Turcizmi
O turcizmima, rečima koje smo usvojili iz turskog jezika
S obzirom na to da su srpski krajevi dugo bili pod turskom vlašću, u srpskom jeziku i danas ima dosta turcizama. Turcizmi nisu samo reči koje su nekad korišćene, već su to reči koje se i dalje koriste, one koje su ukorenjene u srpski jezik.
Turcizmi nisu bitni samo za srpski jezik, već i za srpsku istoriju i tradiciju. Proučavajući turcizme, dolazimo u dodir sa rečima koje su označavale nešto što više ne postoji, neke pojmove koji su davno zaboravljeni. Tako učeći o turcizmima, učimo i o našoj starini. Mi kao narod jesmo bili prisiljeni da usvajamo turcizme, bili smo ugnjetavani od strane Turaka pet vekova, ali ta istorija se ne može promeniti. Zbog tog se moramo baviti i ovim aspektom našeg jezika kao nečim veoma bitnim u jezičkoj istoriji srpskog naroda. Mnoge narodne pesme, epske i lirske, zatim narodne pripovetke i novele, basne, obiluju turcizmima, i ne možemo ih tumačiti ukoliko ne znamo te reči. Sve ovo ukazuje na važnost poznavanja reči koje su nam došle iz turskog jezika.
Mnogi ne bi ni pomislili za neke reči da su turcizmi jer su toliko ukorenjene u srpski književni jezik da se potpuno osećaju kao domaće: bašta, bubreg, čarapa, čekić, jastuk, limun, majmun, papuče, kašika, kusur, i mnoge druge. Tu su i one reči za koje možemo i pretpostaviti da su potekle iz turskog jezika ili na osnovu njihovog glasovnog sastava, ili na osnovu toga što znamo da neki pojmovi i potiču iz turske tradicije: avlija, arpadžik (vrsta luka), boza, dućan, dušman, dželat, džezva, ćuprija (most), halva, baklava, kafa, zulumćar… Neke od navedenih reči se više ne koriste, već se za njih uzimaju reči novijeg porekla (avlija je dvorište; dušman je neprijatelj; ćuprija je most; dućan je radnja, prodavnica).
Turcizmi koji se mogu čuti ili videti u srpskim narodnim pesmama, narodnom govoru (dijalektu) i sl.:
Adet: običaj, arslan: lav (iz narodnih pesama), ašik: ljubav, babo: otac, berberin: brijač, čair: livada (poznati park u Nišu po kome se i niška sportska hala zove Čair), ćata: pisar, danga: žig (pripovetka Radoja Domanovića – Danga), drum: put, džonjati: dremati, gradina: bašta (najstariji i najpoznatiji niški književni časopis nosi naziv Gradina), derviš: član islamskog verskog reda (roman Meše Selimovića: Derviš i smrt), dilber: dragi (narodne lirske pesme), direk: drveni stub, dorat: konj, duvar: zid (narodna izreka: Doterati cara do duvara), đakonija: poslastica, đuvegija: mladoženja (narodni običaji), izmećarka: sluškinja (pominje se u filmu Zdravka Šotre Zona Zamfirova), izmotavati se: šaliti se, jendek: jarak, kidisati: navaliti, kavga: svađa, kaldrma: put (i danas se put koji je pravljen na starinski način, popločan kamenjem, zove kaldrma, a ne put), kaur: nevernik (epske narodne pesme), lasno: lako (narodne pesme), mešćema: sudnica (Petar Kočić: pripovetka Jazavac pred sudom), mramor: kamen (naselje pored Niša), muštuluk: radosna vest, mehana: gostionica, pandur: stražar, pendžer: prozor, poharati: opljačkati, prstenovati: veriti, razabrati se: doći k sebi, sindžir: lanac (narodne pesme), terzija: krojač, toke: ukrasi na odelu na grudima (pesma Veče Đure Jakšića u kojoj je jedan stih: Kao zlatne toke krvlju pokapane…), ćurak: ogrtač (narodne pesme, npr. one o Marku Kraljeviću), vazda: uvek, zulum: nasilje…
Još mnogo je ovih reči, ko želi da sazna više o njima, i da nauči nove primere, može to videti iz knjige Abdulaha Škaljića Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku (link: http://www.scribd.com/doc/31265906/Abdulah-Skaljic-Turcizmi-u-srpskohrvatskom-jeziku).
