Podeli dobar sadržaj sa prijateljima:

Jagoda Kljaić

* * *

 

 O D O H      U    K A L I F O R N I J U

 

 

Slušam, pa čujem. Gledam, pa vidim. Svjetinu, gomilu prizornih, prozirnih, providnih, neuračunljivih, nepredvidivih, neskromnih, zalutalih, poremećenih, opterećenih, dvojnih, višeslojnih, samouplašenih, autocenzuriranih, prerazgovorljivih, glumaca, prepredenjaka, lažova, kradljivaca, račundžija, pametnjakovića, dosadnjakovića, sebičnih, nerazumijevajućih, nerazumnih, zavidnih, ljubomornih, nezainteresiranih, zlonamjernih, zlobnih, zločestih.

Sve sam to pomalo i sama, ne može ni biti drugačije. Nisam se rodila, kao ni oni, sa svim tim karakteristikama, ali su razni faktori utjecali da postanemo takvi kakvi jesmo. Dobri i najbolji, pravedni i najpošteniji, razumni i najpametniji. Svatko to i jest, ali samo sam za sebe i što se ranije spozna ta jednostavna istina, lakše je živjeti i pojedincu i drugima s njim i onima oko njega.

Samo u jednome se razlikujemo, svi moji prijatelji i neprijatelji, poznanici i nepoznanci i ja. Njima treba sve što vide. Sada ne više samo u najbližoj trgovini u kvartu ili na tezgi na pijaci koju posjećuju subotom. Vidici se proširili na televizijske ekrane. I na šarene slike na finom papiru što, umjesto razglednica, stižu u poštanske kasliće. Predviđeno i za nepismene, jer, čak ako neko ne zna slova, znade brojke.

Bez brojaka život nije moguć. Ne vjerujete? Pokušajte prevariti onoga koji nije u svom životu pročitao ni jednu knjigu, a novine zadnji put imao u rukama pred više godina, pokušajte ga prevariti za bilo koju, najmanju novčanu jedinicu. Neće ići, jako dobro zna čitati brojeve i snalazi se u jedinicama, stoticama i hiljadarkama. Na njega računaju oni sa šarenih slika, ali ipak, za svaki slučaj, pišu brojke velikim pismom, kako bi pojačali moć njihovoga značenja. Što veća brojka, to više vrijedi. Upućuje kako za malo, napisano kao veliko, možemo dobiti još veće.

Mali brojevi ispisani velikim slovima postaju životni dobitak.

Tek kad se brojke pretvore u papire zvane novac, nastaje pravi ples vampira. Tancanje oko novca postaje kolo života. U kojem je najvažnija njegova cijena. Života, ne novca. Kol’ko košta, kol’ko ćeš ti platiti, ‘oćeš li što dobiti, ima li tu zarade, prevarit će te, ti pišeš a oni ubiru lovu, ti voziš džabe a njima ostaje u buđelaru, premalo si računala, preskupo ti je to prijateljstvo.

Slušam i gledam, pa čujem i vidim. Sve znam. Kad pomisle da ne znam, varaju samo sebe. Onda im, na sve upite o tome kako ću, kuda ću, s kim ću, zašto tako a ne onako, bilo bi bolje, morala bi, sad trebaš ovo, a ne ono, zašto nisi, kad ćeš … odgovaram:

Meni treba samo nešto, što još, za sada, nije ni u jednoj ponudi.  K a l i f o r n i j s k a    g l i s t a.  Najozbiljnije, ako me već ljubazno pitate što bi mi u životu još trebalo, odgovor je baš ovaj. Bez razmišljanja, nema zabune, nisam ostala bez zdravoga razuma, nisu mi vrane pamet popile, nisam pošandrcala, sve baš suprotno od toga.

Sve imam. Krevet, tanjur, viljušku i žlicu, stol i stolicu, vrata i prozor, stepenice i krov od biber crijepa, pod i tavan, bunar i dvorište, zipku i grobnicu, obje ruke i noge, vidim, čujem, hodam, govorim. Što bih mogla više poželjeti. Eto, neskromna sam, htjela bih još i gliste. Ne one obične, domaće, koje skupljam djevojčici za hranjenje bolesnoga ptića. Nego baš egzotične, prelijepoga imena što budi davno zaboravljenu želju. Vidjeti Kaliforniju. Od Ave Gardner do Silicijske doline. California’s dream. Nedosanjani san.

Ne, nemojte me sad pozivati u Kaliforniju. Nije to onaj davni san. Cijena je previsoka, ulog preskup, dobitak nesiguran. Nema više Ave, a ni ja nisam ona koja sam bila. Najveće zvijezde s kojima se sada družim uglavnom pužu, plaze, gmižu i migolje, eventualno lete i plivaju. I one priželjkuju gošće iz Kalifornije. Koje će to druženje biti, uz ranojutarnju kavu, pa kad se raspričaju svako o svom zavičaju.

Na tren ću pomisliti da je sve kao što je bilo, dok ne shvatim da je san odsanjan. Onda ću se sigurno uvući među kalifornijske, pa u najdublju i najblatnjaviju zemlju. I potonuti u nekoj novoj budućnosti. Nekalifornijskoj.

. . .

Katy Perry – California gurls

httpv://www.youtube.com/watch?v=F57P9C4SAW4

.

Podeli dobar sadržaj sa prijateljima: