Marija Treben
PRIRODNI LEK ZA RAK – Marija Treben preporuke
Lekovite biljke koje služe kao prirodni lek za rak – Kako se leči rak lekovitim biljem
Postoji li prirodni lek za rak?
Paroh Knajp u svojim spisima ukazuje na to da Rastavić smiruje i postepeno razgrađuje svaki dobroćudni i zloćudni tumor. I sama sam mogla da se uverim da je to tačno. Zašto se ovim spisima posvećuje tako malo pažnje? Koliko je nasmrt bolesnih ljudi moglo da dobije priliku da živi i kolikih su patnji mogle da se poštede njihovi bližnji!
Po mojim opažanjima, kod svih dobroćudnih i zloćudnih tumora najviše pomažu parni oblozi od rastavića. Punu pregršt rastavića staviti u sito i okačiti ga nad posudu sa kipućom vodom (može da se uotrebi i naročita posuda za kuvanje krompira ili drugog povrća na pari). Razmekšan, na pari obaren rastavić, još vruć, umotati u pamučnu tkaninu i njome obložiti mesto gde se nalazi tumor, čir, oteklina, cista, adenom, melanom, papilom ili hematom. Kod veoma teških oboljenja početi sa oblogom već ujutro, u krevetu, te ga dva sata držati na obolelom mestu. Popodne ponovo staviti oblog i s njim dva sata ležati u krevetu, pa noću upotrebiti novi. To znači: stalno se pariti i utopljavati! Isti rastavić može da se upotrebi tri do četiri puta.
U podne, četiri sata ležati sa oblogom od šveden bitera. Mesto na koje se on stavlja prethodno treba namazati svinjskom mašću ili mašću od nevena, zatim dolazi vata nakvašena šveden biterom, pa suva vata za zaštitu toplote, onda folija od plastične mase i, najzad, marama kojom se sve to poveže. S ovim oblogom bolesnik može da se kreće po kući, ili da sedi. Pošto se oblog skine, kožu napuderisati da ne bi svrbela.
Kod tumora, čireva ili oteklina koji se nalaze spolja, na kožnom tkivu, stavlja se oblog od svežih listova uskolisne ili širokolisne bokvice i mečje šape (vidi odeljak Zloćudna oboljenja limfnih žlezda). Ako se oblozi upotrebljavaju ravnomerno i bez pauze, već petoga dana može da se računa na poboljšanje, a posle deset do četrnaest dana i na znatniji uspeh. Svež sok od zečje soce (listove oprati i još vlažne iscediti u sokovniku), ako se njime mažu obolela mesta, takođe može imati dobar efekat.
Što se tiče unutrašnje upotrebe, ujutro, pola sata pre doručka i uveče, pola sata pre večere, piti po šolju čaja od rastavića, a preko dana litru i po do dve litre čaja od mešavine 300 g nevena, 100 g hajdučke trave i 100 g koprive (sve dobro pomešati). U ovaj čaj, ako je moguće, šest puta dnevno (u razmacima od po jedan sat) staviti tri do pet kapi soka od zečje soce (kisele deteline).
Jedna žena iz Bavarske piše: „Pišem Vam ukratko, da je naš sused, 48-godišnji otac četvoro dece, s tumorom u glavi i s oduzetošću, sav očajan, iz bolnice otpušten kao težak bolesnik. Jedna strana njegovog lica već je bila oduzeta i zbog toga mu je jedno oko bilo sasvim zatvoreno. Lekari su rekli da oko više nikada neće moći da otvori. Možete zamisliti kako smo se svi radovali i bili iznenađeni kada je, nekoliko dana pošto smo po Vašim uputstvima iz „Božje apoteke“ počeli da ga lečimo lekovitim biljkama, otvorio oko i opet se osećao dobro. Kada ga je kućni lekar posetio i video otvoreno oko i bolesnika našao u boljem stanju, toliko je bio iznenađen da je morao sesti. Rekao je da se tako nešto još nije dogodilo!“
Gospodin Joahim M. iz B./Algoj (Joachim M.,B/Allgau), 25. juna 1979. piše redakciji jednih nemačkih novina: „Kao odgovor na napade u nemačkoj štampi na gospođu Mariju Treben i njenu brošuru „Zdravlje iz Božje apoteke“, želeo bih da Vam opišem slučaj moga deteta: Danijela je rođena 4. avgusta 1973. godine. Pazili smo je, preventivno je vodili na sve preglede i pri pojavi najbeznačajnijih simptoma bolesti odmah se obraćali lekaru, pa ipak nijedan lekar nije kod nje blagovremeno prepoznao smrtonosnu bolest sve dok nije bilo prekasno, a to je usledilo tek početkom avgusta 1978. Do tada je naše dete bilo živahno. Iz dana u dan, sve je više propadalo, postajalo sve nezainteresovanije i stalno bilo veoma umorno. Posle novih konsultacija sa lekarom, koji nije mogao da postavi tačnu dijagnozu, naša ćerka je upućena u jednu dečju bolnicu u Augsburgu.
