Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!
Duhovnost

Ekumenizam i pravoslavna Crkva – da li pravoslavni vernici treba da idu na ekumenske molitve

.

Ekumenizam i pravoslavna Crkva

Jedinstvo i ujedinjenje crkava i vera, odnosno ekumenizam i pravoslavni vernik u svemu tome

 

Ekumenizam (grčki οικουμενη — naseljeni svet, vaseljena) predstavlja pokret i nastojanje verskih poglavara različitih veroispovesti oko pomirenja, saradnje, zbližavanja i jedinstva unutar hrišćanskih crkava. Glavno organizaciono telo ekumenizma je Svetski Savet Crkava.

Dok se medjureligijski dijalog i saradnja odnosi na sve religije sveta, ekumenizam je pak inicijativa i dijalog izmedju hrišćanskih crkava. Za razliku od nasilnog ili nenasilnog unijaćenja (to jest prelaženja vernika iz Pravoslavne crkve u Katoličku veru – Unijati), u ekumenizmu se na političkom nivou naglašava donekle ravnopravan dijalog medju hrišćanskim konfesijama, i potencira ono što je pojedinim crkvama zajedničko, težeći da se religiozni život što više izjednači. 

Ekumenizam je nastao u 19. veku u okviru protestantskih crkava (ekumenski pokret) iz razloga ujedinjenja mnoštva protestantskih sekti i pravaca koji su bujali u Zapadnoj Evropi. Rimokatolička Crkva je prihvatila te ideje u prošlom veku i danas Katolička crkva i Papa zajedno sa UN vodi glavnu reč u procesu ekumenskog povezivanja izmedju crkvi, naslonjeni na New Age trendove jedinstva sveta – novi Vavilon. Poznate su zajedničke molitve koje ekumenisti organizuju.

Za Pravoslavnu crkvu i pravoslavne vernike ekumenizam je greh i odvajanje od pravoslavnog puta i predanja iako je Pravoslavna crkva uzela učešća u radu Svetskog saveta crkava, ali se to sve odnosi na politički i društveni aspekt tolerancije, nikako ne na verski domen i mešanje dogmi. Ekumenizam je suštinski pokret mešanje Istine i jeresi i ništa dobro ne donosi pravoslavnoj Crkvi.

Ekumenizam i pravoslavna Crkva - da li pravoslavni vernici treba da idu na ekumenske molitve

Kako pravoslavni hrišćanin (monah ili mirjanin) treba da gleda na nepravoslavnog čovjeka (Jevrejina, muslimana, rimokatolika, protestanta…)? Smije li pravoslavac da uđe u nepravoslavnu bogomolju? Smije li da prisustvuje nepravoslavnom molitvenom obredu i skupu, a smije li da učestvuje molitveno u njemu?

U jednom pitanju mnogo pitanja. A u svima njima – jedno pitanje. Pitanje koje nameće naše vrijeme, vrijeme obremenjeno teorijskim i praktičnim ekumenizmom, vrijeme kada su mnoge vrijednosti, i moralne i duhovne, dovedene u pitanje. Nekada su ljudi zamislili da grade Vavilonsku Kulu, pa je po volji Božijoj nastala pometnja jezika i rasijanje naroda. Danas pak mnogi žele da grade Kulu ujedinjenog hrišćanstva no ne na Hristu – Istini, nego na kompromisu između istine i laži, svjetlosti i tame, Hrista i Velijara, i doveli su do pometnje kako među pravoslavnim vjernicima tako i među vječnim vrijednostima, moralnim i duhovnim.

A Ekumenizam! Šta je to? To je izmišljotina one iste iskonske Zmije ( koji je „đavo i satana“, Otkr. 12,9) koja je našim Praroditeljima u raju predložila da postanu bogovi, ali ne pomoću Boga, nego nasuprot Boga, a pomoću đavola. Tako I današnji ekumenisti, žele da ostvare jedinstvo hrišćana za koje se Hristos molio u svojoj prvosvešteničkoj molitvi (pred stradanje, vidi Jn. 17,21) ali ne na Istinu i u Istini nego na kompromisu, laži, licemjerju. Ne na vjeri u sve što je Hristos otkrio i ljudima na spasenje ostavio u Crkvi svojoj nego na relativizaciji svega pa i same Crkve. Taj projekat su izumjeli protestanti a prihvatili svi ostali, nažalost i mnogi „pravoslavni“ pastiri (episkopi i sveštenici) koji su sa teorijskog ekumenizma (dijalog sa nepravoslavnima) uveliko prešli na praktični ekumenizam izražavan i projavljivan u zajedničkim molitvama i bogosluženjima pa negdje čak i u zajedničkom pričešćivanju (intercomunnion-u).

No, to nije dovelo do postavljenog cilja – ujedinjenja „svih crkava“ nego do nebivale sablazni, smutnji i deoba u Jednoj i Jedinoj Crkvi Hristovoj, Crkvi pravoslavnoj. I u naše vrijeme (kao mnogo puta u istoriji Crkve) ispunjavaju se riječi Hristove da Crkvu Njegovu ni vrata pakla neće nadvladati (Mt. 16,18). I zaista, u svakoj pomjesnoj Pravoslavnoj Crkvi ima onih (među klirom i narodom) koji ne pristaju i ne prihvataju otrov ekumenizma ma u kakvim oblandama se nudio i servirao. Oni i jesu i ostaju „Crkva Boga živoga, stub i tvrđava istine“ (1. Tim. 5). Tu Crkvu zaista vrata pakla nikad neće nadvladati jer je Istinit Onaj koji je to obećao onima koji Ga ljube.

Pitanje je kako ti pravoslavni hrišćani (monasi ili mirjani) treba da gledaju na nepravoslavnog čovjeka? Kao na svog teško bolesnog brata po tijelu (svi smo od jednog Adama) sa bolom, samilošću i ljubavlju. Što je brat bolesniji sve veću ljubav prema njemu treba pokazivati. Što se tiče ljudskih odnosa i ovozemaljskih potreba ponašati se prema svim ljudima na isti način. Svima ukazivati dužno poštovanje, pomoć u bilo čemu ovozemaljskom, spremnost da se za bližnjeg (svakog čovjeka) bez obzira na vjeru ili bilo koje druge razlike svojstvene ljudima, ako treba i život položi. To je nauka jevanđeljska, to je nauka svetootačka, to je nauka Crkve pravoslavne (vidi priču o Milostivom Samarjaninu, Lk. 10, 25-37). Tada i samo tako pravoslavni hrišćanin postupa kao istinski sluga Božiji, sluga Boga koji zapovijeda suncu svome da greje i zle i dobre, i kiši svojoj da pada i pravednima i nepravednima (Mt. 5,45).

