Sisanje krave nije dozvoljeno

Kada su krave u pitanju ne zna se više šta je dozvoljeno kravama a šta ljudima. Krave više nisu lude a ljudi ..

 

Sisanje krave nije dozvoljeno - kad ministar pije mleko sa aflatoksinom

Za sve je kriva krava. U našem “normalnom” svetu, dobra krava je ona, koja kad prepuni kantu sa mlekom, šutne je, zadnjom nogom, onako šmekerski, gotovo kao kad Mesi odigrava petom. A ne, ova naša krava nije normalna. Više je onako, kako da kažem, pro-evropska. Izmužena, do poslednje kapi, ona mirno čeka da se naš građanin sam odluči ‘oće li da gucne. Znači, krava je pre nas stigla u Evropu. Recept-ne igraj petom, miruj, ćuti, proizvodi to što ti je od Boga dato, pusti ministre da javno pljuju u tvoj proizvod, da javno ispijaju čaše tvog minulog rada po konferencijama za štampu. Kravo, ne igraj se, ima ko to radi.

Neki bi da okrive sušu. I suša je od Boga data. Tu su ljudi bespomoćni. A tek deca, jedva naučena da piju mleko, “zato što je zdravo”. Pa supstituti, “ako neće mleko, probaću sa čokoladnim…”. Džaba.

Otrov je naša reč za to – toksin. Sad bi neki pun naziv bio aotrovm (alfa toksin em), ne mere se jasno ni izgovoriti. Ali, može da se konzumira, da ne kažem popije, ako to prethodno sami odlučimo. U lancu ishrane, kao i u lancu odlučivanja, sve do te odluke, svi su odradili svoje, uključujući i Boga lično. Zato valja, kad se čovek lati za čašu mleka (koji arhaizam “čaša mleka”, ali opet kako da kažem za tetrapak, kesu i sl.) glasno da izgovori ono navijačko (kad gostujući tim sabija naše, a i vreme curi…) “pomozi Bože!”.

Ima i nevernika, koji težište krivice premeštaju sa suše, na kukuruz. Jeste, kažu, suša je kriva, ali kravi ne možete dati pedeset dinara, pa da sama sebi kupi doručak. Zašto? Pa zato što će svaka da doručkuje kukuruz, to je burek kravlje zajednice. Ni vi ne kupite musli za doručak, što bi krava bila “vegetarijanac”? Ima i ona pravo, bez obzira što je krava, nemojmo sad o rodnoj ravnopravnosti.

Po nekim ovdašnjim analitičarima, za sve bi trebalo pitati “udbaško-mafijašku plevu“. Frka sa mlekom, za koju se znalo još letos (kad je bila suša) otvorena je baš sad, kad se Dači ‘rve sa Tači, a Vuči sa desnom rukom od Endži (skoro sve je tepanje, skoro sve…). Aferu otvori pokrajinac Ješić, gađa u ministra Kneževića, “bivšeg druga” (termin “bivši drug” zaštićen je od strane Čede Jovanovića, kao njegov najveći dopinos uvođenju iskrenosti u srpsku politiku), Dači izolovan sa Tači i Keti, dva dana ‘leba ne jedu, vodu ne piju (a kamoli mleko), Vuči postrojava civilne strukture vojne Nemačke (red prideva uz “Nemačke” je slučajan, svaka primedba ne bi bila potpuno promišljena), ministarka zdravlja nije nadležna (krave su, ipak, potpuno normalne, tu nema mesta za psih(ijatriju, ologiju, šta god već). Svi su tu, figurativno rečeno, a gde je Nataša (misli se na Vesnu Pešić)?

E sad, ima tu i jedna grupa japija koja vidi da se stvara rupa na tržištu. Uvoznički lobi lansira, a kamioni, avioni, vozovi, natovareni mlekancem već upaljeni stoje i čekaju signal, da se sjure put Srbije. Pa da je preplave, da se svi setimo Kleopatre, pa okupamo u tom netoksičnom mleku. Oni tvrdoglaviji neka skaču na glavu u te bazene, biće tu i sira. Biće svega, samo kajmaka neće biti. Guvernerka ćuti. Sluša i ćuti. Kurs je stabilan, a kamioni moraju ranije da se upale, zimsko je vreme, duže treba za grejanje mašine. Mlečni put vodi do Srbije, drugovi i gospodo astronomi. Da vratite teleskope.

I tako, rat mleka traje. U laboratorije se šalju uzorci. Pa se laboratorije sortiraju na sertifikovane i one bez tog, papira. Pa se šalju “slepi” uzorci. Niko nikom ništa ne veruje. Ministar, onaj “višlji” objašnjava naciji da ne može svako zrno kukuruza da se testira, on računa da smo se mi svi već toliko narokali  mleka da nam je kalcijum spržio mozak. Onaj “niži”, što je zvao i Dači i Vuči (koji su bili nedostupni, kako da kažem, van mreže, a zarad štednje nemaju ni roming), kad je video da se ne odazivaju, zvao je Tvitera. Taj je uvek dostupan. I brate, taj je za sve nadležan, a ne ko ovi naši ministri.

Mene lično nervira jedna stvar. Kad se na TV-u pojavi neki veterinarski inspektor da nešto objasni. I to “nešto” nikako nema veze sa tim gde su ti veterinari bili pre nego što su krave počele da jedu otrovan kukuruz. Ko je glavni srpski veterinar, ko kontroliše (garantuje) da se krave zdravo hrane? Šta će sad veterinari u prodavnicama, šta traže po rafovima. Sram ih bilo. Šta traže sad pred kamerama. Svi ti što se sad slikaju, da se jave ministru prosvete, da im čekira diplome. Kad bi bilo neke vajde od toga. On ne može danima da čekira jednu jedinu, od onog savetnika na Dači. Ne može, neće, ne sme, neseser, nederland…Fuj.

A možda je to ipak Božija pravda. Doktori za životinje nam, nekako, baš sleduju. Nije ful europski, ali je bar po zaslugama. Deco, da sam ja na vašem mestu, tražio bih odma’ od ministra prosvete jedan raspust. Bar dve nedelje, tol’ko treba po svim “ekspertima” da se sredi stvar sa mlekom. Kažite mu da ste onemoćali, vlada inopiam lactis. On to garant neće razumeti, zato su vam šanse mnogostruko veće.

Ništa lično, odoh da bacim jednu kafu… bez mleka, naravno.

 

Mikser