Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!
Kultura

Klizalište na kolačima

Jagoda Kljaić

* * *

 

 

K L I Z A L I Š T E    N A    K O L A Č I M A

 

Volim kolače. Razne i svakakve. Najviše one koje ne pečem sama, nego dobijem nedjeljom i za svece na tanjuriću. Ili budem ponuđena kad me pozovu u goste. Ponekad se i to dogodi. Da se sama pozovem. Netko dovikne preko moga ramena onome iza mojih leđa: dođi popodne na kavu i kolače, i ja se nacrtam. Zabuna. Domaćini pristojni pa ne mogu reći da me nisu pozvali.

Sve znam o njihovoj štetnosti. Kolača, ne domaćina. Ne volim margarin, važni sastojak svih kolača, baš se spremam osnovati grupu na Facebooku koja će se zvati – Mrzim margarin. Iako to zapravo nije istina, jer ništa na ovome svijetu ne mrzim. Zato što je sve – za ljude, od ljudi, zbog ljudi, u ime ljudi. Za dobro čovjeka, u njegovu korist, prema njegovim željama, u skladu s potrebama. Da bi nam bilo bolje, mora netko često biti i nad ljudima, smišljati ono što je protiv njihove volje, rovariti među ljudima, raditi radnje iza njihovih leđa. Mora netko biti margarin!

Pa kako bih išta od toga ljudskoga mogla mrziti!?

Uvijek je bilo i bit će da je tuđe slađe. Tako se i ja opravdavam zbog toga što ne pečem neke specijalne kolače. Recepata imam, čitati znam, razumijem što znači umijesiti, samljeti, dodati, umutiti, ispeći, razrezati. Majstor sam za nekoliko vrsta suhih kolača, odnosno keksića i za dva – tri umućena, izlivena u protvon  i pečena. Te nikada ne bacim. Pazite, sad se hvalisam; čupavi keksi, kokos kiflice (u jednoj turi oko 160 komada), čokoladne kocke, marcipan ploške, japanska baklava (za one koji ništa ne znaju o orijentalnom Japanu)) i bajadera. Mogu sad stati s nabrajanjem, jer, za mene jednu, bez kulinarskoga umijeća, morate priznati, dovoljno.

Jako su mi dobri ti kolači, mogla bih ih pripremati i za slave i svadbe. Imaju samo jednu manu. Bez mirisa su. Okus još kako – tako, ali miris – nula. Ništa. Samo po sastojcima.

Ne razumijete? Kako to? Zar ni vama ne rade osjetila mirisa i okusa? Imate upalu sinusa ili anginu, sto posto.

Svi kolači što ih degustiram imaju, kao glavni, miris – deterdženta. Onoga za veš. Što najviše smrdi. Proizvođači izmišljaju sve jače, intenzivnije i opasnije mirise tih svojih prašaka i omekšivača. Pa kad domaćica umota ili prekrije vrući, tek pečeni kolač kuhinjskom krpom, eto u njemu mirisa deterdženta umjesto oraha, vanili – šećera i cimeta.

To je to što osjetim. I ima još. Nađem u njima miris kreme za ruke, jeftinoga parfema – da je Chanel 5 još bih i progutala – šampona za kosu, gela za tuširanje, dezodorana, pjene za kupanje kućnoga ljubimca, aerosola za bolji miris kuhinje. Po kozmetičkom miomirisu kolača prepoznajem domaćicu. I kuću iz koje poslastica stiže.

Imam problem i sa jajima. Pogotovo kad ih lupam više od dva. Onda obavezno mislim na Drugi svjetski rat i Švabe. Došlo njih desetak u selo bake Stane, na jakim motorima, možda su bili Harley Davidson, što bi ona o njima znala, i onda i sada. Jaki motori, samo im zvuk para preplašenu tišinu. Ušutjeli psi, guske, pijevci, ljudi. Svi se boje. Nijemci mladi, kršni, zgodni, k’o iz filma. Posjedali u hladovinu orasa, poskidali znojave košulje, povješali ih po naglo usahlim granama i gestikulacijom objasnili novome komšiluku da prikupe sva jaja što su u gnijezdima. Samo iz gnijezda. Em su friška, em nisu zatrovana. Nakupiše seljaci jaja, sve u nadi da će Švabe ohanuti i otići. Tako je i bilo. Ispili sva jaja, drugarski podijelili, sjeća se Stana i danas, svaki je popio, onako iz ljuske, bar desetak komada. Dobru su energiju nakupili, košulje se osušile, Harleyi poskakali i odoše. Tko zna kako su prošli oni koji nisu imali dovoljno jaja u gnijezdima.

Zbog toga sve manje jedem kolače. Iako ih, kao što vam priznadoh, obožavam.

