Istorija Kultura

Dugo putovanje u Jevropu – groteska u dvadeset tri slike ili o ulasku države Crne Gore u Evropu

Stevan Koprivica

.

DUGO PUTOVANJE U JEVROPU – Groteska u 23 slike

Pozorišna predstava o Knjazu Nikoli i crnogorskom dvoru. Sasvim slučajno i istorijski neopravdano nalik na sadašnje crnogorske i srpske dvorove i političke elite. I na put u Jevropu, to jest Evropu.


LICA:

• KNJAZ NIKOLA PETROVIĆ, Gospodar Crne Gore, apsolutna vlast nad ljudima, gorama i vodama, iznad njega je samo Svevišnji

• KNJEGINJA MILENA PETROVIĆ, žena Gospodareva, ona ga uprkos svemu voli

• SEKRETAR MILOVIĆ, arhetip sekretara

• STOJAN LEKIĆ, napredni i slobodo umniintelektualac, pravi revolucionar – do izvjesnog momenta kada mu se svjetonazori naprasno promjene

• SERDAR JOKO, glavar, kućević i koljenović, vičan ratu, a kad nema rata ubija što mu je pri ruci

• VOJVODA DJURO, po svemu sličan Joku, drugo je pleme

• VOJVODA MAŠAN, samo u nijansi drugačiji od prethodnika

• SERDAR JANKO, stari ratnik koji se izmedju vjernosti Gospodaru i časti i dostojanstva oprijedeljuje za ovo drugo, za progonstvo i smrt

• VOJVODA MILAN, mladji glavar koji nikako da se snadje u svijetu čojstva i junaštva, brzo izadje iz drame i svih drugih zbitija

• PRVI NOVINAR

• DRUGI NOVINAR

• IZASLANIK ENGLESKOG POSLANSTVA

• STOJNA, kćer serdar Joka

• Žena vojvode Mašana

• Sestra vojvode Djura

• Ljepotica

• Momci, što pevaju narodne pjesme u čast i slavu Gospodara

• Perjanici, izaslanici evropskih dvorova, dvorske dame, pobunjenici, vojvode, klimoglavi…

• Kandidatkinje za mis

Ova vesela društvena igra zbiva se 1907. godine na Dvoru Knjaza Nikole. Sem Knjaza i Knjeginje sva su lica (situacije) izmišljeni. Istorijsko pokriće imaju i dva dogadjaja koja su od izuzetne važnosti u ovom tekstu: Izbor ljepotice za učešće na Svjetskoj izložbi u Londonu i obračun Knjaza sa svojim politič kim protivnicima. Sve ostalo je šala.

Svi stihovi koji se navode u tekstu su iz pera NJ. V. Knjaza (kasnije Kralja) Nikole Prvog Petrovića.

. . .

PRVA SLIKA

Knjaz sedi za radnim stolom, naspram njega je iznemogli Sekretar. Nalaze se u onoj odaji desno od ulaza u Dvor, prizemlje, Njorking-room knjaza Nikole Petrovića. Nešto knjiga u masivnim vitrinama, dosta oružja po zidovima, portreti, slike bitaka, knjazov portret u prirodnoj veličini. Kroz razmaknute zavjese na prozoru dopiru zvuci cetinjske noći i prozivka smjene straže perjanika.

Knjaz, čio kao da nije dva po ponoći, ne osjeća ni trunke umora kad je dobro zemlje u pitanju, ni djelić bremena svojih poznih vladarskih godina. Sekretar, izmožden, sručio se u stolicu, ispred njega brdo papira.

SEKRETAR: Gospodaru, oprostite mi, ja ne mogu više.

KNJAZ: Možeš, možeš. Dje ti je mladost, jadan?

SEKRETAR: Nema je.

KNJAZ: Vidim. Nema umora kad je država u pitanju. Kako ti se može spavat kad se radi o našoj, jedinoj, napaćenoj i slobodnoj Crnoj Gori?

SEKRETAR: Gospodaru, mi imamo Senat, sud, ministre, mi smo država… Ne morate vi sve ovo.

KNJAZ: Moram. Moram se brinut. Moje je to, kućo, moje, nije od Senata ni od suda. Ajde, ajde, da ti je kakva preskubulja za obalit pro kreveta, ne bi se ti žalio. Ajde, blago meni, pa će se Gospodar pobrinuti da i ti kakvu žensku nadješ, da ti noć ne pada teško. Čitaj!