Tako sve dok ostajemo na polju čisto biološkom,ovostranom, na polju bioloških potreba. Međutim, kada je u pitanju odnos pravoslavaca kao vjernika, člana Crkve Hristove prema nekome ko taj nije (pa bio on Jevrejin, neznabožac – ateista, musliman, rimokatolik, protestant ili bilo šta drugo u vjerskom pogledu), stvari se mijenjaju iz temelja. Tu pravoslavac (ukoliko želi da to i ostane) ne smije prestupiti granice svoje vjere, pomjeriti međe koje postaviše Oci naši i miješati vjeru svoju sa tuđom, praviti i ići na kompromise, tražiti neke dodirne tačke (minimum) sa inoslavnima radi nekog lažnog (prolaznog, ovozemaljskog) cilja. To znači da pravoslavni sa nepravoslavnima ne može imati nikakve vjerske obrede ili molitvene zajednice. On se ne može moliti sa njima. O tome govore i mnogi sveti Kanoni Crkve Pravoslavne. Ali se može i treba moliti za njih. Moliti se da ih Gospod prosveti, umudri i uputi na put spasenja, na put povratka i prisajedinjenja Jednoj Svetoj Sabornoj i Apostolkoj Crkvi izvan koje i mimo koje nema spasenja. Na tu molitvu za „nepravoslavne“ pravoslavca pokreće i treba da pokreće istinska ljubav prema njima. Jer po svetom ocu Justinu Đelijskom samo je ona ljubav prava i istinska koja bližnjem osigurava život vječni (spasenje). Tu ljubav pokazuje Sveta Crkva pravoslavna moleći se neprekidno u svojim svetim molitvama „za sve i sva“: „Zabludele od pravoslavne vjere, jeretike i otpadnike, prizovi poznanju istine: nehrišćane prosveti da bi Te poznali, grešnike privedi pokajanju…“(Akatist Isusu Sladčajšem). No Crkva nema nikakvu silu ni vlast da nekog primora na jedinstvo u vjeri sa Njom, da postane Njen član. Čak i kad bi mogla ne bi to činila, jer bi to bila tiranija a ne ljubav.

Najzad poslednje pitanje pokazuje izvjesnu gradaciju. „Smije li pravoslavac samo da uđe u nepravoslavnu bogomolju?“ Načelno smije! Ali, odmah se postavlja pitanje pobude i namjere: radi čega? Da li je u pitanju puka radoznalost, naučni pristup i proučavanje takvog objekta, poštovanje i pijetet, da bi se unutra molio (pa majkar i sam)? Od namjere, dakle, i cilja njegov ulazak dobija i moralnu kvalifikaciju. I sveti apostol Pavle kaže: „Sve mi je slobodno (dozvoljeno) ali mi nije na korist. Tako i „samo“ ulazak u nepravoslavnu bogomolju, samo po sebi nije grijeh i zlo, ali to može da bude zavisno od naše namjere. Sveti Vasilije Veliki izričito govori: „Ne doprinosi slavljenju Imena Božijega onaj ko se divi učenju nepravoslavnih“. Dakle, ni divljenje njihovim „bogomoljama“ a još manje molitveno opštenje sa njima.

„Smije li da prisustvuje nepravoslavnom obredu i skupu?“ Sve što je rečeno za prethodno pitanje, važi i za ovo. Ništa se nema ni dodati ni oduzeti.

„A smije li molitveno da učestvuje u njemu?“ E to ne smije. Ni pod kakvim uslovima ili okolnostima. Prinudom ili silom, jer bi time pogazio sve pozitivne Kanone i propise svoje Crkve pravoslavne i prestao bi biti njen član.

Neka ovaj kratak odgovor na ovo sudbinsko pitanje bude makar jedna strelica kraj puta „koji vodi u život vječni“ da savremeni pravoslavci nebi sa njega skrenuli i zalutali na mnogobrojnim stazama i puteljcima koji su trasirali ljudi svojim umom, a koji svi vode – u propast vječnu.

Mir ti i blagoslov od Gospoda.

Episkop Artemije

. . .

40 komentara

  • Toliko manipulatovan tekt pun zastrasivanja i ponizavanja drugog koji je razlicit i automatski zato manje vrijedan, tekst zabranama i prijetnjama pokazuje svoj strah i zeli drzati ljude u mraku licemjerno se pozivajuci na ljubav a sireci netrpeljivost. Kao da ste u srednjem vijeku. Ovaj tekst je sramota i odraz zatucanosti i verzija verbalnog Berlinskog zida, a predstavlja se kao duhpvno, tumaci i citira evandjelje na nacin iskrivljen koji i sama Biblija govori da cr oni koji ovako krivo tumace biti pravedno kaznjeni. Uzas sve u svemu. Kazolik sam i molim se i u pravoslavnoj i u katolickoj i u dzamiji i na ulici i u parku i u stanu i danima veselja i tuge, sa Gospodom svr dijelim, a bolesno ste vi „sveta“ braco, mplim da vad Presveti Duh prosvijetli. Amin

  • “ i danas Katolička crkva i Papa zajedno sa UN vodi glavnu reč u procesu ekumenskog povezivanja izmedju crkvi, naslonjeni na New Age trendove jedinstva sveta – novi Vavilon. Poznate su zajedničke molitve koje ekumenisti organizuju.“
    Ova rečenica je takva izmišljotina,molim Vas UN?,new age?Katolička Crkva se bori protiv new agea.Mogu reći vrlo uvredljiv tekst za sve nepravoslavne,pun osude.Molićemo za vas ali nedaj Bože da se zajedno pomolimo istome Bogu,kršćani?Sramota.Svaki grijeh počinje iz oholosti srca.Ja ju vidim,oprostite mi.Kako da u suvremenom svijetu bude mir kad je u srcu rat?U srcu vjernika?Još gore.Sve počinje u srcu,svako dobro i svako zlo.Čitamo istu Božju Riječ,istu Bibliju i onda se braća kamenuju.Ja vjerujem jednako da crkvu Kristovu vrata paklena neće nadvaladati,ja katolik,kome je Bog dao tu Riječ?Samo pravoslavnima,ne vidim u Bibliji riječ pravoslavan.Oprostite mi,ali tekst je neprijateljski.Riječ Božja kaže „Gdje je ljubav,prijateljstvo,ondje je i Bog.“Draga braćo,ne želim ja nikakvu raspravu,to će onda svugdje otići,mak na konac ne vrijedi,samo želim reći da nije zlo biti u zajedništvu koje će nas držati u ljubavi i prihvaćanju jedni drugih.Ekumenizam nikoga ne obvezezuje niti prisiljava da bude netko drugi.Tko se boji svoga srca,boji se ljubavi Božje.Šteta da se Božja Riječ ne doživljava kao živa i djelotvorna,istinita.Pravila su iznad Riječi.Politika.Ne želiš zajedništvo,onda budi u getu,al Kraljevstvo Božje nije takvo.Nije istina da pravoslavni vjernici i njihove vođe ne dolaze na ekumenske susrete,Bogu hvala,nije istina da vaše vjerske vođe ne grade ekumenizam.Stoga je ovaj tekst kontradiktoran istini.Nije mi namjera nikoga povrijediti,no tekst prosto izaziva na razmišljanje i promišljanje o onome što kaže Bog,Isus,Božja Riječ koja se uvijek nekako stavlja u drugi plan.Onaj koji ljubi taj je slobodan,koji se može pomoliti skupa sa braćom taj je slobodan okova.U ljubavi smo jednaki pred Bogom.
    Isus je rekao: «Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.» (Mt 18, 19-20). Ovdje vidimo Isusov jasan poticaj na zajedničku molitvu. Često su problemi neke župe, regije ili kraja preveliki da bi pojedinac izmolio različita riješenja za njih. Problemi se kako u naravnom području tako i u nadnaravnom području lakše riješavaju zajednički i organizirano. Apostoli i prvi kršćani odmah su to shvatili. Tako nalazimo u Djelima apostolskim 12,12: «(Petar) se zaputi u kuću Marije, majke Ivana zvanog Marko. Ondje se MNOGI bijahu sabrali i molili.»
    Starozavjetni primjer također nam govori o snazi zajedništva: «Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaću za svoj trud. Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne.» (Prop 4, 9-10.) Znanstveno istraživanje je isto tako pokazalo da je zajednička fizička snaga veća nego zbroj snaga pojedinaca.
    „Kao što se Isus preobrazio na Gori Preobraženja, tako Gospodin preobražava i naše duše i srca te da stoga ima mnogo manje Kajina, a mnogo više Abela koji Bogu odaju čast i hvalu. I uvijek gdje su dvojica ili trojica sabrana u Isusovo ime, i on je tu među njima. Djeluje iznutra, u duši i slobodi“, kazao je, između ostaloga, mitropolit Amfilohije. vidi http://borbazaveru.info/content/view/3536/33/
    Farizej i carinik (Lk 18, 9-14) Farizej, koji se smatrao pravednikom i u svojoj molitvi Bogu više optuživao druge ljude nego što je ispitivao sebe, i carinik koji ni pogled nije smio dignuti prema nebu nego kajući se moljaše: „Bože, smiluj se meni grešniku“. Farizej je nabrajao svoje „vrline“ koje su vrijedile pred ljudima, ali nije vodio računa o tome da Bog ne gleda vanjštinu nego ono što je u srcu. Dok carinik, koji je i u očima okoline bio grešnik, od njih prezren i odbačen, staje pred Boga ponizujući se i priznajući se grešnikom i iz dubine srca se kaje za svoje grijehe. A Onaj koji proniče srca primio je njegovu molitvu, jer Isus reče:“Kažem vam, taj se vrati opravdan kući, a ne onaj. Jer svatko tko sebe uzvisi, bit će ponižen, a tko sebe ponizi, bit će uzvišen“ (red. 14).

