Zlatko Šćepanović


Poslovna solidarnost koja podiže ekonomsku konkurentnost

 

Sticajem životnih i poslovnih okolnosti, da ne kažem sudbine, takav mi je bio posao, imao sam prilike da obidjem na desetine srpskih firmi i upoznam i na desetine srpskih preduzetnika, od onih malih, zanatlija, pa sve do onih na vrhu uspeha, od naroda popularno nazvanih tajkuni. Za više od dve decenije rada sa njima, za njih, uz i sa nima, srpskih preduzetnika i domaćina, iskristalisalo se mnogo zapažanja.

S druge strane, imao sam prilike da radim i sa mnoštvom stranih kompanija, mahom velikih uspešnih internacionalnih kompanija i da upoznam njihove menadžere, poslovnu kulturu i manire u poslovanju. To mi je pomoglo da objektivnije sagledam srpsku scenu, jer dok god ne odeš van svog okruženja, koje je mahom dosta zatvoreno, ne možeš ni da proceniš gde smo mi a gde je svet, šta je dobro a šta loše kod nas.

Danas bih da kažem reč dve o jednom fenomenu koji mi se učinio intrigantnim za posao u Srbiji, a to su poslovna partnerstva i ortaštvo, kao vid udruživanja više pojedinaca za zajedničko dobro. I odmah ću na početku teksta napisati i zaključak cele priče.

Poslovna partnerstva i zajedništvo medju poslovnim ortacima ne postoji u Srbiji, odnosno svedeno je ne na dobru poslovnu praksu udruživanja nego na statističku grešku, izuzetak a ne pravilo.

Svakako da u Srbiji ima partnerskih i ortačkih firmi, to nije sporno. Ali njih je jako malo, malo ih je uspešnih, i malo ih je istinski partnerskih firmi koje traju kroz vreme. Čak i tamo gde se one pojavljuju kao uspešan slučaj poslovanja, većinom se radi o paravanu za jednog vlasnika, gde se zna ko je gazda a ko vodonoša, odnosno paravan za gazdin nevidljivi uticaj i lobističku moć koju partner samo sprovodi u delo.

Najočitiji primer tog devijantnog fenomena su političke partije u Srbiji koje odslikavaju tužnu sliku našeg mentaliteta. Udruženi su samo u podeli plena, a ne u stvaranju dobra. Sve koalicije i savezi koji nastaju medju njima pokazuju samo jednu te istu sliku rasparčavanja državnog plena, odnosno državnih resursa koje političke partije medju sobom podele i krčme kako ko stigne. Opšti i društveni interesi ih apsolutno ne zanimaju, i nisu prioritet, koliko samo održanje na vlasti i deoba plena. Kao vrh društvene piramide, oni samo na niže slojeve i aspekte društva šalju istu sliku, koja bi mogla da glasi kratko rečeno „Uzmi pare i beži“.

S obzirom da su političke strukture dominantne u ovoj zemlji, one su stvorile i model ekonomije koja njima odgovara, i koji je samo preslikana slika njih samih – „daj da podelimo državni plen za našeg mandata“.

Takva vrsta političke i društvene prakse je favorizovala hajdučke vodje, odnosno harambaše, koji su glasni, bučni, prosti i imaju bandu sledbenika iza sebe, uvek spremnih da se potuku. Ta liderska osobenost naših političkih trubadura nametnula je i svim malim i velikim gazdama sindrom kalifa, onoga koji o svemu odlučuje i o svemu se pita.

.

Srpski gazda i vlasnik firme

Tome nisam pridavao godinama neki poseban značaj, jer znajući naše ljude, bilo mi je jasno da svako hoće da bude svoj gazda, srpski domaćin, kako se to kod nas laskavo kaže. Mi smo kao narod dosta egoistični i prgavi, strasno sve doživljavamo i lako nam pucaju živci, posebno u poslu, pa su ortački odnosi jako teško održivi, jer svaki od partnera misli da bi ovaj drugi mogao da radi bolje i očekuje da se svi ponašaju po njegovoj viziji. Zato kod nas ne uspevaju ni firme dva brata, ili dve sestre. Porodične firme su malo više zastupljene, i održivije ako su bazirane na patrijarhalnom modelu vodjstva glave porodice, a svi ostali članovi porodica samo da prate vodjstvo velikog tate.

Medjutim, za uspešnu ekonomiju cele zemlje je potrebno da postoji partnerstvo, odnosno poslovna solidarnost, jer je to put da se skupe resursi potrebni za unapredjenje posla. Da ne govorim o sinergiji izmedju dva partnera koji jedan drugog ispomažu i održavaju. Sve su to elementi stvaranja većih i jačih, konkurentnijih firmi, gde svako žrtvuje deo sopstvene individualnosti da bi celini bilo bolje. Odličan primer za to su američka, japanske i kineske firme, koje često na globalnom nivou nastupaju zajednički u velikim poslovnim konglomeratima i alijansama. Medjusobnim udruživanjem stvaraju mnogo jaču i moćniju infrastrukturu i poslovni potencijal. Zato tako jaki i pobedjuju u svetskim okvirima. Zato nas i nigde nema u svetu, van Srbije.

