Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!
Gastro Zdravlje

Rat mesu i alkoholu! Posti na voću i ne jedi meso i alkohol, duže se i zdravije živi

Prof Arnold Ehret

 

Najavljujem rat mesu i alkoholu!

 

Voćem i smanjenim unosom jela čovjek se može energično oduprijeti uživanju u mesu i alkoholu. Ali, ako se neka osoba nikako ne može odreći mesa i alkohola, a konzumira ih u malim količinama, tada se ona nalazi u znatno boljoj situaciji od vegetarijanca koji mnogo jede. Amerikanac Fletcher je to dokazao vrlo jasno svojim nevjerojatnim uspjesima, i ja sam objasnio njegovu tajnu svojim pokusima koji upravo pokazuju da je čovjek najuspješniji i najzdraviji kada što manje jede. Zar u pravilu nisu najsiromašniji ljudi i najstariji?

Nisu li navikli na manje jela iz razumljivih razloga? Zar najveći izumitelji i otkrivači ne dolaze iz najsiromašnijih sredina, tj. malo su jeli? Zar nisu najveći ljudi čovječanstva, proroci, osnivači religija, bili askete? Znači li kultura 3 x dnevno odlično se najesti, i je li društveni napredak u tome da svaki radnik jede 5 puta dnevno i navečer se nalije piva? Ako se bolesni organizam može regenerirati postom, zar nije logično da zdravo tijelo treba jako malo hrane da bi ostalo zdravo, snažno i izdrživo.

„Čvrsta hrana“ i „dobra hrana“ uzrokuju više bolesti nego sve ostalo, čak i kod apstinenata i vegetarijanaca. Mnoga takozvana čuda svetaca u svetištima se svode na askezu i danas su rijetka jer se samo moli, a nitko više ne posti. To je jedino rješenje tog sukoba. Malo je čuda, jer je malo svetaca, tj. liječenja i ozdravljanja askezom i postom. Sveci su isijavali, ili rečeno modernim jezikom: bili su medijalni ili radioaktivni, ali već zahvaljujući askezi su bili „božanski“ zdravi, ne uvijek zbog „posebne milosti“.

Htio bih ovdje još nadodati da sam sam iskusio vidljiva, električna isijavanja, ali samo kroz vanjski i unutarnji unos sunčeve energije (sunčanjem i hranom iz sunčeve kuhinje = sunčeva hrana). Cijeli svijet se prepire zbog tih pitanja i čuda. Rješenje počiva na temelju pokusa koje svatko može napraviti ako za to ima hrabrosti. Ali očigledno je lakše pisati knjige, propovijedati i moliti, ili reći „ja sam iznimka“. To je točno, ali samo što se tiče hrabrosti i spoznaje.

Fiziološki su svi ljudi isti i tko se ne može obuzdati, može to naučiti od mene ako zaista želi biti zdrav. Ako čovjek jede manje i zdrav je, on može dulje vremena probavljati, tj. izlučivati najapsurdniju hranu, dakle i meso i škrob. Naravno da će biti i ostati čišći i savršeniji, ako samo jede voće. Od voća treba minimalno, jer je ono najsavršenija hrana.

Tu vječnu istinu po prirodnom zakonu ne želi i ne može uvidjeti većina današnjih ljudi, i imaju opravdan strah od toga jer je njihovo tijelo sagrađeno iz prekuhane hrane, i iz toga nastale stanice izumiru i izlučuju se čim se započne sa sunčanjem, postom ili konzumiranjem živih stanica iz voća, odnosno, živežnih namirnica u izvornom značenju te riječi. Ali to se mora činiti s oprezom. Zadaća je medicine štititi čovjeka od propasti njegovih stanica, držati ga na životu koliko god je to moguće, te ga nakon toga pustiti da što brže umre od bolesti.

Vegetarijanstvo ne može zanijekati da se alkoholičari i mesoljupci mogu pohvaliti dobrim zdravljem, velikim uspjesima i dubokom starošću, ali pojedinačno samo toliko dugo dok malo jedu. Previše jela se manje osvećuje kod konzumiranja mesa, budući da ono tvori manje sluzi od škrobne vegetarijanske hrane s dnevno mnogo jela, koja stvara sluz.

Osobno se već godinama ne brinem oko obroka, jedem samo onda kada sam gladan i onda jedem toliko malo da mi ne može naškoditi. Umijeće ostajanja zdravim u našem modernom društvu se manje sastoji od toga STO jedemo od onoga KOLIKO jedemo i pijemo, i koliko se možemo obuzdati, odnosno koliko smo samodisciplinirani.