    Svako dobro i Božji blagoslov.( Nemojmo suditi da ne budemo osuđeni,opet kaže taj naš isti Bog Isus)

  • Agresivnih li katolika! Ostavite nas na miru, mi vas ne zovemo da se zajedno molimo, dok se god ne pokajete i ne ispravite promene u veri koje ste napravili. Lep i istinit je tekst. Mi cemo vas pomoci kao ljude ali se sa vama necemo moliti, jer ste put odavno napustili. Zato idite sami tim putem sami i sa onima koji to hoce. Pravoslavni znaju svoj put i svoju veru i nisu licemerni da se duhovno mesaju sa jeresima zbog politicke moci koju papa zeli.

  • Gluposti govore i oni koji su za to da se zajedno molimo i oni koji su protiv toga. Molitva je licni cin svakog vernika i to da li ce pored mene stajati patrijarh , katolik,indus , ateista ,nista ne znaci .Da li ce biti u najvecem hramu ili u kuci , pod vedrim nebom ili pod drvetom,u zatvorskoj celiji , u rovu ili u kazinu takodje nista ne znaci . Tad treba da postojimo samo ja i Bog , samo moj pokusaj da doprem do njega .

  • Stari Zavet, Mojsijeva 4 knjiga, glava 25

    1 I življaše Izrailj u Sitimu, i narod stade činiti preljubu sa kćerima moavskim.
    4 Moj. 31:16, 4 Moj. 33:49, Mih. 6:5, 1 Kor. 10:8, Otk. 2:14

    2 One pozivahu narod na žrtve svojih bogova, i narod jeđaše, i klanjaše se bogovima njihovim.
    2 Moj. 20:5, 2 Moj. 34:15, Is.N. 22:17, Os. 9:10

    3 I Izrailj prionu uz Velfegora; i razgnevi se Gospod na Izrailja.
    Ps. 106:29

    4 I reče Gospod Mojsiju: Uzmi sve knezove narodne, i obesi ih Gospodu prema suncu, da se odvrati gnev Gospodnji od Izrailja.
    5 Moj. 13:17, Is.N. 22:17

    5 I reče Mojsije sudijama Izrailjevim: Pobijte svaki svoje koji su prionuli uz Velfegora.
    1 Car. 18:40

    6 I gle, jedan između sinova Izrailjevih dođe i dovede k braći svojoj jednu Madijanku na oči Mojsiju i na oči svemu zboru sinova Izrailjevih; a oni zaplakaše na vratima šatora od sastanka.
    Joilo 2:17, 1 Tim. 5:24

    7 A kad to vide Fines, sin Eleazara sina Arona sveštenika, usta isred zbora i uze koplje u ruku;
    2 Moj. 6:25

    8 I uđe za čovekom Izrailjcem u šator, i probode ih oboje, čoveka Izrailjca i onu ženu, kroz trbuh, i presta pogibija među sinovima Izrailjevim.

    9 I izgibe ih od te pogibije dvadeset i četiri hiljade.
    1 Kor. 10:8

    10 Tada reče Gospod Mojsiju govoreći:

    11 Fines, sin Eleazara sina Arona sveštenika odvrati gnev moj od sinova Izrailjevih otvorivši revnost za me među njima, da ne bih istrebio sinove Izrailjeve u revnosti svojoj.
    2 Moj. 20:5, 1 Car. 19:10, Ps. 78:53, Ps. 106:30, Naum 1:2, Sof. 1:18

    12 Zato mu kaži: Evo dajem mu svoj zavet mirni.
    Mal. 3:1

    13 I imaće on i seme njegovo nakon njega zavet sveštenstva večnog, jer revnova za Boga svog i očisti sinove Izrailjeve.
    2 Moj. 40:15, 1 Dn. 6:4, Dela 2:3

    14 A čoveku Izrailjcu ubijenom, koji bi ubijen s Madijankom, beše ime Zamrije, sin Salmanov, knez od doma oca svog od plemena Simeunovog.

    15 A ubijenoj ženi Madijani beše ime Hazvija, kći Sura kneza narodnog u domu oca svog među Madijanima.

    16 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

    17 Zavojštite na Madijane, i bijte ih;

    18 Jer oni zavojštiše na vas prevarama svojim, i pretvoriše vas Velfegorom i Hazvijom kćerju kneza madijanskog, sestrom svojom, koja bi ubijena u dan pogibije koja dođe s Fegora.

  • @dobrilo,dobrilo,a tko Vas dira?Tko Vas tjera?prilično ste jednostrani,kada se napada katoličko svi ste za jednog a jedan za sve,a čim netko izrazi svoje mišljenje vođeno srcem po vjeri bez neke mržnje ili slično,oslovljavajući vas braćom, što i jesmo,htjeli vi to ili ne,kažete „ostavite nas na miru“,pa naravno da vas nitko ni na što ne prisiljava,samo kažem,slika je malo drugačija,na ekumenizmu se ipak radi sviđalo se to vama ili ne,i to sa pravoslavne strane,uputite onda ovaj tekst vašima koji se trude u pogledu ekumenizma.Znači li to da i među vama ima brdo nesuglasica,ne ulazim u to. Slobodan čovjek dozvoljava drugačije mišljenje a da mu ništa ne ugrozi njegov mir.Tako bi i vjernik pravoslavac tu slobodu koju nam je Bog dao trebao poštivati.Usput rečeno,ono „ostavite nas na miru“ tako ružno zvuči pa čak i u duhovnosti (ako je to duhovnost)meni to zvuči na sve drugo samo ne na vjeru.Bez uvrede.Malo previše stavljate papu u sve pa čak i u nastojanje običnog čovjeka vjernika,katolika da bude u miru i ljubavi sa braćom.Najvažnija je politika ona u srcu.Ja ne vidim politiku koju vi vidite. Svako dobro.Meni uopće ne bi smetalo moliti se s vama,dapače,bila bih jako sretna,moliti se s vama na vaš način samo bi me obogatilo.
    Imam za vas jedno pitanje za razmišljanje.Recimo,nađemo se Vi i ja i recimo neki protestant u nekoj bezizlaznoj nevolji skupa,daleko od moje crkve,vaše crkve,i jedino što možemo je pomoliti se Bogu.Kako ćete pobjeći od mene ako se molimo istome Bogu?Neće li i moja molitva i vapaj iz srca biti isti kao i vaš?
    Nemam se ja za što pokajati osim za svoje grijehe.Ja ispovijedma osobne a ne kolektivne grijehe. Jedini dijalog koji Vi imate s nama jest „ostavite nas na miru i pokajte se“.Uvijek prstom u oko.Ali nema veze,vidjet ćete jednog dana,dogodit će se jedinstvo kršćana.zbog nevolja i kataklizmi,zbog posljednjih vremena kada kršćane budu progonili,pisano je KRŠĆANE. Želim vam Božji blagoslov ako ga primate.I ne bih zaista nastavljala,nema smisla da se itko osjeća pogođen ili uvrijeđen kad mi to i nije namjera.Neka bude mir braćo.Mene su učili da smo braća,izvinite ako sam sad rekla nešto za vas uvredljivo.