Deo ove priče su i nezvanična partnerstva, odnosno zajednički projekti izmedju firmi koje se dopunjavaju, na primer jedni imaju dobru proizvodnju a drugi dobru distribuciju, ili jedni imaju dobru proizvodnju a drugi dobar razvoj i istraživanje. U praksi sam zapazio potpuno zapanjujuću stvar da ta vrsta saradnje nikako ne prolazi u Srbiji, čak i kada je potpuno očigledna, matematički i poslovno opravdana, kao što je na primer objedinjavanje zajedničke nabavke, ili smanjenje troškova pri zajedničkoj promociji. Samom mi se nekoliko puta dešavalo kao konsultantu ili izvršnom rukovodiocu da preduzetnicima i partnerima objašnjavam da je poslovno partnerstvo dobro za njih, da ne mogu nikako da izgube u zajedničkom projektu, ali ne. Neće, pa neće, neki iracionalan strah, osećaj da će biti prevareni, ili želja da sve bude samo pod njihovom kontrolom, minira sva moja nastojanja zajedništva.

I to se stalno ponavlja, iznova i iznova. Ljudi u Srbiji su podozrivi, nerado se povezuju, uvek imaju neku sumnju, nisu radi da delegiraju svoju moć, već sve žele da rade sami. Zato kod nas i ne funkcionišu poslovna partnerstva, kao ni pak upravni odbori koji su takodje jedan vid poslovnog udruživanja. Zato kod nas nema konsultanata koji mogu stvarno da budu uspešni sa srpskim firmama, jer se one otimaju razumnim predlozima. Upravni odbori su mahom pozorišna predstava, gde se tačno zna ko od moćnih ljudi ili političkih stranaka stvar vodi a svi ostali su ikebane za ukras i pokrivanje formalnosti. Tako i konsultanti, oni su tu samo da zabavljaju gazdu, da mu daju ideje i procene, a on će sve to sam da sredi, jer on je navikao da bez njega ništa ne može. I tu je u pravu, na žalost srpske ekonomije i srpskog društva.

.

Ekonomija dilera i dilovanja

Stalno ponavljam u razgovorima sa ljudima koji traže poslovni konsalting od mene jednu tužnu činjenicu, Srbija je dilersko društvo. Ovde se sve diluje, od posla, odnosa, politike, kulture. A dil, kao kratkotrajni i neizvesni ugovor zainteresovanih strana nije zasnovan na nekoj dobroj volji, strategiji i perspektivi, nije zasnovan na analizi, proceni i strategiji, opštem interesu, već na golom kratkoročnom interesu i motou „Ti meni ovo ja tebi ono, i tako dok traje“.

Pošto je društvo i ekonomski sistem tako organizovan i ustaljen, prirodna posledice te filosofije je stvaranje zatvorenog ekonomskog društva, bremenitog monopolima i političkim uticajima. Tako dobijamo endemsko stanje autističnosti i potpune kontrole tržišta jakih interesenih grupa na vlasti a ne liberalno tržište i priliku za male igrače. Dilersko društvo ograničava i suzbija slobodno tržište jer liberalizacija tržišta ugrožava interese glavnih dilera. To dramatično smanjuje mogućnosti malim i novim poslovnim igračima, i postaje prepreka koja se rešava na jedini mogući način, daljim dilovanjem. A u dilovanju nema opšteg razvoja ekonomije, već samo stratifikacije i daljeg raslojavanja malog broja najuspešnijih dilera i monopolista i mase preduzetnika koja ne može da uspe na regularan način.

Dilovanje je tako decenijama uspelo da ustali jednu odredjenu preduzetničku kulturu i mind set, način mišljenja, koje ograničava mogućnosti za zajedništvo, partnerstvo, ortakluk, kooperativu, zadrugu. Svi se ponašaju kao gladni usamljeni lovci, koji vide samo plen, i sopstvenu želju da samo sami dodju do lovine, dok ostale doživljavaju kao konkurente. Posledice takvog načina mišljenja je dominacija stranih kompanija na našem tržištu, koje su mnogo solidarnije i organizovanije u nastupu i znaju da artikulišu zajednički interes svojih društava i ekonomije u celini.

Druga posledica dilovanja u srpskoj ekonomiji je politička, odnosno partijska ekonomija u Srbiji, to jest čitava jedna mreža „partnerskih parazit firmi“ koja se stvara oko partije koja drži neki državni resurs, na koji se naslanja niz firmi pod patronatom te partije i njenih članova. Ti  resursi se prostiru od javnih preduzeća, javnih nabavki, pa sve preko sporta, kulture, obrazovanja, zdravstva, svuda imate paukovu mrežu parapartijskih firmi koji sišu srpsku ekonomiju kao pijavice. Svakako da u situaciji gde je uslov za dobijanje posla i novca partijska i klanovska pripadnost, stručnost, profesionalizam ili kompetencije ne igraju nikakvu ulogu. Zato u Srbiji ne postoji suštinska tržišna borba niti želja da se razvija konkurentnost. Kome to treba kada je harambaša zauzeo poziciju pa deli sa ekipom.