Nakon višednevnih ispitivanja koja su dete fizički gotovo sasvim iscrpla, saopštili su nam da je ono obolelo od tumora za čije lečenje danas ne postoji lek. Procenili su da postoji samo tri do pet odsto šanse za izlečenje, tek da nam ne bi sasvim oduzeli nadu. Detetu su prepisali zračenja i davali mu injekcije kortizona kako bi se tumor smanjio toliko da bi eventualno mogao da se odstrani operativnim putem.
Pokušaj operisanja usledio je septembra 1978. ali je operacija u samom početku morala da bude prekinuta jer bi naše dete iskrvarilo uprkos transfuzijama. Tumor se proširio po celoj trbušnoj duplji, zahvatio najvažnije organe – jetru, žuč, slezinu i bubrege, a takođe i aortu i arterije nogu, čime se moglo objasniti zašto naše dete nije moglo da hoda. Bolest je tek tada zapravo uzela maha. Dete je bez prestanka bilo zračeno, stalno dobijalo injekcije kortizona. Ne možete zamisliti šta je to značilo nama, roditeljima. Sedam nedelja smo svakodnevno boravili pored kreveta našeg deteta i pri tom pred njim morali da se smejemo i glumimo da smo veseli. Već samo to ponašanje je za nas bilo psihički veoma naporno. Pri tom smo morali gledati kako naše dete iz dana u dan vene i propada. Zbog zračenja i kortizona, ono gotovo ništa nije moglo da jede. Nedelju dana posle operacije, dobilo je žuticu. U početku, lekari su pretpostavljali da je to posledica transfuzija.
Pošto su ponovo izvršena detaljna ispitivanja, koja su trajala danima, utvrđeno je da tumor sprečava izlučivanje žuči; predložena je nova operacija kojom bi se obezbedilo da se žuč izlučuje veštačkim putem. Na moje pitanje da li je ovakva operacija neizbežna, odgovoreno mi je pitanjem hoću li dozvoliti da mi dete umre zbog otkazivanja funkcije jetre. Bio bi to pokušaj koji moje dete najverovatnije ne bi preživelo. Dogodilo se da je upravo u ono vreme operaciona sala morala da bude renovirana. Nadležni lekar je bio mišljenja da uprkos hitnosti operacije može da se sačeka deset dana dok operacionu salu ne osposobe tako da u njoj vladaju optimalni uslovi.
Na moje insistiranje, dozvolili su nam da dete tih deset dana provede kod kuće pošto ionako više ništa nije moglo da se učini za njega. Bilo je to krajem septembra 1978. Samo sam to čekao. U međuvremenu, od jednog poznanika sam čuo o Mariji Treben, koju sam tada pozvao telefonom. Ona mi je telefonom dala savet da upotrebim lekovite biljke onako kako je opisano u brošuri „Zdravlje iz Božje apoteke“ u odeljku Zloćudni tumori. U onoj našoj nesreći, kada nismo videli nikakav izlaz, smatrali smo da ništa ne možemo pogoršati nego da, naprotiv, možemo samo pomoći. Kako smo naknadno saznali, procenjeno je da će naše dete živeti najduže do Božića. Gospođa Treben nam je u telefonskom razgovoru rekla da bi poboljšanje stanja našeg deteta trebalo da nastupi nakon pet dana. Veliko čudo se dogodilo.
