Vladika Nikolaj Velimirović

 

Iznad Istoka i Zapada

Isus Hrist ikona sa Atosa iznad Istoka i zapada Nikolaj Velimirović

Balkan se nalazi zemljopisno između Istoka i Zapada a idejno stoji iznad Istoka i Zapada.

Koja je to idejna sila što spasava Balkan da ne bude i idejno između nego ga uzdiže iznad Istoka i Zapada?

To je vera pravoslavna i samo vera pravoslavna. Svi ostali činioci, kao zemljopisni položaj, kultura, nauka, muslimanstvo, politika, zemaljske težnje i aspiracije, drže Balkan između Istoka i Zapada. Vera pravoslavna pak uzdiže ga iznad Istoka i Zapada, i samo vera pravoslavna.

Ništa nije nesnosnije nego nalaziti se između. Ako bi se idejni, to jest pravoslavni Balkan pokorio zemljopisnom Balkanu i ostao između Istoka i Zapada, ličio bi na onog magarca iz bajke, koji je crkao od gladi između dva plasta sena.

Na žalost, pravoslavni Balkan je od početka 19. veka do sada veoma ličio na onog legendarnog Buridanovog magarca, koji je lipsao od gladi između dva plasta sena, ne znajući kome plastu da priđe. Čas mu se jedan plast činio veći i slađi čas drugi. Iznemogao od šetnje od jednog plasta do drugog, on je pao i lipsao. I sav svet se nasmejao magarcu kao magarcu.

Balkanu preti smrt od gladi zbog mnogih brbljivih jezika koji ga imenuju između. Ili će lipsati od gladi između Azije i Evrope ili će ga jedna od tih sila ajkulski progutati, ako se ne bude digao iznad. Iznad Istoka i Zapada.

.

Rasuđivanje prvo

HRISTOS IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA

Kad azijat čita Evangelije Hristovo on govori: ovo je naš čovek, ovo je azijat, isposnik, molitvenik, mudrac i čudotvorac.

Kad evropejac čita Evangelije Hristovo on tvrdi: ovo je naš čovek, ovo je evropejac, pokretljiv učitelj, brz pomoćnik ljudi, dobrotvor, lekar, hranitelj, humanist i aktivist.

Šta je dakle Hristos? Da li azijat, da li evropejac; da li istočnjak, da li zapadnjak? Zaista, i jedno i drugo. On je istočnjak na višem planu i zapadnjak na višem planu. On je istočnjak iznad Istoka i zapadnjak iznad Zapada. Njegova je zemlja i svi krajevi zemlje.

Transcedentalnost je osobina istoka, naturalizam – osobina Zapada. Istočnjak sa prekrštenim nogama u razmišljanju o večnome, i zapadnjak sa sustalim nogama u trčanju za prolaznim. Ko je od njih bliži Hristu? Oba su udaljeni od Hrista.

Hristos stoji iznad Istoka i Zapada.

Istok se toliko udubljuje u razmišljanje da nema vremena za poslovanje. Zapad toliko posluje da nema vremena za razmišljanje. Oboje se sadrži u Gospodu Isusu Hristu, i to u punoj i savršenoj meri, tako da On prevazilazi Istok i Zapad. On stoji iznad Istoka i Zapada.

Politeističnom Istoku je teško verovati u čoveka. Materijalističnom Zapadu je teško verovati u Boga. Isus predstavlja čoveka, Hristos Boga. Dve prirode – jedna ipostas. Zapad lako prima čoveka Isusa i stavlja ga u „Panteon“ svojih velikih ljudi, Istok lako prihvata Boga Hrista dok za čovekom Isusom ne oseća potrebu.

Međutim, Spasitelj sveta „je i Bog i čovek. Isus Hristos dakle stoji iznad Istoka i Zapada.

Kad govorimo o Istoku mi mislimo na kuću podeljenu unutra u samoj sebi; mislimo na dve nesrodne grupe naroda: na muhamedance i na bramo-budiste.

Njihove su ćabe: Meka, Benares i Tibet. To dvoje predstavlja glavnu sadržinu i glavnu siromaštinu Istoka. Kad pak govorimo o Zapadu mi mislimo opet na kuću podeljenu unutra u samoj sebi. To je papizam i antipapizam (u raznim oblicima protestantizma). Ovo su dva glavna puta zapadnog čovečanstva, oba pogrešna. Oni predstavljaju zabludu i siromaštinu Zapada. Hristos stoji visoko iznad ovakvog Istoka i Zapada.

Nikad nijedan od azijskih mudraca nije mogao podvlastiti Zapad. Jedini čovek, rođen u Aziji, koji je podvlastio sav Zapad, t.j. svu Evropu i Ameriku sa ostrvima, jeste Gospod Isus Hristos. Jedini istočnjak koji je omiljen na Zapadu. I nikad nijedan od zapadnih učitelja i ideologa nije mogao pridobiti Aziju, ni za najkraće vreme. Samo jedan Zapadnjak uspeo je u tome: Zapadnjak ne po plotskom rođenju nego po svojoj vlasti nad Zapadom. To je Isus Hristos, rođeni u Aziji.

Njegova vlast rasprostrla se nad srednjom Azijom i mestimično dalje preko Velike Azije kao i Egipta i Abisinije. Dalje širenje Hrišćanstva na Istok sprečio je Islam, a to je jedna otuđena sekta jevrejsko-hrišćanska. Islam se isprečio kao bedem između hrišćanske Prednje Azije i Indije. No i to nije bez Božjeg promisla, koji svakako rezerviše pobedu Hristovu nad celim Istokom za buduća vremena.

. . .