Ako se najgore bolesti mogu izliječiti postom – stoje potvrđeno u tisućama slučajeva, i ako se tijekom posta postaje snažniji,“ako čovjek ispravno posti „, čovjek mora s energetski najbogatijom hranom – voćem, tek postati stvarno zdrav i jak. To je znanstveno dokazao i Dr. Bircher koji je za to zaslužan. Naturopatija je doduše spoznala činjenicu da nešto iz bolesnog organizma mora van, ali je do sada (manje više) znatno stavljala težište na tjelesne podražaje, ignorirala je stvarni prirodni trenutak procesa liječenja, tj. smanjenja unosa hrane, uzdržavanje od hrane i posebno voće. Ponudila je samo nadomjestak u obliku prehrane bez alkohola i mesa. To ne znači ništa s obzirom na moju „teoriju o sluzi“.

Zašto se na tapeti često nalazi alkohol koji ne stvara sluz? Njega se uzima kao žrtvenog jarca – krivca mnogih bolesti, samo zato što neki ljudi uzimaju alkohol u ogromnim količinama te završe u deliriju. Prisilite jednom alkoholičara da posti nekoliko dana ili da jede samo voće, i kladim se da mu više neće prijati ni najbolja čaša piva ili vina. Po tome možete razaznati da cijela „civilizacijska prehrana“, od goveđeg odreska do navodno neškodljive zobene
kaše proizvodi želju za tim protuotrovima, dakle alkoholu, kavi, čaju i duhanu. Zašto?

Zato što prejedanje slabi tijelo, a stimulansi ga opet čine poletnim. Tu leži pravi duboki razlog za porast konzumiranja alkohola posljednjih desetljeća (naročito nakon 2. svjetskog rata; op. izdavača). Tu je još posebno prejedanje mesom. Alkohol koji ima više akutno djelovanje djeluje kao stimulans. Pivo je na duge staze bezazlenije od kroničnog natrpavanja probavnog trakta hranom koja stvara sluz.

Sada Vas pitam stoje razumnije: istjerivati iz tijela umjetno izazvanim prehladama (Kneipp kurama), masažom, sportom, operacijama itd. nauštrb životne snage od djetinjstva nagomilane sluzne mase u raspadu (koje opterećuju stanično tkivo otrovnim lijekovima ili infekcijama) ili prestati s unosom sluzi? Liječenje usporavaju jednolične terapije, nepažljiva kiropraktika, pogrešno te površno shvaćena električna terapija, kure mlijekom koje stvaraju sluz, vruća terapija koja slabi organizam itd. Daljnji unos sluzi, uzrokovan pogrešnom prehranom mora prestati. Ako su hrana koja stvara sluz i prejedanje osnovni uzrok svih bolesti, što mogu dokazati svakom na njegovom vlastitom tijelu, onda postoji samo jedan uistinu prirodni lijek, a to je post i jedenje voća.

Poznato je da svaka životinja posti i kod najmanje nelagode. Ako su i naši kućni ljubimci već odavno izgubili svoj istančan instinkt za pravu hranu i prirodno vrijeme obroka, ipak uzimaju samo najnužniju hranu kada su bolesni. Jadni, bolesni čovjek, naprotiv, ne smije ni pod kojim okolnostima živjeti dulje od 1 ili 2 dana „na slaboj hrani“. On se boji da bi mogao „oslabiti“. Mnogi liječnici već su nazvali post čudesnim liječenjem, kurom neizlječivih, kurom svih kura. Određeni šarlatani, bez ikakvog iskustva, doveli su tu nepogrešivu ali i pogibeljnu metodu na loš glas. Ja sam postom učinio nešto značajno: 49 dana posta – svjetski rekord. Osim toga, bio sam prvi koji je to liječenje sistematski i do pojedinosti povezao s razrađenom voćnom prehranom, pri čemu ono postaje zapanjujuće lakše i apsolutno neškodljivo. Stoga je nesumnjivo moguće svladati bolesti koje školska medicina označava neizlječivim. Na temelju moje spoznaje kako sluz potječe iz suvremene hrane i kako je temeljni uzrok svih bolesti, čak i znakova starenja, pretilosti, ispadanja kose, bora, slabih živaca i slabog pamćenja itd., postoji opravdana nada u novu razvojnu fazu naprednih metoda liječenja i biološke medicine.

Već je Hipokrat spoznao „materijal bolesti“ za sve bolesti. Prof. Dr. Jaeger je „zajedničko svim bolestima“ označio „smradom“, ali nije pronašao izvor tog „neugodnog zadaha“. Dr. Lahman i ostali zastupnici fizikalno-dijetne nauke o prehrani, naročito Kuhne, ušli su u trag „zajedničkim stranim tvarima“. Ali nijedan od njih nije pokazao, spoznao ili dokazao pokusom da se tu upravo radi o sluzi suvremene hrane koja od ranog djetinjstva opterećuje cijeli organizam, te kod određenog stupnja truljenja napada, tvori (bolesne) nakupine, tj. prerađuje stanično tkivo tijela u trulež i gnoj.

