FALSIFIKATI MEDA

Kako prepoznati pravi med od falsifikata. Načini da se proceni i prepozna da li je med pravi ili falsifikovani med. Kako izgleda kopija meda?

 

PREPOZNATI PRAVI MED je najbolje na osnovu iskustva i ukusa, dakle ko zna. Sortni medovi su recimo karakterističnog ukusa, boje, mirisa. Sortni je med od belog bagrema, lipe, pitomog kestena, duvana, lucerke, suncokreta. Livadski med nije sortni po poreklu, krajnje je relativnih osobina i ukusa i na istom pčelinjaku iz godine u godinu, a kamoli između različitih pašnih područja. On je najlekovitiji med, ali za njega je najteže potvrditi originalnost, baš zbog raznovrsnosti ukusa.

Kako prepoznati pravi med i od čega se pravi falsifikat meda

Testovi kako prepoznati da li je med falsifikovan?

Kako prepoznati falsifikovani med?

Zavisi od nekoliko faktora. Ima falsifikata meda različitog porekla, pre svega od šećera, inverta, melase, pa do raznih mešavina i na kraju same fruktoze. Nekad je očigledno i laiku da je proizvod od meda falsifikovan i drugačiji, a nekad se može čak i laboratorija prevariti. Tim pre što se puno toga danas uvozi sa sumnjivih područja i iz delova sveta gde ne postoji temeljna kontrola proizvodnje i prometa meda. Na primer, Kineza ima u svakom biznisu, pa i u trgovini medom, pa otvaranjem tržišta možemo očekivati uvoz i iz Kine, robe koja je zabranjena u EU. Ali to i nije proizvod pčela. Na primer, već sada najviše propolisa koji se koristi u industriji suplemenata i kozmetike u Srbiji dolazi iz Kine. Kineski propolis je najeftiniji i sve kozmetičke kuće ga kupuju.

Mnogi i u Srbiji posežu za falsifikovanjem meda i čest je u prodaji, naročito u IDEI i na pijacama. Naravno, cena takvog proizvoda je je niža, a kupci su mahom slabije kupovne moći i kupuju takve falsifikate meda. Kao što i kilo viršli košta 199 din, a kilo mesa je 5oo dinara, tako nije ni moguće dobiti ovaj divni proizvod pčela ispod 400 dinara.  Ali koliko para – toliko muzike. Dakle, nemoguće je kupiti nov BMW po ceni ZASTAVE.

SRBIJA ima trideset vrsta meda. Koji se kad koristi? BAGREMOV med je najblaži, gotovo da nema polena i aromatičnih materija. Veoma je nežan i preporučljiv je maloj deci i osetljivim osobama. LIVADSKI med je aromatičan, lekovit i savetuje se za jačanje imuniteta i jačanje pluća i želuca. Ne preporučuje se onima koji su alergični na polen. LIPOV med je odličan za lečenje grla i srca, a ŠUMSKI med je preporučiv za trudnice, sportiste, za popravljanje krvne slike.

Falsifikovanjem meda se smatra i kada se jeftiniji proizvod boji da bi izgledao kao skuplji, na primer suncokretov med se oboji melasom da bi izgledao kao šumski med. Ipak, najčešće se derivati šećera dodaju medu da bi se dobilo na masi, pošto je kilo šećera 1 euro a kilo pravog i kvalitetnog meda 5 eura. Onda vam je jasno, da kada neko na 10 kg meda doda 30 kg šećera koliko se tu zaradi. No, to se falsifikovanje meda relativno lako detektuje. Kada pregledate neki med, uzmite kašičicu, zamočite je u masu meda, okrenite tako kašičicu nekoliko puta i krenite da je dižete u vis razvlačeći mednu nit. Ako vam se brzo prekine medna nit, med je lošeg kvaliteta, ima puno šećera koji nije rastegljiv kao med. Ako uspete da podignete kašičicu iznad pola metra od tegle, u prilici ste da kupite dobar med, nedoradjen. To nije falsifikovan med. Ima još nekoliko metoda, ali su svi oni za prosečnog kupca komplikovani.

MED JE NAJBOLJE NABAVITI direktno od pouzdanog pčelara, najbolje prilikom vrcanja meda iz košnica na pčelinjaku. Dakle, gledamo šta kupujemo, jer se lako falsifikuje med, isuviše često. Meda ima sve manje, potražnja je sve veća. HACCP standard je odličan i veoma strog, ali taj proizvod sa HACCP standardom je toliko skup da je nedostupan većini stanovništva.

Postavlja se još jedno pitanje,  zašto se med “ušećeri“ i da li je ušećeren med falsifikat?

To je zbog glukoze. Med je uglavnom sadržan od fruktoze i glukoze. Od njihovog međusobnog količinskog odnosa zavisi intenzitet slasti meda kao i brzina kristalizacije. Glukoza više teži prelasku u čvrsto stanje. Kristal je energetski povoljnije stanje kojem sve materije inače teže, uključujući i vodu, gasove. To je fiziko-hemijski proces. Pre ili kasnije će se svaki med kristalisati, što više sadrži glukoze, manje je sladak i brže će se stegnuti. U tom stanju može ostati beskonačno, ili do momenta namernog otapanja zagrevanjem. Nije nikako poželjno zagrevati med, jer se tako potiru njegove lekovite osobine. Bolje ga jedite ušećerenog.

Tekst je priredio Miroslav Ivić, biolog, vlasnik radionice za preradu meda “Ivić“ u Sokobanji.

www.ipsokobanja.com i

http://www.facebook.com/pages/IVI%C4%86A-P%C4%8CELINJACI-Sokobanja/231862996868061