Najlepše planine Srbije – planina Jadovnik i Kamena Gora

Planina Jadovnik i Moj izbor Top 10 planina u Srbiji za planinarenje

 

Jadovnik je planina u jugozapadnoj Srbiji, dugačka je 12 km, sa najvišim vrhom Katunićem 1734 mnv. Selo Sopotnica, sa svojim istoimenim prelepim vodopadima, je baza za istraživanje planine Jadovnik i ostalih zanimljivosti koje ima ovaj kraj, ali najviše netaknute prirode.

Ovde ima puno pešačkih staza, pa uz šetnju na svežem planinskom vazduhu možete brati lekovito bilje i jestive pečurke.

 

Selo Sopotnica je poznato po dobrim mlečnim proizvodima, planinskoj jagnjetini, pitama od zelja, sira, heljde i medu. Poseban specijalitet srpskih domaćinstava koji se putniku namerniku nudi je rakija od divljih krušaka, kao i rakije „šljiva“ od šljiva požeških i „jabukovača“ od slatkih jabuka

Pored planine Jadovnik i planinarenja, Sopotnica ima markiranu stazu od 100 km koja obuhvata i kanjon Mileševke koji razdvaja planinske masive Zlatara i Jadovnika. Počinje kod sela Milošev Do a završava u blizini manastira Mileševe i srednjovekovnog utvrdjenja Mileševca.

Foto: Dejan Milošević

 

 

 

Foto: Dejan Milošević

 

Prirodni Rezervat Kanjona reke Mileševke čine nekoliko krečnjačkih klisura okruženih šumama i pašnjacima, na nadmorskoj visini izmedju 600 m i 1400 metara, obuhvatajući površinu od 297 hektara. Ono što čini posebno obeležje kanjona je divljina, surovost, nepristupačnost, dubina ponora (mestimično i preko 300 metara), čije se strane vertikalno spuštaju prema rečnom dnu. Na ovim visovima iznad reke postoji pešačka staza, koja se može proći sa poznavaocima kanjona. To je jedno od retkih mesta u Srbiji gde ima Pančićevih omorika (koje se nalaze samo još na planini Tari). Kanjon krase i orlovi, odnosno veoma retka i malobrojna vrsta lešinara “Beloglavi Sup” koji se ovde gnezdi.

 

 

Foto: Dejan Milošević

 

Na izlazu iz kanjona Mileševke, sa leve strane, nalaze se ostaci zidova nekadašnjeg srednjovekovnog grada Mileševca koji je bio u sastavu srpske države. Grad je bio zaštita Mileševi, a istovremeno zaštita i čuvar trgovcima i karavanima koji su , iz Primorja, na putu za srpske trgove, Makedoniju, Bugarsku i Tursku ovuda prolazi.

Nedaleko od starog grada je čuveni manastir Mileševa,  zadužbina kralja Vladislava, koji je utemeljen 1234. godine u pitomoj dolini. Zahvaljujući činjenici da se odlikuje izuzetnim freskama i što se se u njemu dugi niz godina nalazile mošti Svetog Save, prvog srpskog arhiepiskopa i svetitelja, koje su Turci po naredbi Sinan-paše odneli u Beograd i na brdu Vračar spalili 27. aprila 1594. godine, manastir ima izuzetan ugled i značaj i u svim srpskim srednjovekovnim izvorima pominje se kao „veliki manastir“ i u crkvenoj hijerarhiji manastira Srbije zauzima drugo mesto, odmah posle Studenice. U 16. veku radila je jedna od prvih srpskih štamparija.

Freske Beli Anđeo, rođenje Hrista, portret Stevana Nemanje, Svetog Save, Stevana Prvovenčanog i njegovog naslednika Radoslava, ktitora Vladislava, skidanje Hristovo sa krsta i dr, predstavljaju najveći domet srpskog srednjovekovnog slikarstva i ubrajaju se u najznačajnija slikarska dela tog doba. Manastir Mileševa je kulturno – istorijski spomenih svetskog značaja, a njen Beli Anđeo simbol slikarske umetnosti.

U obilazak ovoga kraja obavezno treba svrstati  Kamenu Goru, jedno od najlepših sela na nadmorskoj visini od 800 do 1496 metara. Šetajući njenim proplancima naićićete na više izvora hladne pitke vode gde se možete osvežiti. U Kamenoj Gori postoji markirana staza od 80 km. Pored planinarenja, biciklizma, šetnje, paraglajding je svoju popularnost na Kamenoj Gori posebno stekao u nekoliko poslednjih godina, u kojima su aktivirana poletišta od samog Svetog bora gde je nadmorska visina 1200 metara idealna za poletanje.

 

Foto: Vladimir Mijailović

 

 

Najstariji stanovnik Kamene Gore, stari bor (Sveti bor), visok je 13 m, prečnik krošnje je 18m, a obim stabla gotovo 5 i po metara. Star je oko 500 godina. Crni bor je simbol i svetinja „gore na kamenu“ i svedočanstvo dugovečnosti „sela stogodišnjaka“ Kamena Gora je između dva svetska rata, u Kraljevini Jugoslaviji, zvanično proglašena za vazdušnu banju. Takva je i danas – nezagađena priroda, čist vazduh, blaga klima… i na sreću, bez velikih hotela, motela i agresivne urbanizacije.

Nadmorska visina od 1200 metara idealna je za proizvodnju prirodne hrane, preradu šumskih plodova i razvoj stočarstva, tako da su meštani od skora, počeli da se bave eko-turizmom.

. . .

Dragana Rajblović je prva žena sa Balkana koja se popela na najviši svetski vrh Mont Everest. Živi za putovanja i obilaske prirodnih lepota širom zemlje i sveta. Vlasnik je sportskog kluba Alti koji za pojedince, grupe i firme organizuje planinarske uspone, avanturistička putovanja, vikend šetnje, timsko druženje motivaciju u prirodi.

www.alticlub.org.rs