Nama malima ostaje nauk da se naučimo solidarnosti, zajedništvu i slozi i u društvu, pa i u ekonomiji, da stvaramo uspešna partnerstva i ortakluke, i da se borimo protiv monopola i dilovanja. Samo tako ćemo moći da se suprostavimo dilovanju igrača na vlasti i samo tako će nam svima biti bolje. Jer, od Francuske buržoaske revolucije suštinska odluka je na nama, narodu, ne na njima.

. . .

Na žalost svih nas, devijacija našeg društvenog sistema i opšte kulture poslovanja i života su doveli do erupcije korupcije u Srbiji. Po godišnjoj analizi Transparency International-a o stepenu korupcije u jednoj zemlji, Srbija se nalazi na jadnom 86-om mestu u svetu, sa tendencijom daljeg pada, što je očajan pokazatelj i ogromna prepreka za razvoj domaće ekonomije. A to nije nastalo slučajno, to je posledica rada vodećih političkih i ekonomskih elita u Srbiji.

.

Nivo i indeks korupcije u zemljama sveta – Corruption Index 2011, 2010, 2009

2011 RankCountry / TerritoryCPI 2011 Score
2010 Rank2009 rank2008 rankISO
1134New ZealandNZ9,5
2111DenmarkDK9,4
2431FinlandFI9,4
4489SwedenSE9,3
5165SingaporeSG9,2
61087NorwayNO9,0
7789NetherlandsNL8,9
8855AustraliaAU8,8
881114SwitzerlandCH8,8
10667CanadaCA8,7
11111212LuxembourgLU8,5
12131416Hong KongHK8,4
13111211IcelandIS8,3
14152022GermanyDE8,0
14172228JapanJP8,0
16151414AustriaAT7,8
16171718BarbadosBB7,8
16202523United KingdomGB7,8
19221918BelgiumBE7,5
19141612IrelandIE7,5
21BahamasBS7,3
22212118ChileCL7,2
22191716QatarQA7,2
24222523United StatesUS7,1
25252727FranceFR7,0
25Saint LuciaLC7,0
25242423UruguayUY7,0
28283233United Arab EmiratesAE6,8
29262726EstoniaEE6,4
30283035CyprusCY6,3
31303532SpainES6,2
32333536BotswanaBW6,1
32323736PortugalPT6,1
32334945TaiwanTW6,1
35272731SloveniaSI5,9
36303228IsraelIL5,8
36Saint Vincent and the GrenadinesVC5,8
38364536BhutanBT5,7
3937390MaltaMT5,6
39333739Puerto RicoPR5,6
41455258Cape VerdeCV5,5
41413433PolandPL5,5
43394241Korea (South)KR5,4
44383940BruneiBN5,2
44444647DominicaDM5,2
46485455BahrainBH5,1
46464643MacauMO5,1
46394347MauritiusMU5,1
49666355RwandaRW5,0
50413941Costa RicaCR4,8
50464343LithuaniaLT4,8
50414958OmanOM4,8
50494647SeychellesSC4,8
54504947HungaryHU4,6
54545554KuwaitKW4,6
56506380JordanJO4,5
57536665Czech RepublicCZ4,4
57566158NamibiaNA4,4
57505245Saudi ArabiaSA4,4
60565661MalaysiaMY4,3
61696985CubaCU4,2
61595652LatviaLV4,2
61565652TurkeyTR4,2
64687580GeorgiaGE4,1
64545647South AfricaZA4,1
66627172CroatiaHR4,0
66697170MontenegroME4,0
66596562SlovakiaSK4,0
69625662GhanaGH3,9
69676667ItalyIT3,9
69626967Macedonia, FYRMK3,9
696289102SamoaWS3,9
73696165BrazilBR3,8
73596662TunisiaTN3,8
75787570ChinaCN3,6
75697172RomaniaRO3,6
77918496GambiaGM3,5
77787572LesothoLS3,5
77737972VanuatuVU3,5
80787157ColombiaCO3,4
80738485El SalvadorSV3,4
80788992GreeceGR3,4
80859585MoroccoMA3,4
80788385PeruPE3,4
807889115ThailandTH3,4
86738467BulgariaBG3,3
868797138JamaicaJM3,3
86737972PanamaPA3,3
86788480SerbiaRS3,3
86917972Sri LankaLK3,3
9191111102Bosnia and HerzegovinaBA3,2
91879992LiberiaLR3,2
917395109Trinidad and TobagoTT3,2
9110111192ZambiaZM3,2
95878485AlbaniaAL3,1
95879996IndiaIN3,1
95919792KiribatiKI3,1
95917980SwazilandSZ3,1
9510199115TongaTO3,1
100105120145ArgentinaAR3,0