Aleksandar Parezanović
* * *
.
Bog podario Erama pitome brežuljke i visoke zlatne borove Zlatibora
.

Idealno blizu i idealno daleko.
Postavio im je Zlatibor dovoljno blizu da od njihove odluke da krenu na planinu, budu na ovoj lepotici za 40 minuta, a opet, dovoljno ga udaljio da Zlatibor ne postane predgrađe Užica pa da bude stambeno, industrijski, skladišno i na svaki drugi način napadnuto. Ovako, na 1000 metara nadmorske visine, za koju stručnjaci kažu da najviše prija ljudima, Vi odsedate, na 1500 metara (pristojne) nadmorske visine imate priliku da u blizini (na Torniku) ozbiljnije skijate, a na 1200 metara, pri tome u centru Zlatibora, na nekoliko finih staza ste u prilici da učite da skijate ili da se pravite da znate dobro da koristite sneg, a ustvari, ne znate.
Sve to uz svadbarski kupus, rakije svih boja i ukusa, kuvana vina, pršute, slanine, džemove i slatka od kupina, borovnica, drenjina, od raznih voćki i zdravih bobica, jagnjetinu, teletinu, prasetinu, gibanice, proju, kajmak, sir, komplet lepinju i zaboravljeni ukus pravog kiselog mleka ….

Ova planinska lepotica svima nudi svoje čari, i letnje, i prolećne i zimske, kao i celogodišnje „gastronomsko-alkoholičarske“ mamce koji ovde tako prijaju, a građani Srbije joj se odazivaju i dolaze.
Još kad stigne autoput u blizinu, pa većini državljana Srbije približi ovu planinu, kao što je Bog to sada uradio Užičanima! Nije to više tako daleko, ovih dana udruženi Srbi, Azerbejdžanci i Turci ozbiljno broje novce, sa planovima da taj put i ostvare.
Lepo.
.