K.G. Jung

* * *

Mnogi se zanose istočnjačkim učenjima: joga, tantrizam, lamaizam, zen, taoizam, sufizam, šamanizam.

Mnogi se zanose pseudoistočnjačkim učenjima: teozofija, transcedentalna meditacija, munovci, kabala, masonerija, egipatska magija, gnosticizam, okultizam.

I mnogi se u tim svojim zanošenjima pozivaju na švajcarskog psihijatra  Karla Gustava Junga, kao naučnog autoriteta koji je u dalekoistočnim učenjima pronalazio dublje simbole kolektivnih arhetipova i izučavao mistiku i svetske religije. Pozivajući se na njegove radove o mandalama, meditaciji, simbolima, alhemiji, misle da je to opravdanje za njihovu praksu.

Medjutim, šta je zapravo veliki K.G. Jung mislio, jasno se vidi iz njegovih sledećih reči.

. . .

Jung je uvek isticao da zapadnjačko podražavanje psihologije Istoka predstavlja tragičan nesporazum.

On kaže da „nije za nas da imitiramo ono što je strano našem organizmu, ili da se igramo misionarstva. Jer, naš zadatak je da izgradimo našu zapadnjačku civilizaciju, koja boluje od hiljade bolesti. To mora početi ovog trenutka, i to od Evropljanina kakav je on u biti, sa svim njegovim zapadnjačkim svakodnevicama, s njegovim bračnim problemima, njegovim neurozama i političkim priviđenjima i s njegovim dezorijentisanim pogledom na svet (…)

Zbog toga je tako žalosno kada se Evropljanin udaljava od vlastite prirode i počinje da imitira Istok. A znamo da bi mogućnosti koje se pred njim otvaraju bile mnogo veće kada bi ostao ono što jeste i kada bi na svoj način i iz vlastitog bića razvio sve ono što je Istok iz svog bića izrodio tokom milenija“.

. . .