  • Kandilo Vere,ja u mojoj Bibliji to ne mogu naći,ili nema ili neznam,to je knjiga Postanka? Nije mi poznat tekst koji ste ostavili.

  • Treća Knjiga Mojsijeve – glava 26

    26:1 Nemojte graditi sebi idola ni likova rezanih, niti stupova podižite, ni kamena sa slikama mećite u svojoj zemlji da mu se klanjate; jer sam ja Gospod Bog vaš.
    26:2 Držite subote moje, i svetinju moju poštujte; ja sam Gospod.
    26:3 Ako uzživite po mojim uredbama, i zapovesti moje uzdržite i uščinite,
    26:4 Davaću vam dažd na vreme, i zemlja će radjati rod svoj, i drveta će u polju radjati rod svoj;
    26:5 I vršidba će vam stizati berbu vinogradsku, a berba će vinogradska stizati sejanje, i ješćete hleb svoj do sitosti, i živećete bez straha u zemlji svojoj.
    26:6 Jer ću dati mir zemlji, te ćete spavati a neće biti nikoga da vas plaši; učiniću, te će nestati zle zveri iz zemlje, i mač neće prolaziti preko vaše zemlje.
    26:7 Nego ćete terati neprijatelje svoje, i padaće pred vama od mača.

  • Marta, ja se ne vredjam. Vi katolici se vredjate sto mi necemo sa vama da duhovno opstimo. I u pustinji bih se molio sam, postovao bih vasu molitvu i ne bih smetao, to je vasa stvar, ali se ne molim sa nekim ko ne postuje iste zapovesti Crkve kao ja.

    Vojsije nije za komentar.

  • dobrilo,ni ja se ne vrijeđam.:)Poštivam da tako mislite.Ja držim do 10 zapovijedi isto koliko i pravoslavci,iste su zapovijedi dane Mojsiju.A kao što sam Isus reče najvažnija je ona o ljubavi,ljubiti bližnjega kao sebe sama.Ne vrijeđam se,samo mi je žao da tako mislite,ja mislim da ste u krivu.Tako je malo potrebno ljubiti se,to ne znači kako mnogi misle nužno „miješati se.“Da smo sami u pustinji ja se ne bih bojala moliti s Vama,imate i vi nekih stvari vezano za Duha Svetoga koji nisu u skladu sa nama,zar ne?Vjerovanje,apostolsko i nicejsko carigradsko,ja se ne bojim da bi neki demon od onoga drugoga „skočio na mene“,tko mi što može u Božjoj ljubavi,ako sam u toj ljubavi nikakvo zlo ne može do mene prodrijeti, ta jači je Bog od svakoga zla.Nije dobro u svemu vidjeti i u svakomu vidjeti zlo,to znači da iz vida gubiš Božje lice,kristovo primjerice.No, dobro,poštivam i svejedno vas ljubim.Nema ljutnje,to je čežnja biti zajedno 🙂 Bog s tobom.

    Vojsije,starozavjetni Bog je isti kao i Novozavjetni,s razlikom da je poslao Svoga Sina,Isusa na križ za tebe i za mene da nas otkupi od svega zla i smrti za život vječni.Da to je Bog koji je mnogo dao i obećao i Bog koji izvršava svoja obećanja.Vjeran Bog,samo što mi nismo vjerni.Razlika između tog Boga i političara je ta što je Isus sve dao – sama sebe je dao pribiti do smrti na križu a političari nas harače do smrti i gladi do ovrha i iz poderanog džepa ti vuku ako je ostala i koja mrvica kruha.Političari su lopovi i sotone ovoga svijeta a Bog je pravedan.I svakom lopovu dat će plaću na nebesima.Po zasluzi.Pogotovo u ovakvim vremenima Bog nam je i više nego potreban.Neki dan nam je pomogao da nam ne isključe struju,samo sam zavapila i plakala i pomoć je došla,više vjere Vojsije.Vjeruj da nisi sam i da Bog priskače u pomoć.Ljudi premalo mole i premalo vjeruju da Bog proviđa.Uglavnom bacaju kamenje na njega da je on kriv za sve.pozdrav

  • Marta ,
    Od kud vama to da ja ne verujem ? I verujem i imam poverenja .Par puta sam tako brzo i efektno kaznjen za gluposti koje sam napravio da sam to mogao sebi objasniti samo kao Njegovi delo . E sad , ja nisam savrsen kao ovi ostali pravoslavni ovde cije recenice imaju oreole . Postoje stvari koje ne razumem i pitam ih . Kod starozavetnog boga ima besa,osvete,kaznjavanja nevinih i huskanja na razne stvari.Gde je tu bog-ljubav ?

