Vladika Nikolaj Velimirović

 

 

Iznad Istoka i Zapada – Strah od demona i igra s demonima

 

Rasuđivanje četvrto

STRAH OD DEMONA I IGRA SA DEMONIMA

 

Luka Sinjoreli freska esej Strah od demona i igra sa demonima

Istok se straši od demona, Zapad se igra sa demonima.

Milijarda ljudskih bića na Istoku pazi na svaki korak, da se ne bi dotakli nekog demona. Niko tamo nije pronašao demone; za demone se tamo zna i demoni se tamo osećaju svakog dana i svakog časa od prvog kolena ljudskog.

Zapad je zemlja pronalazaka. Pored mnogih smrtonosnih ili vašarskih pronalazaka Zapad je pronašao da postoje demoni. I to je bučno razglasio naročito u našem stoleću. No kako na Zapadu nema ništa što bi svi prihvatili za istinu, nego je sve razdeljeno „po strukama“, po partijama i sektama, to i ovaj pronalazak da postoje bestelesna duhovna bića nije priznat od celog zapadnog čovečanstva nego mu je određeno mesto u jednoj sekti ljudi koji se nazivaju spiritisti. Spiritisti su gordi što im je dato da razgovaraju sa duhovima. Oni su radosni što drže vezu sa duhovnim svetom. Igraju od radosti, ne znajući da im kolo vodi satana.

Istok ne oseća anđele, dobre duhove Božje, zaštitnike i pokrovitelje; odavno je prestao da ih oseća. Ostao je samo sa zlim duhovima, koji mu zlo čine i koje mora da umilostivljava žrtvama, svaki dan, svaki dan.

Zapad je prestao da oseća i saznaje i anđele i đavole, ima već nekoliko stotina godina. Zato je primio spiritastičko jevanđelje sa čuđenjem kao čovek koji je nešto znao pa zaboravio pa se opet dosetio. Nekad je Zapad verovao u anđele i đavole. Pa je jednovremeno bankrotirao sa obe te imovine. Sad mu se đavoli javljaju preko spiritista, i on se bunovno doseća. Doseća se ali ne razlikuje duhove. Radosno pozdravlja sve duhove koji mu se javljaju kao dobre duhove. Otupelo mu je osećanje razlikovanja i raspoznavanja.

Istok nema osećanja za dobre duhove. Zapad nema osećanja za razlikovanje dobrih duhova od zlih. Istok se brani od zlih duhova žrtvama, neprestanim žrtvama pred idolima od kamena i drveta. Zapad, t.j. spiritistički Zapad, predaje se svima duhovima koji mu se javljaju bilo preko mediuma, bilo preko astalčića; i svima poklanja punu veru.

Istok je duboko pesimističan. Zašto? Zato što zna za zle duhove a ne zna za blagoga Boga. Poznaje i oseća na svojoj koži i na duši prisustvo i dejstvo zlih demona, a ne oseća prisustvo blagoga Boga koji može prognati zle demone i zaštititi ljude.

Spiritistički Zapad je površno optimističan. Sasvim površno i sasvim glupo.

Spiritisti dolaze do poznanja Boga kroz demone; ne kroz vaploćenog Sina Božjeg, Hrista, nego kroz demone, koji se javljaju kroz mediume, astalčiće, itd. Mahom bivši bezbožnici, spiritisti doznaju od đavola da postoji Bog i duša. I to doznanje veoma ih iznenađuje i oni nenasito izazivaju Duhove da im štogod reknu i proreknu. Na takvom klizavom pesku zasnovana je vera njihova. Oni to smatraju nečim modernim, nekim modernim pronalaskom. A da su čitali Sveto Pismo Božje znali bi, da je Svevišnji još kroz Mojseja opomenuo čovečanstvo da se čuva od spiritizma. (5. Mojs. 18, 11.)

Veliki Istok je pod vlašću demona, a i spiritistički Zapad je pod vlašću demona. Demonokratija dakle u obe hemisfere koje se sučeljavaju sa Pravoslavljem uopšte i sa Balkanom posebice.

Nastaje pitanje: hoćemo li mi biti između jedne demonokratije i druge? Ne, nikako. Između nego Iznad.

Mi znamo da postoji duhovni svet. Znamo da postoje zli duhovi ali i dobri. Postoji blagi Bog koji je moćniji od svih duhova u opšte. Imenom Hristovim i Bogorodičinim i krsnim znamenjem mi progonimo zle duhove a molitvom privlačimo sebi dobre duhove, anđele svetlosti, koji nas štite i pomažu. Na taj način mi se uzdižemo iznad neznabožačkog i pesimističkog Istoka.

S druge strane mi se ne radujemo javljanju duhova iz onoga sveta, jer znamo da to mogu biti duhovi zlobe koji nas kušaju i sa puta spasenja odbijaju. Još manje prizivamo mi duhove iz onoga sveta i tražimo njihove savete i proročanstva o budućim događajima. Jer ko tako čini nije ugodan Bogu. Nego se nadamo u Cara duhova, Gospoda Svevišnjega, našega Tvorca i Oca nebesnoga, a ne opštimo kradom mimo Njega sa duhovnim svetom. Na taj način mi se Balkanci uzdižemo iznad spiritističkog Zapada.

I kao što je naš Spasitelj stajao iznad Istoka i Zapada, tako se i mi trudimo da ne budemo zgnječeni između i između, nego se s Hristovom pomoći vazda uzdižemo iznad i iznad. Iznad Istoka i Iznad Zapada.

. . .