Pete noći je naše dete počelo da plače iakoje neposredno pre toga vrištalo od bolova. Odjednom, postali smo najsrećniji ljudi na svetu. Šta se dogodilo? Krv, koja zbog pritiska tumora na krvne sudove nije mogla da stigne do vena u nogama, sada je opet dospela tamo i noge su ponovo bile osetljive. Bila je to za nas potvrda da je lečenje lekovitim biljkama počelo da daje rezultate. Kratko vreme pre zakazanog termina operacije, primetili smo da se žutica povukla, pa smo otkazali operaciju.
U međuvremenu, naše dete je od injekcija kortizona izgubilo svu kosu. -Nekoliko dana pred Božić 1978. opet smo otputovali u Augsburg, na kontrolu. Profesor, veliki stručnjak za ove bolesti, rekao je da više ne može utvrditi tumor. Na rendgenskim snimcima su se mogle videti samo mrlje od zakrečenja, i to je bio povod našoj nadi u ozdravljenje. Sve se dogodilo u roku od, otprilike, devet nedelja. Našem detetu je veoma dobro i danas je ono opet kao ranije. Već sada, zahvaljujući savetima gospođe Treben, mi naše dete imamo šest meseci duže nego što su to lekari predvideli.
Želeo bih da naglasim da nam je gospođa Treben nesebično pomogla. Tim me više čudi što je napadnuta u nemačkoj štampi. Upravo zbog toga sam vam opisao svoj slučaj. Kada bih sve hteo da stavim na hartiju, morao bih da napišem čitav roman. Želim još jednom da izrazim zahvalnost gospođi Treben na njenoj nesebičnoj pomoći. Mojoj porodici se dogodilo pravo čudo.“
Ovaj izveštaj zvuči ohrabrujuće i navodi na pomisao da ovde više neće biti nikakvih komplikacija. Tumor, koji je zahvatio sve vitalne organe i time ugrozio život maloj Danijeli, bio se razgradio i nestao zajedno sa metastazama. Pa ipak, dete je umrlo posle nešto više od pola godine. To, nažalost, nisam saznala od roditelja nego od jednog nemačkog reportera koji se na ružan način pridružio opštoj hajci nemačke štampe na mene. Kako je, posle preokreta nabolje u smrtnoj bolesti male Danijele ipak došlo do neočekivanog ishoda?
Njen otac mi je jednom, nakon pola godine, pisao da je dete iznenada dobilo temperaturu; napomenuo je i to da su prestali sa lečenjem lekovitim biljkama pošto su rezultati ispitivanja bili dobri, jer „ko bi mogao naterati tako malo dete da pije čajeve“. Niko, naravno. Ali, roditelji su mogli da se posluže lukavstvom i tako postignu da dete pije čajeve. Bolest je bila smrtonosna i lekari nisu mogli pomoći. Pomogle su biljke iz Božje apoteke. Sigurno bi pomagale i dalje. Pročitajte, molim vas, izveštaj o malom Peteru, u odeljku Leukemija.
Važno!!! Napomena kompanije Priroda na Dar vezano za ovaj tekst i prirodni lek za rak!
Mnogo ljudi se interesuje za prirodni lek za rak i alternativne terapije kancera i raka, kao i rad Marije Treben, zbog čega smo i preneli ovaj tekst iz njene knjige. Nije lako i pouzdano naći pouzdan prirodni lek za rak.
I pored velikog poštovanja prema Mariji Treben i njenom radu, moramo sve pacijente koji boluju od raka da uputimo na lekare i klasične metode lečenja: hirurgija, hemoterapija, citostatici, zračenje. Bolesnici od raka nikako ne smeju da se leče samostalno, bez nadzora lekara. Mi verujemo u rad Marije Treben i njene rezultate, ali oni nisu uvek isti i pouzdani. Jedan prirodni lek za rak nekome odgovara a nekome ne.
Korišćenje lekovitog bilja i preporuka iz ovog teksta su samo pomoćna terapija, nikako glavna terapija. I pored vekovnog korišćenja lekovitog bilja i opsežnih naučnih istraživanja ozbiljnih naučnih institucija iz celog sveta, ipak još uvek nije pronadjen biljni lek za rak koji pouzdano i nedvosmisleno leči tumore.