  • Vojsije,nije bilo upućeno Vama da ne vjerujete,to je onako općenito za sve nas i za mene,ne bori li se svaki od nas iz dana u dan u povjerenje Bogu,to su faze i etape na duhovnom putu,rastu…Nitko nije savršen,nitko.Tko pita traži Boga.Bog Starog Zavjeta,preduga je to tema za pisati ovdje,Bog je to koji je tražio vjeru i povjerenje od naroda s kojim je sklopio savez.Narod je uprkos Božjem vodstvu iz nevolja bio neposlušan,nezahvalan i stalno je mrmljao.Bog Starog Zavjeta je odgajao narod u poslušnosti.I ja sam to pitala svećenika,čak sam si to spremila u računalo,ali kako je crklo,čini mi se da nije ostalo,ali pokušat ću pronaći.Bog nije ubijao nevine.On je dao život i On ga ima pravo i oduzeti,zar ne?Stari Zavjet i Novi se nadopunjuju,tj.Novi Zavjet ispunjava Stari po Isusu Kristu.Trojstveni Bog(tri božanske osobe a jedan Bog,a svaka osoba za sebe jedinstvena i nedjeljiva u biti sa ostalima)šalje svoga Sina,drugu božansku osobu u liku čovjeka,poradi čovjeka da ga otkupi od svega zla i grijeha.Bog silazi kao čovjek da bi ga čovjek prihvatio u tjelesnom obliku.Tako je Bog jednak čovjeku u svemu osim u grijehu,tj.bezgrešan je.Ima emocije i sve što ima čovjek,ali nadasve ima bezuvjetnu i bezgraničnu ljubav za čovjeka.Zato se i dao pribiti na Križ.Ljubav između božanskih osoba je Duh Sveti,po toj ljubavi Isus izdržava muku i patnju,po Njemu uskrisava i odlazi Bogu Ocu Stvoritelju po kome je sve nastalo.Možda je malo komplicirano za shvatiti,ali ja Boga doživljavam sve tri istovremeno odjednom,idok se molim.Čitajte Novi Zavjet,pa se onda vratite na Stari,pojasnit će vam se.Bilo bi dobro ako to kod vas ima,kupiti Bibliju sa tumačenjima,kod nas je to Jeruzalemska Biblija.Postoje i knjige koje objašnjavaju(teološke)čitav Stari Zavjet i Novi.Bog je dobar kroz oba zavjeta,kroz stari odgaja,toliko je strpljiv sa oholim narodom(izraelskim)i strpljivost je ljubav.Ubijanja?Branio je potlačeni izraelski narod kroz povijest,borio se za njega,sklopio je savez sa njima i ostao vjeran do kraja,do kraja,od početka povijesti spasenja do smrti na križu.Ne zaboravi,Bog je Pravedan.I gdje je sad taj izraelski narod?još uvijek ne vjeruje,još uvijek čeka Mesiju?Gdje je tu vjerni narod,ljubav?Ali shvatit će jednom,pisano je u Pismu,obratit će se.Nije uzalud.Bog ljubav je cijelo vrijeme tu sa svima.

  • Vojsije,izbrisano mi je ipak.Malo sam tražila,čitajte ovdje

    http://www.studentski-pastoral.com/index.php?option=com_content&view=category&id=19:sv-pismo&Itemid=19&layout=default

    http://www.ofm.hr/juniorat/index.php?option=com_content&task=view&id=340

    postoji i zanimljiva skripta za koju zbog novog programa ne mogu ostaviti link nego sam skopirala sa stranice ovako izgleda,skopirajte http://www….

    1. PDF]
    BIBLIJA – STARI ZAVJET – Sveučilište u Zagrebu
    http://www.ffdi.unizg.hr/amdg/Biblija-SZv2.pdf

    p.s.ne zaboravite da ipak čitate katoličko,za razlike stvarno ne znam,posjetite vaše stranice,na temu starozavetni bog

    Toliko,ne bih više ovdje uzimala prostora,moja isprika.Inače,kod nas postoji i vjeronauk za odrasle,tko želi više znati uvijek može doći,vjerujem da to postoji i kod vas.Iskoristite to.

  • Bogu hvala. 🙂
    Inače,studentski kapelan don Damir Stojić uvijek odgovori iscrpno na pitanje u rubrici „pitajte kapelana“,baš sam njegovo pojašnjenje htjela ovdje vam ostaviti,koje mi je stiglo na mail…možete mu slobodno postaviti isto pitanje,bit ćete zadovoljni odgovorom.Pokušajte.Uvijek odgovori,nekad protekne i dosta vremena ali odgovor stigne. Pozdrav.

  • Pouke Sveti Isak Sirin:

    Bog je dao zakon da čovek služi Bogu, i učinio da to služenje bude jasno i jednostavno. No mi smo postali toliko složeni i lukavi, toliko daleki od duhovnog razuma da se pojavila opravdana potreba da nas neko veoma brižno vodi i poučava pravilnom i blagougodnom služenju Bogu. Veoma često pristupamo služenju Bogu na način koji je protivan Božijoj uredbi, na način koji je Bog zabranio, na način koji našim dušama donosi štetu, a ne korist. Tako neki, čim u Svetom pismu pročitaju da je ljubav najveća vrlina, da je Bog ljubav, počinju i naprežu se da istog trena umnožavaju u svom srcu osećanje ljubavi, da sa tim osećanjem začine svoje molitve, svoja razmišljanja o Bogu, sva svoja dela.

    Bog se odvraća od te nečiste žrtve. On traži ljubav od čoveka, ali istinsku, duhovnu, svetu ljubav, a ne sanjalačku, telesnu, oskrnavljenu gordošću i sladostrašćem. Bog se i ne može drukčije voleti do srcem koje je Božija blagodat očistila i osvetila. Ljubav prema Bogu je dar Božiji: ona se izliva u duše istinskih slugu Božijih dejstvom Svetoga Duha.

    Suprotno ovome, ona ljubav koju ubrajamo u naša prirodna svojstva nije ništa drugo do stanje ozleđenosti u kome se ona još nalazi, koje je zahvatilo vasceli ljudski rod, celokupno biće svakog čoveka, sva svojstva svakog čoveka. Zaludna će biti sva naša nastojanja da služimo Bogu, da se sjedinimo sa Bogom posredstvom takve ljubavi. On je svet, i počiva u samim svetinjama. On je nezavisan. Besplodni su čovekovi napori da primi Boga u sebe ako još nema blage volje Božije da obitava u čoveku, koliko god je tačno da čovek jeste od Boga sazdani hram, stvoren sa ciljem da Bog obitava u njemu. Taj hram se nalazi u stanju žalosne zapuštenosti i zato je pre osvećenja neophodna njegova obnova.

    Prevremeno nastojanje da se u sebi umnoži osećanje ljubavi prema Bogu već je samoobmana. Ta samoobmana odmah udaljava od pravilnog služenja Bogu, odmah uvodi u razne zablude, a završava se ozleđivanjem i propašću duše. Mi ćemo to dokazivati Svetim pismom i delima svetih otaca; govorićemo da hod prema Hristu počinje i završava se pod vođstvom straha Božijeg; pokazaćemo, najzad, da ljubav Božija jeste blaženi počinak u Bogu, i da u taj počinak ulaze svi koji su prošli nevidljivi put prema Bogu.

    Stari zavet – u kome je istina prikazana senkama, i u kome događaji sa spoljašnjim čovekom predstavljaju samo sliku onoga što se u Novom zavetu dešava u unutrašnjem čoveku – priča o strašnoj kazni na koju su osuđeni Aronovi siiovi Nadav i Avijud, sveštenici izrailjskog naroda.

    Obojica – piše u Knjizi levitskoj – uzeše, „svoje kadionice, metnuše tamjan u njih, i prineše pred Gospoda oganj tuđ, a to im ne beše zapovedio.“ Samo je osvećeni oganj, koji se čuvao u Šatoru od sastanka, mogao biti upotrebljen u svetoj službi Izrailjaca. „Tada dođe oganj od Gospoda i udari ih, te pogiboše pred Gospodom.“

    Tuđi oganj u kadionici izrailjskog sveštenika izobražava ljubav pale prirode, otuđene od Boga u svim svojim osobinama. Kazna drskog sveštenika izobražava umrtvljavanje duše koja nečistu žarku želju bezumno i nedopušteno prinosi na žrtvu Bogu. Takvu dušu snalazi smrt, ona propada u svojoj samoobmani, u plamenu svojih strasti. Suprotno ovome, sveti oganj, jedini koji je upotrebljavan u svetim obredima, označava blagodatnu ljubav. Oganj za bogosluženje uzima se iz Božijeg šatora, a ne iz pale prirode. „Oganj koji je sišao u srce“, govori sveti Jovan Lestvičnik, „vaskrsava molitvu. A kada ona vaskrsne i uznese se na nebo, tada Oganj silazi u odaju duše.“

