Turcizmi
O turcizmima, rečima koje smo usvojili iz turskog jezika
Turcizmi nisu bitni samo za srpski jezik, već i za srpsku istoriju i tradiciju. Proučavajući turcizme, dolazimo u dodir sa rečima koje su označavale nešto što više ne postoji, neke pojmove koji su davno zaboravljeni. Tako učeći o turcizmima, učimo i o našoj starini. Mi kao narod jesmo bili prisiljeni da usvajamo turcizme, bili smo ugnjetavani od strane Turaka pet vekova, ali ta istorija se ne može promeniti. Zbog tog se moramo baviti i ovim aspektom našeg jezika kao nečim veoma bitnim u jezičkoj istoriji srpskog naroda. Mnoge narodne pesme, epske i lirske, zatim narodne pripovetke i novele, basne, obiluju turcizmima, i ne možemo ih tumačiti ukoliko ne znamo te reči. Sve ovo ukazuje na važnost poznavanja reči koje su nam došle iz turskog jezika.
Mnogi ne bi ni pomislili za neke reči da su turcizmi jer su toliko ukorenjene u srpski književni jezik da se potpuno osećaju kao domaće: bašta, bubreg, čarapa, čekić, jastuk, limun, majmun, papuče, kašika, kusur, i mnoge druge. Tu su i one reči za koje možemo i pretpostaviti da su potekle iz turskog jezika ili na osnovu njihovog glasovnog sastava, ili na osnovu toga što znamo da neki pojmovi i potiču iz turske tradicije: avlija, arpadžik (vrsta luka), boza, dućan, dušman, dželat, džezva, ćuprija (most), halva, baklava, kafa, zulumćar… Neke od navedenih reči se više ne koriste, već se za njih uzimaju reči novijeg porekla (avlija je dvorište; dušman je neprijatelj; ćuprija je most; dućan je radnja, prodavnica).
Turcizmi koji se mogu čuti ili videti u srpskim narodnim pesmama, narodnom govoru (dijalektu) i sl.:
Adet: običaj, arslan: lav (iz narodnih pesama), ašik: ljubav, babo: otac, berberin: brijač, čair: livada (poznati park u Nišu po kome se i niška sportska hala zove Čair), ćata: pisar, danga: žig (pripovetka Radoja Domanovića – Danga), drum: put, džonjati: dremati, gradina: bašta (najstariji i najpoznatiji niški književni časopis nosi naziv Gradina), derviš: član islamskog verskog reda (roman Meše Selimovića: Derviš i smrt), dilber: dragi (narodne lirske pesme), direk: drveni stub, dorat: konj, duvar: zid (narodna izreka: Doterati cara do duvara), đakonija: poslastica, đuvegija: mladoženja (narodni običaji), izmećarka: sluškinja (pominje se u filmu Zdravka Šotre Zona Zamfirova), izmotavati se: šaliti se, jendek: jarak, kidisati: navaliti, kavga: svađa, kaldrma: put (i danas se put koji je pravljen na starinski način, popločan kamenjem, zove kaldrma, a ne put), kaur: nevernik (epske narodne pesme), lasno: lako (narodne pesme), mešćema: sudnica (Petar Kočić: pripovetka Jazavac pred sudom), mramor: kamen (naselje pored Niša), muštuluk: radosna vest, mehana: gostionica, pandur: stražar, pendžer: prozor, poharati: opljačkati, prstenovati: veriti, razabrati se: doći k sebi, sindžir: lanac (narodne pesme), terzija: krojač, toke: ukrasi na odelu na grudima (pesma Veče Đure Jakšića u kojoj je jedan stih: Kao zlatne toke krvlju pokapane…), ćurak: ogrtač (narodne pesme, npr. one o Marku Kraljeviću), vazda: uvek, zulum: nasilje…
Još mnogo je ovih reči, ko želi da sazna više o njima, i da nauči nove primere, može to videti iz knjige Abdulaha Škaljića Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku (link: http://www.scribd.com/doc/31265906/Abdulah-Skaljic-Turcizmi-u-srpskohrvatskom-jeziku).
Turcizama najviše ima u prizrensko-timočkom dijalektu (njime se govori na prostoru od Prizrena na jugu do reke Timok na severu, istočno do Zaječara, granice sa Bugarskom i granice sa Makedonijom, a zapadna granica mu je sa granica sa Albanijom, sve gore do Stalaća). Na tim prostorima Turci su se najviše zadržali pa je srpski jezik morao da pretrpi najveći njihov uticaj.
Brankica Živković, profesor srpskog jezika i književnosti-master
Gosp. Brankice, zbog čega su Turci na Drini pravili ćupriju a u Mostaru most?
Poštovani gospodine, sve su to trenutni jezički uticaji. Ko je vladao u određenom istorijskom trenutku, taj je uređivao ne samo taj deo države, već i jezik.
Занимљив и едукативан текст, нарочито за млађе људе.Ево једног линка:
http://pitajtelektora.blogspot.com/2013/04/blog-post_11.html
Hvala Vam. Pozdrav!
Pitali srbina imali u srbskom jeziku Turcizma..Na to srbin kaze „E VALAHİ NEMA“.:)))
Jedna ispravka. Rijec gradina je srpska riječ. Koristimo je u rijeci grad (zaštićen prostor). Potiče iz IE korijena i npr. U engleskom jeziku se vidi u rijeci gard. Mnoge rijeci koje ste naveli kao turcizme su IE. rijeci npr. Basta-persijska, avlija je helenizam. Turski jezik, koji ne pripada porodici IE jezika obiluje posudjenicama iz IE jezika npr. ana-majka, hefta-sedmica (hepta 7 na grčkom), dushman iz pesijskog, itd. Kada seledeci put budete pisali na ovu temu bolje se obavijestite.
ipak neke reci za koje mislimo da su turskog porekla, zapravo poticu iz grckog jezika,npr avlija koja je ovde oznacena kao turcizam izvedena je od grce reci auli sto znaci predvorje , isto tako i kaldrma od reci kalos i dromos a znaci dobar put, moguce je da su one prethodno usvojene u turskom jeziku pa onda kao turcizmi odomaceni kod nas
Nisam sigurna, ali cini mi se da bi rec vazda mogla da ima slovensko poreklo. Ja to vidim ovako: imamo reci ta-da i ka-da, koje su sastavljene od 2 dela, s cega je prvi upitni ili pokazni, a drugi se odnosi na vreme. Na isti nacin je sastavljena i rec vaz-da, gde prvi clan potice od reci „vas“ = „sav“(praslovensko *v$s, gde $ oznacava meki poluglasnik :D).
Ja sam inace strankinja, ali me jako zanima srpski jezik i slovenski jezici uopste. Nadam se da je moja etimologija u redu, a cini mi se da jeste :)
Komično, ali sam baš danas, pišući, upotrebio reč „vazda“ i onda razmišljao, kako li je nastala… Objašnjenje ima smisla! :-)