Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!
Život

Noć su parale kandže – Medvjed koji je bacao kamenje

 

Medvjed

Noć su parale kandže… Medvjed

Noć su parale kandže... MedvjedPred samo lijeganje, pojeosam punu ćasu kiselog mlijeka, sa udrobljenim kukuruzom. Početkom 70-tih, to je bila jedna od ukusnijih, seoskih, poslastica… Klizavi želudac je nastavljao grgutavi pjev po izduženim crijevima. Gledah odsjaj mrštenja u malom ogledalu lampe. Đed Savo, sučući ogromni brk, mrmljao je molitvu, vitlajući nakostriješenim obrvama. Mrmljao sam i ja, crpeći iz ikone svetog Nikole, svu ljepotu zaštite. Avgustovska noćse prostrla po planinama. Mjesec se nadsmijavao sasopstvenim odrazom. Sjeverac  sa Vučevine  je mrsio ruse vrhove, ne podšišanih šljiva. Kokoške su se javljale iz kokošinjca, rakoleći…

Baba Zorka mi pogledom dade znak :“Idi djete na spavanje“!

Pospano zijevajući, češkajući se po leđima, izađoh pod trem…

Mrkli  mrak je klizao sa Kozlovače! Gledao sam drveće kako se pretvara u utvare!

„Đede“! Isprati me do verande“!

„Ma, šta si se prepo“!

„Ma, nisam, Đede! Samo me je strah“!

„Ajde, bježi u krevet“…

Klao sam se sa slatkim snovima, sve do 2 časa.U to doba nasta galama i buka! Probudih se i čuh zvono sa ovaca! Mada zaštićen zidovima, u krevetu na spratu stare kuće , osjetih duge pipke straha, kako mi se uvlače preko obrva. Priča je krenula…

Đed iskoči iz kuće kao nakostriješena sova. Ovce, koje su ležale ustaroj štali, dotrčaše, sulude od straha. Zvonara je i probudila ukućane! Dohvativši fenjer, Sava pođe dozivati psa Šarova! Taj je već  grizao zemlju  po obroncima Kozlovače.

„Zorka, donesi mi  gunj“!

Ma, na tebi je, grom te spalio“! I đe si  to kreno, jesi poludio“?

„Stara, ćuti“!

Dok su ovce, drhtureći, popunjavale tor,  davalale su sebi  oduška:„beeee“! Brojeći ih, đed pimjeti da fali ovan. Baba ih je smirivala dozivajući: “Tršššš ojcaaaaaaa“!

Odlučan da vrati svojinu, đedse zaputi uz planinu. Čuo je krckavi zvuklomljenja kostiju.Medo je, upravo, vadio srce iz ovnujskog grudnog koša.  Prevalivši  od žbuna do žbuna, stotinjak  metara, đed se našao  ispod zvjeri, sav zadihan. Ne razmišljajući, naglo izvadi fenjer, uperi ga ka medvjedu i viknu: „Haaaaaaaaaaa“!!!!!!!!!!!

Medvjed, iznenađen i začuđen, zamumla i ispusti ovna! Đed ga preuze za rogove, trčeći niz prljušu, sav u hladnom znoju. Šarov mu je držao odstupnicu, lajući  iz sveg grla. Klizeći niz strminu, čuo je huk kamenja, koje je za njim bacao mrkajljija. Skoncentrisan na rogatog izdanka,  za  par minuta se  dokotrljao do kuće. Cijedila se krv sa bjele, ovnujske glave, dok  ga je nosio preko ramena. Potpuno iznerviran događanjima, prodera se  đed na babu:“Kuvaj vodu! Šta čekaš! Neće li ti međed u šerpu skočiti“ …

Baba, navikla na svakakve ispade, samo se prekrsti  i duboko u sebi reče:“Nosio te dunjaluk, Sava“…

Ujutru u  kuhinji, na štokrlici drvenoj, smjestio se đed Sava, vadeći limenu kutiju, punu duvana. Prstima, oteklim od teškog rada, vadio je fini papir za motanje cigare. Dok je fijaker šporet, grijao njegovo ljevo koljeno, prevlačio je jezikom tanku liniju papira. Džarajući mašicama vatru, pričao je događaj, što se izkotrljao iz noći…  “I tako ti ja povukoh ovna niz drliju, dok  jemeđed,ljut ko grom, bacao stijene na mene “!

Slušajući đedovu priču, bijah potpuno naježen od straha.  U glavi mi je narastala neman! Baba mi je češkala vrat, govoreći: “Pusti, dijete! Nije to sve tako, kako Sava priča“…

A đed, mrdajući prejakim prstima,upali cigaru. Zamirisa spoj novine i hercegovačke škije. Iz sjene, sa desne strane ulaznih vrata, đedov brat Ilija se, čučeći,  oglasi: „ E, bogoti Sava, kako si smio“? „E, joj mene, ja bi  crko  od straha“!

Napolju se jutro pretvaralo u dan.Nebo  se sa Vranje otiskivalo  preko Ravni. Dva oblaka, bjela i ogromna, su jahala  nebeskom stazom. Sa stare  jabuke je kliktala Žuna. Baba je sukala jufku ,za pitu od iznutrica. Sunce se šepurilo iznad Vitog Graba. Iz štale se junačilo Bikuljino tele: “Muuuuuuuuu“!

Bacih pogled preko bašče iznad Jelaha… Duboko, dole niz čestar, tekao je Lim, potpuno ravnodušan na okolinu. Tračak sunca, bacajući se niz jutro, zlatio je   rudinu. Prostirući pogled preko nasmješenih brežuljaka, osjetih vlažan dodir na ruci. Šarov me je lizao  jezikom, upirući  pogled,kojim, kao da je pitao: „Jesam bio hrabar, a“? Pomilovah čupavu glavu, koja se oglasi, tipično pseći: „Av, av“…

Branislav Makljenović

Ostavite komentar

Ostavite komentar

Proktomed Dr Milena Šćepanović oglas sideba baner
Golden Sweden Bitter GIF baner 336x280

Prijavi se za Newsletter