Upozoravamo i sve one koji misle da kao pomoćnu terapiju samostalno koriste lekovito bilje navedeno u tekstu, da neke biljke kao rastavić i rosopas, moraju da se vrlo obazrivo koriste jer imaju jako i toksično dejstvo u većim dozama.
Koncetrovani čajevi od rastavića mogu trajno oštetiti bubrege i bešiku, a rosopas jetru.
Stoga držite se navedene procedure i nemojte eksperimentisati na sebi sa jačim dozama. Ne postoji dokazan i uvek delotvoran prirodni lek za rak, iako bi mi svi voleli da ga ima.
Moram ponovo da komentarisem tekst koji mislim da nije prikladan.
Iako se kompanija koja potpisuje prenos ovog teksta iz knige Marije Treben ogradila i sugerisala oprez pri koriscenju preporuka iz teksta, moram da izrazim negodovanje povodom napisanog. Ovakvi tekstovi bude laznu nadu kod pacijenata, i to onih koji boluju od najtezih bolesti.
Nemacka, iz koje potice travarka Treben je mnogo dugo i ozbiljno ispitivala svaki nagovestaj da postoji prirodni lek protiv raka. Do sada nije pronadjen uspesan i bezbedan lek. Postoje dokumentovani slucajevi izlecenja prirodnim metodama, ali te terapije nisu kod svih pacijenata bile efikasne i pouzdane.
Zato mislim da ovakvi tekstovi samo raspaljuju mastu kod nasih pacijenata koji su izuzetno skloni da koriste neproverene i nepouzdane metode. Najveci broj njih, na zalost njih samih i njihove rodbine, obrati se lekaru za pomoc tek kada je potpuno kasno jer su vreme izgubili u samostalnim pokusajima isceljenja.
Kod bolesti raka i kancera svakako da pacijent treba da pokusa sa promenom ishrane, sa cajevima, kupkama, promenom zivotnog stila, vezbama, i u krajnjoj liniji i sa alternativnim pristupom, ali nikako ne sme da preskoci odlazak lekaru, dobru dijagnostiku i standardnu proceduru lecenja.
Rak vise nije takav bauk kao sto je bio pre dve tri decenije, mnogi oblici pa cak i tezih kancera ako su na vreme dijagnostikovani i tretirani, potpuno su izlecivi.
Poštovani Dr Matic,
Skoro u potpunosti se slažemo sa vašim komentarom, osim konstatacije da je tekst neprikladan. Tekst je preuzet iz knjige Marije Treben „Zdravlje iz Božije apoteke“, i kao takav se već pojavljivao što u vidu knjiga, što u vidu tekstova po magazinima a i širom interneta.
Naša namera je bila da ljudima koji traže pomoćnu terapiju za onkološke bolesti ponudimo bezbednu formulaciju, jer smo uočili da medju narodom kruži mnogo neispitanih čajeva i tinktura sa vrlo smelim zdravstvenim tvrdnjama da leče rak, tumore, miome.
Predlog čaja i terapije Marije Treben je potpuno bezbedan ako se sprovodi po napisanom receptu, i ne može dovesti do štetnih posledica, a i iz našeg iskustva sa lekovitim biljem, može samo da pomogne, ne i da šteti pacijentu, pod uslovom da je pomoćni deo zvanične medicinske terapije kancera.
…službena ispitivanja za lijekove protiv raka su financirana od strane farmaceutskih kompanija a standardne procedure liječenja istog se nisu (dovoljno značajno) promijenile u zadnjih 100 godina – osim što su cijene terapija koktelima otrova porasle kao i cijene dijagnostičke opreme koja spada u isti interesni kartel službene medicine.
Kada liječnici ne bi patili od papagajskih sindroma i kada bi pokušali promijeniti naučeni model kognitivne disonance otvorio bi im se paralelni svemir surovog neuspjeha moderne onkologije i srži njene manipulacije kojima su produžna ruka većina onkologa (svjesno ili nesvjesno, zahvaljujući sinndromu profesionalnog ega).
