Radoslav Petrović

 

Buket žutih ruža Etoile de Lyon koje su isprosile Kraljicu Mariju

 

Podsetimo se jedne lepe istorijske priče koju nećete naći u istorijskim spisima, jer se radi o ličnim, intimnim stvarima poznatih ličnosti, a vezane su za lepotu i simboliku ruža u njihovim životima.

Kada je Kralj Aleksandar Karadjordjević I išao u Rumuniju da prosi buduću Srpsku Kraljicu Mariju poslao joj je buket žutih ruža.

To je bila Etoile de Lyon iz 1876 godine.

Tom prilikom Kralj Aleksandar I joj je u maniru pravog gospodina posvetio i izgovorio sledeće stihove Jovana Dučića:

„Ja ne mećem na te đinđuve sa trakom,

Nego žute ruže u te kose duge:

Budi odveć lepa da se sviđaš svakom,

Odveć gorda da bi živela za druge.“

—-

Informacije o toj ruži možete videti na www.petrovicroses.rs i na http://www.helpmefind.com/rose/l.php?l=2.2661

U to vreme na Kraljevskom dvoru u Beogradu se nalazio lep ružičnjak koji je po rečima Kneginje Jelisavete, napravio njen otac, Knez Pavle. Danas tih ruža tamo više nema, jedino se pouzdano zna da je tu bila i burbon ruža Louise Odier koja datira iz 1851 godine.

Zahvaljujući pozivu Kraljevske porodice Karadjordjević i želji da se obnove ružičnjaci u dvorskom kompleksu angažovan sam na revitalizaciji i i kreiranju novih kraljevskih ružičnjaka. Danas se tamo nalazi opet jedan deo posadjenih starinskih antičkih ruža koje svojom lepotom i mirisom nadahnjuju sve posetioce Belog dvora. Uz njih, dobar deo novih zasada i vrta zauzimaju i danas veoma cenjenje i tražene engleske ruže David Austin-a čiji sam zastupnik za Srbiju i Balkan  http://www.davidaustinroses.com/

Inače zanimljiva anegdota je da je jedan gospodin iz Beograda, saznavši za tu istorijsku priču o prosidbi Kraljice Marije žutim ružama, potražio preko interneta tu ružu i našao je prvo kod čuvenog selekcionara i uzgajivača ruža Peter Beales-a u Engleskoj. Na zahtev našeg sugradjanina da kupi ružu Etoile de Lyon, gospodin Bealse mu je rekao da je nema i uputio ga je na mene i moj rasadnik Petrovic Roses.

Istorija lepe, gospodske i mirisne Srbije se čuva i dalje na tlu same Srbije.

. . .