Robert Grin

* * *

1. Pravilo* – Ne dozvoli nikada da majstor bude u tvojoj senci

Vaši pretpostavljeni moraju u odnosu na vas da se osećaju superiorno. Ako hoćete da ostavite utisak na njih, ne smete vaše sopstvene talente previše da ističete, inače ćete postići suprotan cilj: Budite strah i nesigurnost. Postarajte se da vaši pretpostavljeni brilijantnije izgledaju, nego što jesu, i vi ćete osvojiti vrh moći.

.

Kršenje pravila

Nikolas Fouquet, finansijski ministar Luisa XIV-og, prvih godina dok je bio na funkciji, bio je velikodušan čovek koji je voleo rasipničke zabave, lepe žene i poeziju. Takođe je voleo i novac, zahvaljujući kome je vodio ekstravagantan životni stil. Fouquet je bio pametan i vrlo nezavisan od kralja, tako da kada je glavni ministar Jules Mazarin umro 1661 godine, finansijski ministar je očekivao da bude imenovan za naslednika. Umesto toga kralj je odlučio da mu ukine poziciju. Ovi i drugi znaci su uticali da Fouquet posumnja da mu je slava opala. Zbog toga je odlučio da ponovo skrene pažnju na sebe najspektakularnijom zabavom ikad na svetu viđenom. Formalni povod za zabavu je bilo otvaranje Fouquet-ovog novog poseda Vaux-le-Vicomte, ali njena stvarna funkcija bila je odavanje počasti kralju kao počasnom gostu.

Najuvaženiji plemići Evrope kao i mnogi najpoznatiji mislioci toga vremena – La Fontaine, La Rochefoucauld, Madame de Sevigne – posetili su zabavu. Moliere je za tu priliku napisao komad. Zabava je počela sa raskošnom večerom od sedam vrsta jela, pojavom orijentalne kuhinje koja do tada nikada nije probana u Francuskoj, kao i promocijom posuđa napravljenog  specijalno za tu noć.

Večera je bila uz pratnju muzike u kraljevu čast. Posle večere bila je igranka na podijumu. Polja i fontane Valux-le-Vicomte bili su kasnije kralju inspiracija za Versailles.

Fouquet je lično pratio mladog kralja kroz  pravilno raspoređene aranžmane šiblja i cvetnih aleja. Kada su stigli do baštenskih kanala prisustvovali su vatrometu, koji je bio pratnja Molierovoj predstavi. Zabava je uspešno tekla sve do duboko u noć i svi su se složili da  je to bila najzabavnija fešta na kojoj su ikada bili.

Sledećeg dana, Fouquet-a je uhapsio D’Artagnan, kraljev musketar. Nakon tri meseca  otišao je na sud zbog krađe državne blagajne. (Zapravo, većina krađa za koje je optužen bile su učinjene u kraljevu korist i sa kraljevim dopuštenjem.) Fouquet je proglašen krivim i poslat u najudaljeniji zatvor u Francuskoj,  skriven u Pirinejskim planinama, gde je proveo poslednjih dvadeset godina svog života  u samici.

.

Tumačenje

Luis XIV, kralj Sunce, bio je ponosan i arogantan čovek koji je želeo da bude u centru pažnje sve vreme; nije mogao da podnese da ga neko nadmaši u svom rasipništvu,  pogotovo ne njegov finansijski ministar. Za Fouquet-ovog zamenika  Luis je izabrao Jean-Baptise Colbert-a, čoveka poznatog po  škrtosti i organizovanju izuzetno dosadnih zabava u Parizu. Colbert je uverio kralja da će novac uzet iz blagajne otići pravo u kraljeve ruke. Sa tim novcem  Luis je sagradio palatu još veličanstveniju od Fouquet-ove – najčuveniju palatu na svetu – Versaj.

Fouquet je osmislio veličanstvenu zabavu da dočara svoju lojalnost i odanost kralju. On je smatrao da će događajima sa zabave povratiti kraljevu naklonost, da će mu pokazati svoj dobar ukus, svoje veze i svoju popularnost koje ga čine nezavisnim od kralja i da će ga to učiniti odličnim glavnim ministrom.

Umesto toga, bilo kako bilo, svaki novi spektakl, svaki osmeh zahvalnosti gostiju upućen Fouquet-u, bio je šamar kralju Luisu. Činilo se da su njegovi sopstveni prijatelji i podređeni više opčinjeni finansijskim ministrom, nego samim kraljem i da se Fouquet zapravo šepurio svojim bogatstvom i moći. Umesto da se dodvori Luisu XIV, Fouquet je svojom dobro osmišljenom zabavom uvredio kraljevu sujetu, što Luis nije mogao da oprosti. Umesto toga pronašao je odgovarajući izgovor da se reši čoveka koji ga je svojom nepažnjom učinio nesigurnim.