Na sreću u nesreći, preko stotinu istraživača u koje spadaju i biokemičari pa i onkolozi su zahvaljujući otvorenim umovima uspjeli naći ne samo jednu verziju istinskog lijeka protiv tumora (a bogme i tone drugih bolesti na kojima farmacija/moderna medicina dobrano zarađuje snažnom propagandom i bezuspješnim liječenjima – da ne kažem ubistvima) i koji su u svom kratkom roku DOKUMENTIRANIH djelovanja (čitaj: USPJEŠNIH IZLIJEČENJA) prije nego su „misteriozno nestali“ sa scene, uspjeli, ako ništa drugo, ostaviti traga – jer istina se NE MOŽE ubiti.
…naravno da postoje i šarlatani, ali službeno opovrgavanje, progon i diskreditacija uspješnih metoda pod krinkom (interesno manipulativnih) „klinički neuspjelih ispitivanja“ je dokaz da osim tehnološki, kao društva i jedinke, većina nije daleko odmakla od mračnog srednjeg doba.
Svako ko razumije engleski, njemački, pa i bilo koji drugi jezik, može uz malo volje i potisnutog profesionalnog ega nauštrb istinske ljudskosti i za dušu Hipokratu, iznaći na tone fragmenata istine i logike koje, kada se umno spoje u cjelinu rezultiraju nevjerovatnom spoznajom koja bi bila jednaka zoni sumraka da nema hrabrih boraca i propagatora jednostavne ISTINE čija i naj-manja zraka ipak sija u mraku dezinformacija i na glavce izvrnute alopatske „znanosti“ i njenih vladara koji istu „znanost“ i njena istraživanja odobravaju i financiraju_
Poštovani Monsung,
Delovi teksta koji ste nam poslali mogu stvoriti krivu i lažnu sliku o savremenoj farmaciji i medicini, kao i o savremenom društvu. Potencira se skrivanje neke opšte ISTINE o tretmanu raka, a ona je zapravo niz fragmenata i pojedinačnih istina za svaki pojedinačni slučaj kancera.
U slobodnim i demokratskim zemljama se više od 100 godina sprovode ozbiljna istraživanja tretmana i lečenja raznih vrsta raka, što od strane državnih i javnih instituta, što od privatnih i komercijalnih labaratorija i timova stručnjaka finansiranih od strane filantropa i fondova. Postoji i niz instituta koji se bave i primenjuju alternativne metode u lečenju, počev od primene specifične ishrane, fitoterapije, energetske medicine, pa sve do nekih čudnih metoda.
Slična istraživanja se sprovode i u svim drugim zemljama, podsetićemo na skorašnje članke o leku za jednu vrstu kancera od plave škorpije koji je pronadjen na Kubi. Možete da zamislite velike zemlje kao što su Kina, Indija i Rusija i nivo istraživačkih pokušaja tamo, ako se već sumnja u dobre namere zapadnih farmaceutskih kompanija.
Niko u svetu nema moć da spreči objavljivanje istinskog leka za kancer, ni stručna ni opšta javnost to neće dozvoliti, jer su životi ljudi u pitanju.
Inače, cela priča o dokazivanju i primeni nekog leka, posebno protiv kancera je vrlo složena i kompleksna, i ako ima nekih negativnih stvari, one su mnogo manje od benefita koji se dobijaju. Pokušaćemo vama i čitaocima da damo primer:
Dokazano je delovanje odredjenih lekovitih biljaka u svežem stanju na jedan tip kancera kože. Da bi terapija bila primenjema vi morate imati svež koren, sok ili listove takve biljke, što je dostupno svega mesec dva u godini. Zatim, biljka mora biti ubrana sa čistog prostora, da bude zdrava i da je bude u dovoljnoj količini za terapiju od par nedelja.
Zatim, ta biljka deluje na jednu vrstu tumora kože, ne i na ostale vrste. Da li treba dozvoliti pacijentu da se na svoju ruku leči od tumora koji ne prepoznaje koji je tip, i možda lekovita biljka ne bude uspešna, a vreme prodje i nastanu ozbiljnije komplikacije.
Ujedno, efekat terapije nije uvek predvidljiv, kod nekoga ide sporije isceljenje, kod nekoga nastupe komplikacije, i tako redom. To sve komplikuje tretman, posebno kada sve to uporedite sa klasičnom metodom: hirurško odstranjivanje tumora, koje je potpuno bezbedno i 100% uspešno. I nema mogućnosti recidiva.