Turcizama najviše ima u prizrensko-timočkom dijalektu (njime se govori na prostoru od Prizrena na jugu do reke Timok na severu, istočno do Zaječara, granice sa Bugarskom i granice sa Makedonijom, a zapadna granica mu je sa granica sa Albanijom, sve gore do Stalaća). Na tim prostorima Turci su se najviše zadržali pa je srpski jezik morao da pretrpi najveći njihov uticaj.
Brankica Živković, profesor srpskog jezika i književnosti-master
Prilog je interesantan ali neke reči za koje mislimo da su turcizmi potiču iz grčkog jezika. Bilo bi interesantno proučiti koliko u našem jeziku ima reči grčkog porekla, iako mi neke novokomponovane reči gradimo po pravilima iz turskog (možda arapskog?)jezika, kao što su; „elektrana“, „toplana“ i t. d.
Reč „kašika“ je srpskog (slovenskoj) porekla jer se sa kašikom jela kaša, i ako Turci kažu „kašika“, to su oni od nas preuzeli, isto tako kao što su Mađari i Rumuni u svoj jezik ugradili mnogo slovenski reči.
Turci dok nisu kod Srba videli kašiku, jeli tako što su hranu zahvatali prstima.
Intersantno je poreklo reči „testija“ koje potiče od latinske reči „testa“= glava, jer je deo kosti od glave korišten kao posuda.
U pravu ste. Mnoge reči koje danas vidimo kao reči stranog porekla (a da ih ne tumačimo kao one iz grčkog ili latinskog jezika), zapravo potiču iz latinskog ili grčkog jezika kao matičnog. Neke su se toliko ustalile da više i ne prepoznajemo odakle su nam prvo došle. Nekad nastaje i problem zbog te neprozirnosti pa za neku reč ne možemo pouzdano utvrditi iz kog je jezika. Hvala Vam na tumačenju reči „kašika“. Abdulah Škaljić i tu reč vidi kao turcizam, verovatno zbog turskog prizvuka. Vi ste dali i semantički osvrt.
Језик је велика загонетка. Не треба му олако прилазити.
Gospođo Stojković, jezik jeste veliki fenomen i treba mu prilaziti sa mnogo stanovišta. Nije dovoljno samo jezički mu prići, već treba i istorijski, sociološki, psihološki… Tek rada možemo rasvetliti na pravi način neku jezičku pojavu.
Gosp, Brankice, evo na ekran mi stiže neka poruka u vezi vašeg pisanja.A ja Vam šaljem jednu rečenicu na turskom koju sam slučajno zapamtio:
Garibi, butum dunjaluku ušućlusum! Pokušajte da prevedete. Malo šale….
Gospodine, to će ići malo teže. Google prevodilac slabo pomaže. :)
Gosp. Brankice,
prevod glasi: Sirotinjo svega sveta ujedini se!
Meni su neke reči od ranije bile poznate – Dunjaluk=svet, butum= sav,celi ( Ima ona podrugljiva pesma. „Butum (=cela) Tuzla jednu kozu muzla, pa se hvali da se sirom hrani.“
Ima jedana isto tako podrugljiva priča o ljudima u jednom kraju, koji kad je godina rodna i kad im dobro ide, pa dođu u mesaru i kažu: „Keš kujruk terafude!“ = Odvali mi taj kujruk!= dobar komad mesa), a kad godina podbaci i nema para, inda pita: „Kać para đigara?“ (ovo će te,možda pogoditi,jer znači. koliko je para (novca) džigerica (jetra).
Prilično lako pamtim turske reči, pa se pitam da li sam u nekom predhodnom životu,možda, bio Turčin? (čoveku svašta pada na pamet!!)
Ja sam vrlo star čovek (u 86. godini), ali sam umno vitalan. Ponekad nešto pišem. Možda nije u redu da vas upitam gde živite i koja je vaša profesija? Možda bi vas nekad mogao upitati za neki savet???
Greška u predhodnoj poruci= terafude= terafunde, jedana= jedna, inda= onda
Nastojim da pazim,ali greška se ipak desi.
Samo napred, gospodine, pišite slobodno, godine nisu bitne za nauku. Po profesiji sam profesor srpskog jezika i književnosti-master, sa juga Srbije.
Gosp. Brankice, ja pišem pesme, priče i kratke romane. Ne spadam u afirmisane književnike,iako sam dosta toga objavio.
Ako imate vremena za čitanje,mogu Vam nešto poslati preko E-mail-a, ali to nije moguće preko „Bašte Balkana“, jer se ne uklapa u njihovu uređivačku politiku,pa bi mi bila potrebna Vaša e-mail adresa.Moja adresa je: [email protected]
S poštovanjem, Branko.