    „Svi vi“, govori prorok, „koji idete,to jest upravljate se u svom životu prema svjetlosti ognja svojega, i iskrama pale prirode, koje raspaliste, umesto da ga ugasiste – svi ćete vi propasti u ognju i plamenu pakla. Nepravilnim i nedopuštenim delovanjem u sebi vi oganj raspaljujete i pojačavate za sebe plamen pakla.“

  • Ako sam ja „neki“ iz prethodnog komentara,promašili ste.Ja sam samo učinila ono što bi voljela da meni drugi učini.Ljubiti nije naprezanje.O „ljubiti“ se ne razmišlja.Tko prima taj i daje.Batinati nekoga jer je dao,ne vjerujem u takvoga Boga,ili batinati onoga koji pita,ni u takvoga ne vjerujem – Bog je strpljiv,milosrdan i spor na srdžbu.Ja sam doživjela Božju ljubav i ne trebam nikakvo naprezanje.A Božja Riječ koja se čita u Svetom Pismu pa i o ljubavi sigurno nije bez ploda.Samim čitanjem i nakanom srca susresti Boga Duh Sveti ispunja ljubavlju o kojoj se ne treba naprezati. Vidim,različite su nam vjere,ono što je kod vas grijeh (poučiti) kod nas je ljubav. Pitati,što je tu loše.Bog nam je dao razum,Bog se traži u pitanjima i daje se.Putevi Gospodnji su različiti.Ja sam se svakako obratila osobnim iskustvom bolesti i nevolje a ne tekstovima svetaca ovih ili onih.Ispred svakog teksta za mene stoji Biblija i Riječ Božja u skladu sa naukom crkve.

    Vojsije ovdje imaš potrebno,možeš naručiti ako hoćeš…ništa ne reklamiram niti prisiljavam,samo smatram da nam vjere nisu toliko različite kako se to želi predstaviti. Zar nam je drugačije tumačenje biblijske povijesti? Ne vjerujem. uostalom,ja sam to slušala na fakultetu…kojem? katoličkom bogoslovnom.Pa doviđenja negdje drugdje.

    http://verbum.hr/knjige/biblijska-teologija-staroga-i-novoga-zavjeta-754/

  • „…pokazaćemo da hod prema Hristu počinje i završava se pod vođstvom straha Božijeg; …“
    Ne razumem pojam strah boziji . Ako je on svemocan a dobar cega da se plasimo ?
    Cemu strah ako znam da ce nas pravedno nagraditi za dobra i pravedno kazniti za losa dela ?

  • Vojsije,rado bih Vam sve objasnila,možda ova stranica ipak nije mjesto za to.Nekako se ionako tu već nelagodno osjećam,kao da ja sad nekog preobraćam itd.
    Najviše mi je nelagodno zato jer braća pravoslavci nisu raspoloženi za „pouke“ pa se onda mene gleda kao neku jeretičku oholicu koja hoće izmijeniti svijet.
    Nije važno kako se mene gleda,ja znam kuda idem,nego htjela bih da ostane mirno.“Da ne izazivam“.

    Strah Božji nije onaj strah kojeg Vi spominjete.Meni kao laiku prvo padne na pamet,strahopoštovanje prema Bogu u smislu ja sam malen a Bog velik.Malen pred Bogom poradi grešnosti a Bog je velik poradi svoje ljubavi.Strah božji za mene unosi u moj duh zahvalnost Bogu za sve što mi je dao i što mi daje.Savjest nas uvijek upućuje na strah Božji.Da budemo „božji“ i da se ponašamo kao djeca Božja,onako kako bi Bog htio,po Njegovim zapovijedima.Zato je strah Božji početak mudrosti a mudrost je dar Božji.Biti mudar znači nositi u sebi Duha Svetoga,rasuđivati Božjim mislima a ne ovim ljudskim.To ne znači biti kao Bog nego primiti dar kao milost,postati bogolik,sličan Bogu u dobroti i nastojanju slijediti ga.Hod prema Isusu započinjem strahom Božjim i završava njime.To je nešto jako lijepo i pozitivno.To bi značilo,Isus je uvijek uz tebe ako si tu uz Njega.Ako ga nastojiš svim svojim srcem nasljedovati.A kad si uz Njega,On te vodi.Zamisli strah Božji kao prometni znak.Tako je i u tebi taj strah Božji kao neki smjerokaz,može se očitovati i kroz savjest(zgriješio sam).Dobro je imati strah Božji,on nas uvijek drži blizu Bogu,da ne zalutamo.Evo,Vojsije,riskiram dobiti sad neki kamen u glavu,ali nema veze…ovo je bilo iz moje glave i duha,a ono malo bolje naći ćeš ovdje
    http://www.taize.fr/hr_article928.html

    STRAH BOŽJI: „dar straha Božjega“ („strahopoštovanja“) čini nas sposobnima da shvaćamo i doživljavamo Boga kao najdublju i najveću Tajnu, kao „Prisutnog“ i kao „Nedostupnog“ (Bog nam je „bliži od nas samih“ ali nam je i neizrecivo „dalek“ jer je neizrecivo „drugačiji“ i „veći“ od nas); biti ispunjen „strahom Božjim“ znači također biti ispunjen „strahom od grijeha“, tj. ne biti ravnodušan prema grijehu i zlu nego se svim snagama zalagati za stvaranje novog, Božjeg svijeta među ljudima. Mogli bismo reći da je „dar straha Božjega“ i novo ime za ljubav prema Bogu: bojimo se uvrijediti Boga i izgubiti njegovo prijateljstvo jer ga ljubimo; ljubav je pažljiva.

    http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=14804

  • Ovaj citat s taize.fr k`o da sam ja napisao : „No u Bibliji osjećaje probuđene očitovanjem božanskog gotovo isključivo slijede riječi: «Ne bojte se!» Religiozni strah po sebi nema vrijednosti. Njemu nije trajati, već mu je nestati kad dođe povjerenje.“

  • Ali, zašto je nemoguće veru sprovoditi praktično, jednostavno živeći po savesti, nastojeći da izvršavaš zapovesti i da činiš dobra dela? Mnogi smatraju da je daleko važnije da budeš dobar čovek, nego da redovno ideš u crkvu.

    – Šta znači biti dobar čovek? To je toliko relativan pojam. Svi su ljudi dobri. Bog je svu svoju tvorevinu načinio da je dobra, a čovek je venac te tvorevine, odnosno, njen najsavršeniji deo. Čovek može da bude sličan Bogu, jer, svaki čovek i jeste lik Božiji, nezavisno od toga, da li on za ovo zna ili ne, pokušava li on u sebi da nađe lik Božiji i da ga ostvari, da se približi Bogu, da počne da liči na Njega, da Mu bude drag. Gospod od nas i očekuje da postanemo slični Njemu. A u tom smislu – svaki čovek je dobar, i ne samo dobar, svaki čovek je predivan. Čovek – to je savršenstvo.

    Ali, u svakidašnjem značenju – za dobrog čoveka kažu još i da je „častan, pošten, valjan čovek“, – a to je veoma relativna stvar. Svi smo mi za nekoga dobri, a za nekoga ne baš tako dobri.Može neko da bude, recimo, dobar lekar, ali u svojoj porodici potpuno pokvaren i čak nepodnošljiv u ličnim odnosima. Može neko da bude spreman i da se žrtvuje za svoju Otadžbinu, a u isto vreme da bude surov i bespoštedan i da nema milosti prema svom neprijatelju. Da li je to dobar čovek? Za koga je on dobar? Crkva nas ne poziva da budemo dobri, tim pre, želja da „budem dobar“ – veoma je opasna. Želja da sa svakim čovekom budeš dobar – to nije ljubav prema čoveku, već čovekougađanje i licemerje. O tome Govori i Sam Gospod u Jevanđelju: -“Teško vama, kada svi ljudi o vama počnu da govore dobro“.