To je sudbina, u ovom ili onom obliku, svih onih koji poremete gospodarevo mišljenje o sebi, poljuljaju njegovu sujetu, ili učine da on posumnja u svoju nadmoć.

Kada je veče počelo, Fouquet je bio na vrhu sveta.

Vremenom je to prestalo, bio je na dnu!

Voltaire, 1694.-1778.


Poštovanje pravila:

Početkom 16-og veka italijanski astronom i matematičar Galilej našao se u nezavidnoj poziciji. Zavisio je od darežljivosti velikih vladara koji su podržavali njegovo istraživanje. Kao i svi renesansni naučnici, on bi ponekad posvetio svoje izume i otkrića vladarima tog vremena. Jednom je, na primer, prezentovao vojni kompas koji je izumeo za Vojvodu od Gonzaga. Zatim je posvetio knjigu uputstava za korišćenje kompasa moćnoj porodici Medičija. Oba vladara su bila vrlo zahvalna i pomoću njih je Galilej uspeo da pronađe što veći broj studenata za podučavanje. Međutim, bez obzira na to koliko je otkriće bilo veliko, njegovi vladari su mu uvek plaćali poklonima, a ne gotovim novcem.

To mu je život učinilo stalno nesigurnim i zavisnim. Mislio je da postoji i lakši put. Galilej je okrenuo novi list 1610 godine, kada je otkrio planetu Jupiter. Umesto da podeli svoje otkriće sa  svojim vladarima – dajući im teleskop koji je koristio, posvetio im knjigu o tome, kao što je radio u prošlosti, odlučio je da se okrene isključivo Medičijevima. Izabrao je Medičijeve iz jednog razloga: Neposredno posle smrti Cosima I osnivača  dinastije Mediči, 1540, on je pronašao planetu Jupiter, koju je predstavio kao simbol moći.

Galilej je promovisao svoje otkriće planete Jupiter kao kosmički događaj dostojan Medičijevih.

Malo posle otkrića, on je objavio “da se sjajne zvezde (planete Jupiter)  nude na nebesima“ njegovim teleskopom. Rekao je da se broj planeta četiri slaže sa brojem Medičija (Cosimo II je imao tri brata) i te planete su okruživale Jupiter kao ta četiri sina koji okružuju Cosima I, osnivača dinastije. Više od slučajnosti, ovo je pokazalo da je naklonjenost planeta uticala na uspeh porodice Mediči. Posle posvete otkrića Medičijevima, Galilej je poručio znak koji predstavlja Jupitera kako sedi na oblaku sa četiri zvezde koje ga okružuju, i predstavio ga Cosimu II kao simbol njegove veze sa zvezdama.

1610. godine Cosimo II postavio je Galileja za svog javnog savetnika i matematičara, sa fiksnom platom. To je bio vrhunac za naučnike tog vremena. Dani kada se molio za novčanu podršku su bili okončani.

.

Tumačenje

Galilej je svojom novom strategijom dobio više nego što je imao prvih godina. Razlog je jednostavan: Svi gospodari žele da izgledaju mnogo briljantnije od drugih ljudi.

Oni ne mare za nauku ili iskustvenu istinu ili najnoviji izum; oni brinu za svoje ime i slavu. Galilej je definitivno dao Medičijevima više slave spajanjem njihovog imena sa kosmičkim silama, nego da ih je učinio vlasnicima neke nove naučne sprave ili otkrića.

Ni naučnici nisu bili pošteđeni hirova vladara i patronata. Oni takođe moraju da služe gospodare koji diktiraju pravila. I njihove velike intelektualne moći mogu da učine gospodara da se oseti nesigurnim, ako bi bio tu samo da finansira otkriće – jedan ružan i neprivlačan posao. Producent velikog posla želi da se oseti važnijim od nabavljača i finansijera. On hoće da se pokaže kreativnim i uticajnim, i isto tako važnijim od posla napravljenog u njegovo ime. Umesto izuma moraš im dati slavu. Galilej, sa svojim otkrićima, nije izazov intelektualnom autoritetu Medičijevih, niti ih potcenjuje u svakom slučaju; bukvalno svrstava ih među zvezde, pravi ih sjajnijim od ostalih u Italiji. On nije zasenio gospodara, on je učinio da gospodar zaseni sve ostale.

. . .

* Prvo pravilo moći iz knjige Roberta Grina „48 rules of power“