Važno je da kolači miriše, dok se život kliže po rastopljenom margarinu. Sve je, ionako, ponuđeno na rasprodaji, kupljeno na veresiju, s rokom trajanja koji upravo ističe.

Tugujem … za … vremenom, okusom i mirisom znoja. Koji nije smrdio jer je bio pravedan, pošten, nastao radom, optimističan, vedar i po kome smo se prepoznavali. I mirisom zemlje, iskipjeloga mlijeka i dizanoga tijesta za štrudlu od maka. Za domaćim kuvanim sapunom, cijeđom, kišnicom, kolonjskom vodom s mirisom pokošenoga sijena i đurđice, sapunom „bijeli jorgovan“ i šamponom od breze.

Netko će pomisliti – nostalgija. Možda, ali, ne sjećam se da smo tada smrdili. Ni malo, kamoli toliko kao danas, kad se svi mirisi uskomešaju na našem uzavrelom tijelu. A nisam još tada imala kroničnu upalu sinusa, što znači da sam sve savršeno pronjuškavala.

Zato se vraćam vodi i sapunu. Krupnoj morskoj soli i sodi bikarboni. Sirćetu i svinjskoj masti. Još samo moram naučiti kuvati domaći sapun. Pa u njega dodati šaku ružinih latica, pregršt ruzmarina, prstohvat lavande, buketić nevena. Bit će za sve nas.

Deterdžent ostavljam za one koji nam lažu, što nas potkradaju, varaju na svakom koraku, ogovaraju nas, iskorištavaju, maltretiraju, izmišljaju štošta o nama, uvaljuju nam ono što ne tražimo, prodaju staro i pokvareno, vode nas putevima kojima mi sami ne bismo koračali.

Nakon što njih dobro natrljamo, zalijemo vodom i pretvorimo u pjenu, mi krećemo na kolače. Svatko će napraviti one koji mu najbolje i sigurno uspijevaju. Pa kad sve spojimo…

Do tada, pripremate li svadbu, samo mi na vrijeme javite. Stići će keksi, besplatni, domaći, koji dugo mogu stajati i imaju miris pravih kolača.

.

Kako napraviti tortu Moskva šnite

 

Sastojci za Moskva šnit tortu – originalni recept hotela Moskva

 

Kora (sastojci za jednu koru)

5 belanaca

5 kašika šećera

100 grama seckanih oraha

2 kašike brašna

2 kašike mlevenog keksa

 

Fil

20 žumanaca

800 grama šećera

600 grama putera

200 grama putera

200-300 grama seckanih višanja

200-300 grama seckanog ananasa ili kivija (mogu se upotrebiti i kajsije, breskve…).

100 grama badema

4 dl slatke pavlake ili šlaga

 

Način pripreme

 

Umutiti 5 belanaca sa 5 kašika šećera, 100 grama seckanih oraha, 2 kašike brašna i 2 kašike mlevenog keksa. Ispeći 4 ovakve kore u podmazanom i brašnom posutom plehu.

Umutiti 20 žumanaca sa 800 grama šećera i 600 grama putera, pa kuvati na pari tako da fil postane staklast. Ohladiti, pa u to dodati još 200 grama putera (ili margarina, ako ne volite puter).

Fil podeliti na dva dela: jedna polovina ostaje žuta i njome se premazuje treća i četvrta kora, kao i torta sa strane, a drugu polovinu fila podeliti na dva dela – u jedan staviti seckane višnje (ne više od 200-300 grama), a u drugi deo istu količinu seckanog ananasa ili kivija (kajsija, bresaka…).

Ređati koru, fil sa višnjama, koru, fil sa ananasom, treću i četvrtu koru i tortu sa strane premazati žutim filom.Popariti 100 grama badema ključalom vodom, oljuštiti i propeći u rerni, pa iseckati na listiće. Listićima posuti tortu odozgo i sa strane. Umućenom slatkom pavlakom ili šlagom ukrasiti tortu (po želji).Tortu seći na šnite debljine 2 cm.

Ovo je originalni recept beogradskog hotela „Moskva“

Recept Jelene Žitić Filipovje prenesen je sa sajta Krstarica Kuvar, originalan link je ovde.

. . .

 

2 komentara

  • Red tebe, ted Toše u ovu mračnu, hladnu noć, dok kuham kompot i slušam kapanje vode iz pipe, spava mi se a ne ide mi se spavati, tražim tragove nade u mislima na internetu i tu si onda opet ti i tu je onda opet taj moj nikada viđeni ali tako proživljeni uzor živoga života. Ipak evo želim i tebi i sebi i svima koji trebaju ili ne biti budni u ovaj sada naš zajednički tren…laku noć.

Ostavite komentar

https://www.bastabalkana.com/wp-content/uploads/2019/04/Dr-Milena-Šćepanović-proktolog-hirurg-ordinacija-Proktomed.jpg
Golden Sweden Bitter GIF baner 336x280