    Da bi ostavio na njega utisak čovek se prilagođava nečemu drugom i na taj način o sebi nameće dobro mišljenje. Međutim, na to se troši veoma mnogo duševnih napora, a to je strašna stvar. Hristos u Jevanđelju takve ljude naziva licemerima.

    Nismo mi pozvani da budemo dobri, mi smo pozvani da budemo sveti. To je sasvi drugačija mera čovekovog duha.

  • „Nismo mi pozvani da budemo dobri, mi smo pozvani da budemo sveti. To je sasvim drugačija mera čovekovog duha.“
    Da li se sveti postaje tako sto se bude dobar ili sto se redovno ide u crkvu ? Da li sveti moze postati neko ko nije dobar ?
    I ovaj citat vam je opet promasaj . Ni u jednom od citata koje je Marta postavila
    ne spominje se „biti dobar“ u smoslu koji pominje gore intervjuisani , pretpostavljam neki svestenik .
    Ocigledno je njemu sve relativno . Osim INSTITUCIJE crkve .

  • Proveo sam neko vreme sa katolicima i protestantima u njihovim zemljama. Ova rasprava mi pokazuje ono sto sam tamo video i osetio. Zapad je dobar, ljudi se trude da budu dobri, da dobro pokazu svima. Ali su prazni duhovno, prazni su im zivoti i krajnji smisao. Otuda toliko sekti i verskih pokreta tamo, pokusavaju prazninu koja postoji da ispune nekakvim verovanjem i nekakvim neobicnim stilovima zivota. Zaista nema medju njima te duhovne energije koja izvire iz nasih hramova i ljudi.
    To mi je bilo neobicno, kao i to da sve mora da se nekako tumaci, objasni, da je jako bitno jednako misljenje i saglasnost posebno oko vere. Dok kod nas toga nema, jer svako ko ide u crkvu i cita Sveto Jevandjelje ima po prirodi stvari slicno misljenje, jer znanje o veri dodje prirodno, samo od sebe.
    Zato mi nije iznenadjenje sto rimokatolici stalno nesto objasnjavaju, nesigurni su, pokusavaju da sve objasne velikim recima i pojmovima, dok protestanti sve relativizuju i svode na proste kvazi naucne tvrdnje, dok pravoslavni cute i gledaju svoja posla, jer istinski znaju ili su istinski izgubljeni. Jer pravoslavn i vernik sto zna da se izgubi, tom gubljenju nema poredjenja.
    Dao sam svoj komentar oko teme jer ekumenski pokret ne treba pravoslavnima jer nemamo mnogo zajednickog. Meni su na primer gotske katedrale oduvek bile izraz horora sa siljatim vrhovima i demonima skulpturama, kipovi papa u Vatikanu su mi oduvek bili zastrasujuci zbog velicanja, vlasti, postojanje jezuita i opus dei udarnika je zastrasujuce, kao i zene svestenici kod protestanata i mesanje verovanja.
    Ipak dajem sebi opravdanje da mozda gresim i da sam tendenciozan, ali i kada procitam poruke mudrih i svetih staraca pravoslavlja koji slicno misle o hriscanstvu zapada, mislim da necu promeniti misljenje o zapadu, iako mislim da su bolji ljudi. Bolji su ljudi ali nisu sveti.

  • Kandilo vere,vaš komentar je sasvim ok,ne vidim problem,ili ne razumijem.Pa,da,pozvani smo da budemo sveti,biti dobar je i težiti svetosti,ne može svetosti težiti onaj zao.Čovjek u sebi nosi klicu slike Božje,ne moguće je težiti svetosti i ne biti dobar,onda nešto nije u redu i to se zove licemjerje,oholost srca.Možda komentar shvaćam osobno,više bih voljela da ne lutam u „magli“ da mi bez ustezanja kažete „u lice“,neću se uvrijediti ako normalno razgovaramo.Ja samo znam da su čudni puti Gospodnji.Recimo da ni ja nisam svojevremeno išla redovito na nedjeljnu misu,to mi je bila pokora teška,išla sam iz straha da me Bog ne kazni i iz obveze prema roditeljima.Sjećam se da sam jednom slagala da sam bila na misi,nedjeljnoj,bila sam na sasvim drugom mjestu,nisam u inat htjela na misu,a onda me mama pitala što je bilo Evanđelje i nisam znala.To je bio moj prvi i zadnji pokušaj da izbjegnem misu.Kasnije sam išla iz obveze.No Bog je u moj život došao,kako rekoh po patnji i nevoljama.Mogu reći da sam tek tada počela istinski živjeti vjeru i jedan dan tadašnje svete mise vrijedio je više neg čitav moj život do tada „iz obveze“.
    „Želja da sa svakim čovekom budeš dobar – to nije ljubav prema čoveku, već čovekougađanje i licemerje „kaže brat Kandilo. Ne znam što ste htjeli reći,stvarno,u srcu imam želju da prema svakom čovjeku nastupim kao što bi nastupio i Isus,imam želju koja nije izvan mene,koja se ne napreže i izsiljava iz mene.Želim da čovjek koji komunicira samnom osjeća Krista kroz mene,no to ne znači da se mislima upinjem tako umjetno ponašati,meni je vodič srce.Nisam ja ni bolja ni gora od drugih,slaba sam i nesavršena i često sam bila netktična,uvredljiva i nemirna,ne razumijem,možda sam i ja kao ranjeno biće htjela i čeznula da me drugi prihvati,bilo je i tako.Ljudi često imaju reakcije iz svojih rana.Zašto ja ne bih željela s vama biti u dobru? Meni je to takva čežnja u srcu koja ne dolazi od mene.Jeste li ikada osjetili da ste sretni i da želite drugome kraj sebe da je tako sretan,ono,sretan u Bogu. Kandilo,ma koliko mi bili različiti,vaš komentar stoji,ali evo ako ste mislili na mene,nekako se osjećam dužna opravdati iako ne moram,ali želim biti u dobru i sa Vama.
    -“Teško vama, kada svi ljudi o vama počnu da govore dobro“.Pa da,to piše,ja to doživljavam na način biti više u svijetu a dalje od Boga „usta moja hvalite me“ i uživati u tome od drugih.Ljudi nastoje oko dobra ali jedino je Bog posve dobar,mogu se s tim složiti.
    Molim Vas Kandilo,slobodno mi uputite ono što mislite,biti će lakše komunicirati,ovako mogu i sama donijeti krive prosudbe.

    I nemoguće je sa svima biti dobar,to čak i iscrpljuje i opterećuje,ali u tišini svoga duha svatko može ljubiti drugoga i biti dobar sa njim.Najteže je biti dobar sa „neprijateljima“ ali ih je lako u duhu ljubiti,u srcu jer moguće je ljubiti Božjom ljubavlju,to je milost i dar,ja sam to iskusila.Ljubiti preko svojih granica.Onih ljudskih.

