MENI NE MORE BIT

Dalmatinska klapa ili hor dalmatinskih brkajlija i poneke lepotice

.

Klapa Šibenik - LP Dalmatinska

Narodno muzičko stvaralaštvo na Jadranu i u priobalnom pojasu karakteristično je po klapama – muškim horovima, što se u savremenom svetu naziva danas capel music. Tu se pre svega misli na dalmatinske klape, mada klapa ima i u Sloveniji i u Crnoj Gori.

Klapsko pevanje je tradicionalna hrvatska vokalna muzika poreklom s juga Hrvatske (Dalmacija), najviše iz primorskih i otočkih krajeva. Izvodi se i u urbanim, ali i ruralnim sredinama. Tokom 2012. godine UNESCO je uvrstio klapsko pevanje na popis nematerijalne svetske baštine u Evropi.

Peva se višeglasno, bez pratnje instrumenata. Izvorno se peva „na uho“, što znači da nema voditelja. Pesmu povede najviši glas u klapi, a zatim se uključuju i ostali pevači, pevajući istovremeno s vodećim glasom. Bitno je naglasiti „najviši glas“, jer su se prijatelji udružili, formirali klapu zato što su prijatelji, što su se povezali u društvo kao skladne naravi, a ne zato što su tražili ljude po njihovim glasovnim sposobnostima.

Izvodi je skupina pevača kojih je obično od 5 do 8, veličine jedne klape (družine), skupa prijateljâ.  – Wikipedia.

Klape su bile pre par decenija karakteristične po prisustvu kršnih brkajlija u narodnim nošnjama i horskom pevanju etno pesama. No, i to se danas menja pod naletom novih modnih i društvenih strujanja.

Danas je Jadransko more ostalo isto i na svom mestu ali sve manje ima brkova u klapama, iako su nošnje ostale deo koreografije, pevači su manje robusni i sve više liče na popularnu internacionalnu muzičku grupu Il Divo, a same pesme su im sve manje etno, a sve više savremene romantične ljubavne ili nacionalne skladbe.

Ima naravno i ženskih klapa, što nije ništa čudno, jer su postojale odvajkada. U vremenima kada su okupljanja bila rezervisana samo za istopolne pripadnike, kako su muškarci pevali po gostionama tako su devojke i žene horski pevale po kućama, samostanima, poselima, tražeći način da iskažu potrebe svoje duše i mnogih zabranjenih ljubavi.

Klape su mini horovi koji su nastajali u okviru crkve kao crkveni hor, pod patronatom kulturnih društava i spontano u primorskim gostionama, gde su kršni primorci ili brdjani iz zaledja, uz jako crno vino, malo sira, maslinki i pršute, kad ih atmosfera ponese zapevali, onako muški, da iskažu svoja romantična osećanja i sačuvaju deo svog nacionalnog identiteta. Karakterisalo ih je višeglasno pevanje bez instrumenata, sastavljeni uvek od 5 i više pevača.

U svakom slučaju, klape su lep i dostojanstven muzički izraz koji treba slušati i čuvati. Ima sjajnih numera i pesama koje traju decenijama i to na svim prostorima.

Poslušajte neke od njih.

.

KLAPA ŠIBENIK – ČIRIBIRIBELA MARE MOJA

. . .

Klapa Bonaca – Oči boje lavande

. . .

Klapa Cambi – Ne mora mi bit

. . .

Klapa Kampanel – Aj ća, volin te

. . .

Klapa Sv. Juraj HRM – Ružo crvena

. . .

Klapa Maslina – Da Te Mogu Pismom Zvati

. . .

Ženska klapa Neverin – Daleko je

. . .