Redakcija Bloga

 

9 Maj nakon tri godine – iskustva blogovanja umesto rodjendanske torte

 

Danas nam je rodjendan. Treći. I odoh na Baštu Balkana, tu uvek nadjem neki meni zanimljiv tekst.

 

Kada je 9 maja 1945 godine ruski maršal Žukov potpisao ugovor o kapitulaciji fašističke Nemačke drugi svetski rat je okončan. Zato se slavi taj dan kao Dan pobede nad fašizmom. I 9 maj predstavlja veliki ruski državni praznik sa velikom vojnom paradom na Crvenom trgu u Moskvi.

Pet godina kasnije, na isti dan 9 maja 1950 godine ministar spoljnih poslova Francuske Robert Šuman je izneo pred svet Deklaraciju o formiranju Evropske asocijacije za ugalj i čelik, što je bio početni korak ka stvaranju Evropske unije. I tako je 9 maj postao i Dan Evrope i slavi se u celoj Evropi kao državni praznik, kada su sve institucije EU otvorene njenim gradjanima. Primetićete, malo drugačije od Rusije.

Sad, pored velikog ruskog i evropskog praznika, velikih pobeda i velikih ujedinjenja, umetnuo se i rodjendan našeg bloga. Nekako se našao na tom datumu spontano i ostao, od 2009-e godine. I iza nas su proletele 3 godine rada, blogovanja i druženja sa posetiocima i prijateljima Bašte Balkana. I stoga bi umesto rodjendanske torte radije podelili neke impresije sa svima vama, šta nam se to dešavalo u zadnje 3 godine.

Krenimo redom:

Objavili smo mnogo lepih i sjajnih tekstova i podelili mnoštvo informacija koje su mnogim čitaocima pomogle. Na to smo veoma ponosni. I nastavljamo dalje u tom pravcu.

Opredelili smo se da pokrivamo širok spektar tema, što je u neku ruku i kontraproduktivno, jer se onda takmičite sa magazinima, ali smo na taj način dali autorima slobodu da se kreću gde hoće.

Upoznali smo i povezali se sa mnogim zanimljivim ljudima iz celog sveta. Posebno iz regiona, iz Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Slovenije. Neverovatno je ko vam se i sa kakvim idejama, željama, molbama i motivima obraća. I sve su to mahom bile pozitivne i konstruktivne inicijative. To je divno iskustvo.

Imali smo i neugodnih komentara i komentatora. Ali jako malo. Mislim da smo uspeli da sačuvamo visok kulturni nivo komunikacije. Ako uporedimo naš internet prostor sa zapadnim svetom, primećujemo visok stepen netolerancije i ružnih reči kod nas i primetno odsustvo podrške dobrim idejama. Zapadni čitaoci su mnogo drugačiji. Više hvale a kada kritikuju to rade umereno i konstruktivno, bez strasti. Treba svi zajedno da radimo na tome da nam kultura komunikacije i u krajnjoj liniji i korisnost iste budu na mnogo višem stepenu.

Naučili smo dosta o sebi, ljudima na web-u i životu. Iskustvo na web-u je intezivnije i fokusiranije, nego u običnom životu. Nekada nas je to bolelo, nekada smo bili oduševljeni podacima i informacijama koje su nam čitaoci i autori donosili, nekada nam nije prijalo kako se neko obraća, onda se nadjemo iznenadjeni dobrom idejom, a nekada nas je duboko razočaravalo postojanje ogromne sujete i netrpeljivosti, ali je uvek sve u krajnoj liniji bilo korisno svim učesnicima.

Imamo osećaj da se dosta pozitivne energije kanališe kroz naš blog, na jedan suptilan način. Neki od naših autora su kroz blog pokrenuli svoje lične projekte i bili uspešni u njima. Bašta im je bila skromna odskočna daska, mala potpora i nesumnjiv kanal promocije. Internet je odavno prepoznao neke od naših najzanimljivijih i najaktivnijih autora i doneo pozitivan sud o njima. Bašta je postala mesto gde svako može brzo steći poznatost na web-u. I malu reputaciju. To mnogima znači.

S druge strane razočarani smo koliko ljudi, firmi i institucija stvarno malo znaju o internetu i isti ne koriste, iako se mnogo vremena na njemu provodi. Čak i kada nekome naslikate sve dobrobiti boravka na internetu i blogovanju, ostanete zapanjeni nedostatkom inicijative, velikom dozom lenjosti i prevelikih očekivanja pojedinaca. Nama je prosto fascinantno koliko ljudi koji su stalno na internetu i njime se čak i profesionalno bave, ne znaju to da iskoriste. Nemaju ideje. Ili jednostavno nemaju znanja.

Proširili smo se daleko van granica naše zemlje. Kako nam je posećenost iz meseca u mesec rasla, do današnjeg vrlo respektibilnog nivoa, tako nam je i publika dolazila sa raznih strana. I sada sa zadovoljstvom možemo reći da smo stvarno čitani u celom regionu. Prenose naše tekstove od Slovenije do Makedonije na raznim portalima. Bili smo otvoreni za sve i to nam se vratilo pažnjom svih.

I ne retko smo bili zaticani saznanjem ko nas sve, kada i gde čita, počev od naših ljudi u egzotičnim zemljama Afrike i Srednjeg istoka, do pisama iz Japana, Nemačke, Holandije, Švajcarske, Brazila. Možda najšarmantnij komentar smo dobili od jedne naše čitateljke, supruge jednog poznatog blogera, koja je pred njim, kada su je pitali šta prati na internetu, spontano izjavila: „Znate šta, kada na poslu nemam šta da radim, odem na Baštu Balkana, tu uvek nadjem neki meni zanimljiv tekst„.

Stvorili smo bazu korisnih stvari i informacija, koja se lako pretražuje i imamo čitav niz tekstova koji će večito trajati jer imaju trajnu vrednost. Ta memorija pročešljane pameti je naše najveće bogatstvo. I to je ono što ćemo nastaviti nesebično da delimo sa publikom, uprkos svega, jer kao što kineski mudrac Lao Ce kaže:

„Podeljeno zadovoljstvo je duplo zadovoljstvo“

(zadovoljstvo onoga koji daje i onoga koji prima – primedba redakcije).

. . .