakljucka izneta je u Lajbnicovom principu ‘identiteta nerazlikovljivog’, (principium identitatis indiscrenibilium).

‘Vreme’ ili ‘Jedinstvena Beskonacnost’ prethodi egzistenciji prostora i osobine ovog entiteta ne mogu se adekvatno izraziti pojmovima zasnovanim na iskustvu ‘velicine’,  kao sto su ‘vece’ i ‘manje’, odnosno ‘beskonacno veliko’ i ‘beskonacno malo’. Zakljucak se namece: Jedinstvena Beskonacnost je iskljucivo temporalni entitet i nezavisna je od prostora.

Druga osobina Vremena je neproteznost, tj. Vreme se sastoji iz neproteznih centara i kako je to rekao Aurelije Avgustin, u stvari postoji samo sadasnji trenutak i on je nemerljiv.  Zasto je to tako?

Centar Beskonacnosti je ono prema cemu je Beskonacnost sebi jednaka; centri Beskonacnosti su ma gde, ima ih ma koliko, neprotezni su, i svi zajedno, i svaki pojedinacno, podudarni su sa Beskonacnoscu kao celinom. Moze se reci i da je Beskonacnost ‘suma svojih neproteznih centara’. Svaki centar Beskonacnosti je i pocetak i kraj i centar svega sto je konacno, ukupnog prostora i materije. Beskonacnost ocigledno ogranicava prostor i materiju, ali izgleda da radi i vise od toga, na neki nacin ih generise.

Treca osobina je kontinuitet, tj. Vreme kao i beskonacnost ima samo unutrasnjost. Ocigledno, Beskonacnost ima samo unutrasnje granice i to, aristotelovski receno – ‘jednostruke prirode’, tj. ima ‘granice’ koje samo ‘spajaju’, dok za razliku od Beskonacnosti, deo ima ’spoljasnje granice’, koje su dvostruke prirode, u isti mah izdvajaju deo u Beskonacnosti i spajaju ga sa njom.

Cetvrta osobina je homogenost, koja se u ovom slucaju definise kao podudarnost centra i periferije. To je osobina ‘tacke’ i ‘nule’, koje su matematicki modeli  celokupnog Vremena ili Beskonacnosti. ‘Tacka’ i ‘nula’ su ‘prosto samoidenticne’ i u celini istog sastava.

Za razliku od ‘beskonacne celine‘, ‘konacna celina’, individual’ ili ‘deo’, ‘dvostruko je samoidentican’, po granici i po onome sto je ograniceno, dakle, slozen.

Peta osobina je nelokalnost, tj. Vreme kao i beskonacnost ima samo centre.

Beskonacnost je ‘tacka’, ali i centri Beskonacnosti su ‘tacke’. Tu je na snazi ‘podudarnost dela i celine’.

Neprotezna ‘tacka’ ne zauzima ‘mesto’, vec ima ‘temporalnu poziciju’, koju je moguce odredjivati samo u odnosu na diskretume prostora. Prema tome, u svetu u kome vec jesu prostor i materija, neprotezna tacka ima neograniceno mnogo mogucih ‘pozicija’ u koegzistenciji, tj. Vreme nema periferiju, ima samo centre. Sasvim strogo receno, ‘tacka’ uopste i nije ‘element prostora’, vec u isti mah ‘centar’ i ‘kraj’ prostora i njegov pravi generator,

Prostor nema ‘pocetak’ jer nastaje u diskretnim celinama. Fizicki gledano, ‘Tacka’ je ‘Vreme’.

Sesta osobina je policentricnost jer Beskonacnost, kao i ‘Vecnost’ ima ma koliko centara u koegzistenciji.

Kao sto se vidi, osobine Beskonacnosti nisu medjusobno nezavisne, vec su niz koraka i grade neku vrstu genericke lestvice: iz ‘neproteznosti’, (sastoji se iz neproteznih centara), sledi ‘nelokalnost Beskonacnosti’, koja je u tome sto ona ‘ima samo centre’. Iz ‘nelokalnosti’ sledi ‘policentricnost’ , tj. Beskonacnost ‘ima ma koliko centara u koegzistenciji’, a iz policentricnosti sledi ‘generisanje relacija’, tj. ‘deljivost’.

Dakle, sedma osobina je samodeljivost, tj. policentricnost Beskonacnosti (ima ma koliko centara u koegzistenciji) omogucava uspostavljanje unutrasnjih relacija i zbog toga je Beskonacnost relativno samodeljiva.

Ako Platonovu, Euklidovu i Lajbnicovu ‘Monadu’, odnosno Plotinovu ‘tacku emanacije’, odnosno Avgustinov ‘trenutak sadasnjosti’ shvatimo kao Jedinstvenu neprostornu Beskonacnost, onda iz ‘policentricnosti’ kao njene osobine nuzno sledi Platonov ‘Diaresis’ – moc samodeljenja ‘beskonacne celine’, tj.  Monade. ‘Jedinstvena neprostorna Beskonacnost’ ima ‘neprotezne centre’ cije ‘relacije’ su ‘mesta’ za ‘prostor’, tj. ‘Vreme’ generise ‘mesta za prostor’ kao ‘relaciju sadasnjih trenutaka’. Granice prostora su vrem,enske, to su tacke.

Osma osobina Beskonacnosti je nepokretnost, jer su centar, pocetak i kraj Beskonacnosti, odnosno Vremena podudarni.

Usled opsteg kontinuiteta, sto znaci da ima samo unutrasnjost, Beskonacnost nije pokretna, a usled homogenosti, tj. podudarnosti centra i periferije, nemoguce je i bilo kakvo kretanje ‘unutrasnjih delova Beskonacnosti’ u smislu ‘promene mesta’.

Priroda nase culne predstave kretanja dublja je od koncepcije ‘premestanja’ fizickog tela kroz kontinualni i pasivni prostor brzinom ciji etalon merenja je ‘konvencionalno vreme’.‘Promena’ koja nam je data kao svakodnevno iskustvo ‘kretanja’ je nesto drugo, to je restruktuiranje prostora i materije po vremenu.

Deveta osobina Beskonacnosti je uredjenost jer su centri Beskonacnosti u konstantnom poretku i to: 0,1,2,3,…

Iz ‘policentricnosti’ sledi ‘uredjenost’ i upravo ove  osobine Beskonacnosti generisu prostor i brojeve, tj. ‘princip konstantnog vremenskog poretka’ ili ’temporalnost’ je osnovni uzrok opste promene.

Deseta i poslednja osobina je izotropnost jer je Beskonacnost centralno simetricna u odnosu na svaki svoj centar i sve svoje centre u koegzistenciji, to jest, po osobinama je istovetna sebi u svim svojim pravcima.

Kad svi nasi mrzitelji budu najzad shvatili ovo gore navedeno i ovo sto je u Vlajicevoj knjizi pokazano,  bice kasno za svako njihovo neprijateljstvo. Svaki ce otpor novom svetskom srpskom poretku postati besmislen i nemoguc. I kao sto je ruski Svecovek Dostojevskog ljubavlju obuhvatio Niceovog Natcoveka, i tako ga pobedio, tako ce i srpski Pracovek kroz zlatni presek Lepenskog Vira preobraziti koren ruskog Svecoveka i dati mu novu religiju, ni pagansku, ni hriscansku, uliti mu novu, naucno zasnovanu veru za nase i nastupajuce doba.

. . .

Tekst je pogovor za knjigu neizaobilaznog Spasoja Vlajića „Grupa 69″