Priča još postaje složenija kod malignih tumora ili tumora koji su na teško dostupnim mestima, gde zbog degeneracije tkiva i krvotoka aktivne materije iz biljaka se teško probijaju.
Sve u svemu, kada se piše o nečemu javno, ili se nešto prepričava, onda tu materiju treba i poznavati.
Nova era lečenja kancera – glupi i pametni tumori, pronalaženje njihovog digitalnog koda, i na osnovu toga kreiranje leka za tu DNK mutaciju.
Odličan članak – http://www.forbes.com/sites/matthewherper/2011/06/05/cancers-new-era-of-promise-and-chaos/
moj mladji brat ima zloćudni kancer već dve godine. dva puta je operisan i ide na zračenja i hemoterapiju. mi smo od pocetka sve pokusali. evo vec drugu godinu kako pije rastavic, caj od mesavine nevena i drugih trava a sve po knjizi marije treben koju imamo kod kuće. pokušali smo i sa nekim drugim stvarima koje su nam ljudi preporucivali, iz novog pazara, sa planina, neki preparati iz uvoza, medjutim nista mu nije pomoglo. hemoterapija ne uspeva da ga izleči ali mu smanjuje rast tumora i produžava mu život.
ne gubimo nadu i borimo se i dalje dok života ima. molio bih za savet ako možete nešto da nam preporučite kao pomoćnu terapiju. mislili smo da pokušamo sa brojsovom dijetom ali je bio jako slab da bi je izdržao. niko od lekara nam nije dao nikakav savet kako da se hrani ili šta da radi mimo lekova i zračenja, i tu smo potpuno razočarani.
sve što saznajemo je iz magazina o alternativnom lečenju i internetu, ali tu ima toliko preporuka i nekada zbunjujučih stvari. svakodnevno mu spremamo sok od cvekle i šargarepe, a jedno vreme smo mu davali i beli luk, ali sada ne može zbog mučnine da ga koristi. e da, koristi dugo vremena i todoxin med, ali ni od toga nema efekta.
molim vas za neki savet, značiće nam svaka preporuka!
Dragi Marko,
Nismo kompetentni da vam damo savet iz domena onkologije.
Svesni smo da u Srbiji postoji niz teškoća i nedostataka informacija. Preporučujemo da pokušate preko interneta da istražite koje su bolnice i instituti ili forumi u svetu referentni za oboljenje vašeg brata, i da pokušate da stupite u kontakt sa lekarima te ustanove i zatražite savet oko ishrane i terapije. Verujemo da ćete ga dobiti.
Želimo vam sreću i uspešan oporavak vašem bratu.
to nije tako lako i jednostavno. u svakom slučaju hvala na odgovoru.
Postovani Marko,
Niste napisali gde vas brat ima kancer, ali mislim da cete ipak iz moga emaila moci mozda da pronadjete nesto sto ce za njega biti dobro. Moj otac ima rak pluca (najmaligniji) vec skoro tri godine. Iako su lekari rekli da ce poziveti najvise 6 meseci, on je jos uvek bogu hvala sa nama. Nije zdrav, ali ima pristojan zivot. Pije alkalnu vodu, vodi racuna da jede sto vise alkalne hrane, a od prirodnih lekova uzima vitamin b17 (mozete ga nabaviti na http://www.tjsupply.com), Chaga mushroom extract kapi (www.earthbornproducts.com), Noni Concentrate (www.iherb.com). Osim toga uzima vece kolicine vitamina D3 i vitamina C, sto vise svezeg sirovog povrca i voca.
Nadam se da ce vam ovo koristiti i zelim vam srecu i uspesan oporavak vasem bratu.
Naravno da su farmaceutske kompanije puno veće zlo od prirodnih ljekara…..
Klasične hemoterapije i zračenja ne pokazuju skoro pa NIKAKVE REZULTATE, tako da je procenat smrtnosti ljiečenjem klasičnom medicinom (zračenje, otrovna hemoterapija i sl) 99% !!!
Onih 1% pacijenata bi svejedno preživjeli, ali ne zbog hemoterapije, nego zbog čiste slučajnosti.