    Da,pozvani smo da budemo sveti,no nekome je prva stepenica da osjeti nečiju dobrotu i da se možda po njoj promijeni,da ga po dobroti bližnjega dotakne sam Bog.Druga stepenica je možda i odlazak u crkvu itd. Postoje situacije koje mijenjaju čovjeka i njegov život,Bog ih dopušta po svojoj milosti da se spasimo i okrenemo.

    Što znači biti dobar vjernik? -dobar čovjek (koji izvršava Božje zapovijedi, a ima i onih koji za njih nisu ni čuli pa ih ipak izvršavaju bolje nego neki vjernici).Nekako,mene vodi uvijek ona misao da Bog gleda na dobrotu i da će nas suditi po ljubavi,o tome smo već pisali…Mnogi ljudi nisu upoznali Krista,recimo u Africi i slično,zar će propasti,zar će ih Krist uništiti?Nemoguće.Ne vjerujem u to.Bog će ih milostivo i milosrdno pogledati i opravdati u njhovu neznanju ali zasigurno će pogledati na njihova djela ljubavi,na dobro i zlo u njihovu životu.Mene tako uči moja vjera i ja tako mislim. 🙂

  • Ne znam kako smo došli na dobrotu,ja to nisam pisala,ostavila sam poveznice koje su imale neke odgovore na Vojsijeva pitanja.Drugi put mi ostavite otkuda izvor,zbunjena sam.

    @stefan,nemojte tako globalno osuđivati,znači svi smo duhovno prazni samo su pravoslavne „posude“pune.Savjetujem da pročitate prispodobu o cariniku i farizeju,baš izazivate.A ja Vas izazivam na Riječ Božju.To je oholost,samo sam ja svet a vi svi drugi ste smeće.To govori vaša poruka.

    Uostalom,spominjete kipove i slično,pa vi imate u svojim crkvama slike ogromne,kako se točno zovu- ikone? Pa ja to ne vrijeđam. Tako,sad bi brat protestant za nas i vas rekao da smo pogani i krivovjerci jer klanjamo se ikonama i kipovima, ali to uopće nije tako, mi se klanjamo u duhu sveprisutnom Bogu,a kip je tek vidljivi simbol koji podsjeća,tek podsjeća,premda imamo i mi čudotovornih kipova kao i vi ikona.Jednaki smo zar ne? Pogani za protestante. pa ipak ne usudim se reći da je moja posuda naljepša i najnapunjenija,sud ostavljam Bogu.

    p.s. može li pravoslavac uputiti neuvredljiv komentar,zašto ste ljudi takvi?poštivajte tuđe,samo to. Jer osjećam se kao da sam DEMON za vas a ne sestra ili dijete Božje.Žao mi je vas.činite sebi zlo.

  • Vidite Marta, kada e Gospod izabrao Jevreje za svoj narod, uradio je to izmedju mnostva drugih naroda. Kada je Gospod Isus Hrist ziveo uspostavljao je samo jednu Crkvu. Kada su druge Crkve otpadale od te jedne i jedine Svete i Apostolske Crkve opet je ostala jedna crkva koja drzi zavet sa Bogom. Mi to stalno ispovedamo kada citamo Simvol vere.
    I to je tako. Kao sto je tako da pravoslavni ni jednom svom patrijarhu nisu podigli kip da mu se klanjaju. A to sto su se katolici odrekli ikona svetitelja a dizu kipove papama trovacima, to je stvarno vasa stvar.
    Niti ja vas poznajem, niti bi vas doziveo kao demona. Za mene ste osoba kakva jeste, ne trudim se da vas tumacim, niti ima potrebe.
    Nema potrebe ni da raspravljamo jer je rasprava bespotrebna, razlike su duboke u duhovnom poimanju. Mozemo da idemo zajedno na piknik, gledamo filmove i navijamo na sportu, ocenjujemo knjige i putovanja, ali je rasprava dve vere bespredmetna. Kazem vam, nisam za ekuenizam.

  • Ne morate biti za ekumenizam.Ja sa za ekumenizam ON LINE,ako razumijete,možemo normalno komunicirati bez vrijeđanja i to je to.I opet vrijeđate „papama trovačima“;gledajte ja nikada nisam povrijedila pravoslavnog svećenika,svetinju i ono što je vama sveto,vi možete o papama imati svoje mišljenje ali ne morate ga izreći ovako da vrijeđate moje. Za mene je Papa Ivan Pavao II bio je jako poseban čovjek, koji je nasljedovao Krista,shvatite da ono što Vama nije sveto meni možda jest.

    Nisam ni ja za ekumenizam,ja sam za neki film 🙂 da ste mi bliže,pozvala bih Vas na piknik 🙂

    Znate što,i ovo što ste Vi predložili jest ekumenizam /fim,piknik,sport…

    Svako dobro.

  • Ne morate biti nitko za ekumenizam,ali kad vas brat Vojsije upita za objašnjenje i svoga ogadite i otjerate,e to vam braćo nije u redu nikako.
    Bog je strpljiv i milosrdan,spor na srdžbu,bogat dobrotom.Onda nitko neće da mu išta kaže e onda upadne jeretik katolik i svi su za jednog i jedan za sve. Politika ili što,pitala sam se. Borbena je ta vaša crkva,iskreno.

    Glede dobrote;neki dan je na Tv bila kratka vijest o nekom vašem svećeniku koji je batinama usmrtio čovjeka,navodno tako ih odvikava od droge. Pitam se kakvog Boga nasljeduje taj jadni zalutali svećenik? To je duhovnost? Strašno.

  • Rimljanima 10,8 Ali šta govori pismo? Blizu ti je riječ u ustima tvojima i u srcu tvojemu, to jest riječ vjere koju propovjedamo.
    Rimljanima 10,9 Jer ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvijeh, bićeš spasen.
    Rimljanima 10,10 Jer se srcem vjeruje za pravdu a ustima se priznaje za spasenije.
    Rimljanima 10,11 Jer pismo govori: koji ga god vjeruje neće se postidjeti.
    Rimljanima 10,12 Jer nema razlike među Jevrejinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju.
    Rimljanima 10,13 Jer koji god prizove ime Gospodnje spašće se.

  • СРПСКА ЦРКВА И ЕКУМЕНИЗАМ
    Наша је обавеза – да сведочимо о Васкрслом Господу до краја васељене, баш таква мисија била је положена на апостоле. Ми не можемо да се затварамо у саме себе слично оним јудеохришћанима првог века, који су били ревнитељи отачких закона, отачке побожности, али нису разумели ону свеопшту, свеобухватну природу спасења.
    Искушење јудеохришћанства понавља се у садашње дане у неком ирационалном страху пред иноверујућима, и не само пред њима, већ и пред непријатељима православне вере. У данашњем свету, који себе назива хришћанским, има наравно и оних који су испуњени носталгијом за Православљем (понекад можда подсвесно и надсвесно), али има и таквих који покушавају да подрију јединство православне Цркве. Али и унутар Православне Цркве постоје кругови, који доживљавају постојање инославних као претњу свом сопственом постојању.
    …ми смо отворени за дијалог – отворени као Хришћани, чланови Православне Цркве. http://www.verujem.org/teologija/bulovic.htm
    http://www.verujem.org/ekumenski_dijalog/index.htm

  • super, a šta na sahranama ,koje jesu i molitvenio čin a pokojnik je bio rkc? ili šta sa crkvom u kojoj su Mošti Svetih (recimo sv.Nikola u Bariju) a o“ Đeliskom “ toliko o prirađivaču teksta

Ostavite komentar