Kod obične prehlade ili visoke temperature sluz se pokreće i želi napustiti tijelo. Tim izaziva simptome nenormalnih funkcija koje smo do sada nazivali bolešću. Tako se može razumljivo objasniti što se shvaća pod pojmom „dispozicija“ (sklonost bolestima). Sto se više sluzi (lošeg majčinog mlijeka i svih njegovih nadomjestaka) unese od djetinjstva ili što se manje te sluzi izlučuje uslijed nasljedene slabosti kroz za to određene organe, tim je veća sklonost (dispozicija) prehladama, temperaturama, smrzavanju, parazitima, bolestima i preranom starenju. Time je otkriven veo tajni koji je prije okruživao bijela krvna tjelešca.

Vjerujem da ovdje, kao i u mnogim drugim slučajevima, stojimo nasuprot zabludi medicinske znanosti. Bakterije napadaju bijela krvna zrnca, a ne obratno, jer se potpuno ili djelomično sastoje od sluzi! Zar se ne uzgoje milijuni bakterija van organizma na toj sluzi – na krumpirima, lužini (juhi), želatini, dakle na sluzi, tj. na dušičnim supstancama iz biljnog ili životinjskog svijeta, koje se sastoje od tekućine koja reagira alkalijski i koja sadrži zrnate stanice koje izgledaju poput bijelih krvnih zrnaca? U posve zdravom stanju sluznica uopće ne bi trebala izgledati bijelo i sluzavo, nego čisto i crveno kao u životinja. Možda je ta mrtvačka sluz čak i uzrok bljedila bijele rase? Bljedilo! Mrtvačka boja!

S tom, pokusima potvrđenom „sluznom teorijom“ skinuta je demonska maska s čudovišta „bolesti“. Tko vjeruje meni, ne samo da može ozdraviti, izliječiti sam sebe, nego mu je po prvi put moguće spriječiti bolesti i definitivno spriječiti njihovo pojavljivanje. I sam san o vječnoj mladosti i ljepoti može postati stvaran. Životinjski i naročito ljudski organizam je gledano s mehaničkog stajališta kompliciran sustav cijevi – krvnih žila sa pogonom na zrak – plin kroz pluća u kojima stalno cirkulira krvna tekućina, a regulira ju srce kao ventil. Raslojavanje zračne mase na kisik i dušik se događa svakim udisajem u plućima. Tako krv stalno kola tijelom, i ljudsko tijelo je nevjerojatno dugo uspješno bez umora. Nitko više ne bi trebao koristiti glupu izliku da „mora svaki dan puno jesti“, kako se tom filozofijom indoktriniraju radnici, prije nego li čovjek ne doživi kako lako i dugo može raditi i pješačiti nakon posta i uz voće, a da se ne umori.

Iscrpljenost je :

1. manjak snage zbog dugotrajne probave,

2. začepljenje zagrijanih i time suženih krvnih žila,

3. samotrovanje i povrat otrova izlučivanjem sluzi uzrokovane kretanjem.

Sve organske tvari životinjskog podrijetla prilikom raspadanja izlučuju grupe cijana koje je kemičar Hensel nazvao bakcilima. Zrak je ne samo najveće i najsavršenije gorivo ljudskog tijela, nego je i istovremeno prvi element za izgradnju, popravak i nadomjestak, i vrlo vjerojatno životinjski organizam
preuzima dušik iz zraka. Kod određenih gusjenica je utvrđen dobitak na težini samo disanjem.

Preobilnoj hrani se može suprostaviti samo postom- kojega slijedi smanjenje količine hrane. Hrana s namirnicama koje ne stvaraju sluz mora zamjeniti namirnice koje ju stvaraju. Svježi, na suncu dozreli plodovi i zelenolisno povrće i salate bez škroba, tj. čista sunčeva hrana je najbolja hrana. Ljekovita prehrana bez sluzi je isprobani oblik prehrane . Ali medicinski stručnjaci ne priznaju niti post, a niti voće. Kod pravilne primjene slijedi „sistematsko čišćenje“ i postižu se rezultati vrijedni pažnje. Moja ljekovita prehrana bez sluzi je jedini pismeno obrazloženi način liječenja koji se može regulirati i kontrolirati.

. . .

Odlomak iz knjige „Postom do zdravlja“, autor Prof. Arnold Ehret

2 komentara

  • Nesporno je da ispravno praktikovani postovi uz neizostavne životne aktivnosti (rad) doprinose dobrom telesnom, emotivnom i mentalnom zdravlju koji su dobra podloga za ispravan duhovni razvitak (ekspanzija svesti), ali moram priznati da je priloženi tekst mnogo toga zbrkao tamo gde mu nije mesto.
    Život ima mnogo veću i značajniju dimenziju da bi se na ovakav način mogao sa nekoliko jednostranih pogleda objasniti.
    Da bi to bilo moguće neizostavno je suštinski sagledati razlog bostojanja života pa i samog čoveka na ovoj planeti te njegov smisao i cilj. Budući da to nije nepoznato onda svaki pokušaj objašnjavanja bilo čega, zaobilaženjem svrhe, smisla i cilja, uvek će biti valiki promašaj.

Ostavite komentar