Sekretar uzima papir sa hrpe.

SEKRETAR: Jakov Jovović moli Gospodara da provjeri ko je sve u Zabrdje dobio orden, a on nije. Veli, ako iko treba da ga dobije, onda je to on i niko preko njega.

KNJAZ: Da su se onoliki s Turcima krvili koliko ih se sad za orden prijavljuje, ne bi Garovac, Fundina i Vučji Do trajali ni po sata, ne bi nidje jedan Turčin pretekao. A, Jakovu Jovoviću neka bude orden. Biće da on zna dje je te Turke sjeka.

SEKRETAR: Evo, Marko Dabović, isto.

KNJAZ: I njemu ga daj.

SEKRETAR: I Miraš Šćekić.

KNJAZ: NJemu obavezno. I još prvoj desetorici što noćas naidju. Ostalima reci da je desetina godina od ratova prošlo, dje su do sad bili?

SEKRETAR: Bez provjere?

KNJAZ: Ko da provjeri? Komisije? Vidje li ti ikad poštenu komisiju?

SEKRETAR: Samo one u kojima ste vi bili.

KNJAZ: Tačno. Dalje.

SEKRETAR: Djordjije Samatović moli da mu se smanji porez što ste mu ga razrezali. Veli, kad plati porez, ne ostane mu za mlijeko djeci.

KNJAZ: Neka kupi kravu. A poreza se neće niko oslobadjat. Ne ide to meni u džep, sve to ide na ovu moju napaćenu i hrabru Crnu Goru. Moramo dugove da vratimo onoj ižjeličkoj Italiji, ko da im nijesam ćer dao, pa velikoj Austro-Ugarskoj, pa onda Srbiji, pa jošte nekima. Da nije duga, mi ne bi bili Jevropa, no bi bili ko ovi Arbanasi. A jevropejstvo se mora platit.

Što je Crna Gora nego narod i brdo? Brdo duga neće vraćat, narod mora. Okle pare? Okle? Što ću ja, oću li dvor da prodam?

SEKRETAR: Nisam ja ništa pito, Gospodaru, Samatović.

KNJAZ: Puteve smo morali pravit, džebane za rat vazda mora bit, službenici se moraju platit, mora država da živi. Dugove moramo radi časti i obraza vratit. Ja sam ih uzo na narodni obraz i ne smijem dopuštit da narod vlastiti obraz mrči.

Ne čitaj mi više takve molbe. Nema oproštaja. Nikome. Dalje.

SEKRETAR: Simo Lekić moli da ga primite u audijenciju. Htio je povodom sina mu, Stojana, s vama da zbori.

KNJAZ: Tu smo, ptići moji! Počeli su ćaće za milost slat! A znali su po Beogradu da laju! Demokrati i inteligenti! Revolucionari, Robespjeri! Lijepo je bilo igrat se politike mojim, državnim parama! DJe mu je sin?

SEKRETAR: Odje. U aps.

KNJAZ: Pa što je mislio? Da će ga Pašić odje zaštititi!? Da ću ja puštit da mi školovani goluždravci meću bombe pod prkno?! Da mi bune moju Crnu Goru? Ja sam s Osmanlijama izašo na kraj, pa ću i s kućnim, balavim bunyijama. Obraz će im dobro zabridjet, riječ ti dajem.

SEKRETAR: Tako valja, Gospodaru. Da nije vas još bi oni koze čuvali. Ne bi ni učitelja vidjeli, a ne univerze svjetske…

KNJAZ: Iz Beograda meni zli vjetar puše, tamo njih uče demokratiji! Uče kako će mene, tasta Jevrope, učit jevropejstvu. Neću ja Sima u audijenciju. Stojana oću! Jel jasno, Miloviću?

SEKRETAR: Jasno, Gospodaru. Nećemo više noćas?

KNJAZ: Od ujutru, od svijetlog ponedjenika, od sjutrašnjeg bijelog dana, okrenuće Nikola Petrović ćurak. Neće više bit dobri otac, postaće nekome i maćeha!

. . .

Prva scena iz pozorišne predstave „Dugo putovanje u Jevropu“ autor Stevan Koprivica

Ostavite komentar

Ostavite komentar