Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!
Zdravlje

Vežbe Pet Tibetanaca – Tibetanska jutarnja gimnastika

Pet Tibetanaca

 

Vežbe Pet Tibetanaca ili Tibetanska jutarnja gimnastika

Poznati set jutarnjih vežbi istezanja mišića i pokretanja tela Pet Tibetanaca u slici i reči

 

PET TIBETANACA

Drevnim vežbama Pet Tibetanaca, kroz aktiviranje energetskih centara, lako i jednostavno ćete podmladiti telo i dušu

Pet Tibetanaca i telesne čakre

Telo ima sedam energetskih centara, popularno zvanih čakre. Svaki od tih centara pobuđuje po jednu žlezdu koja luči određene hormone koji su bitni za pravilno balansiranje hemije tela i njegovo ispravno funkcionisanje. Hormoni regulišu telesne funkcije uključujući i proces starenja. Prva čakra, najniža, centar je reproduktivnih žlezda, druga je u abdominalnom delu stomaka, reguliše gušteraču. Treća kontroliše nadbubrežnu žlezdu i nalazi se u nivou želuca. Četvrta se nalazi u predelu srca. Peta reguliše štitnu žlezdu u predelu vrata. Šesta se nalazi u zadnjem delu mozga, a sedma, najviša, nalazi se u prednjem delu mozga i reguliše hipofizu. Ti energetski centri okreću se velikom brzinom. U zdravom telu ti energetski centri vrte se velikom brzinom, dozvoljavajući vitalnoj životnoj energiji (prana, chi, orgon, eterička energija… ) da teče prema gore kroz endokrini sistem. Ali ako se jedan ili više tih centara uspori, energetski tok se koči ili blokira. I to je, naravno, drugo ime za starenje i bolest. Najbrži način da se povrati mladost, zdravlje i vitalnost, je taj da ovi centri uspostave izgubljenu ravnotežu što se postiže sa pet jednostavnih vežbi – popularno nazvane Pet tibetanaca. Bilo koja od njih pomoći će i samostalno ali je potrebno svih pet da se postigne potpuni rezultat.

 

Pet Tibetanaca – Prva vežba

Pet Tibetanaca - prva vežba

Jednostavna vežba kojom se postiže brzo okretanje energetskih centara. Stanite uspravno i raširite širom ruke, paralelno s tlom. Počnite da se okrećete dok ne osetite laganu vrtoglavicu. Morate se okretati s leva prema desno. Većina odraslih ljudi će se okrenuti 5-6 puta pre nego što im se zavrti u glavi. Početnik ne treba da ide dalje od toga. Ako osećate da se treba da sednete ili legnete da biste se oporavili od vrtoglavice – to je upravo ono što je i poželjno. S vremenom kako počinjete da koristite svih pet vežbi, bićete u mogućnosti da radite sve više krugova sa sve manje vrtoglavice.

Pet Tibetanaca – Druga vežba

Pet Tibetanaca - druga vežba

Stimuliše okretanje naših sedam energetskih centara. Lezite se na ravan pod, licem prema gore. Najbolje je leći na tanki tepih ili neku vrstu podloge. Kad legnete, ruke ispružite potpuno uz telo, dlanove okrenite prema gore, a prste držite stisnute. Podignite glavu od poda, i pritisnete bradu na grudi. Kad to učinite, podignite noge, kolena skupljena, noge su ispružene u uspravni položaj. Ako je moguće, nastavite da podižete noge prema svojoj glavi ali ne dozvolite da se zgrče. Polako spustite glavu i noge nazad. Noge ispružene, bez zgrčenih kolena. Pustite da se mišići oporave i onda ponovite vežbu. Sa svakim ponavljanjem, uskladite ritam disanja. Što dublje dišete, to bolje.

Pet Tibetanaca – Treća vežba

Pet Tibetanaca - treća vežba

Primenjuje se odmah posle druge – kleknite na pod i ispravite se. Nagnite glavu i vrat prema napred i prislonite bradu na prsa. Zabacite glavu i vrat nazad i istegnite se tako da vam kičma bude savijena u luk. Kako se savijate unazad, poduprite se rukama i šakama o butine. Posle savijanja vratite se u prvobitan položaj i počnite vežbu ponovo. Udahnite duboko dok savijate kičmu. Izdahnite kad se vraćate u uspravni položaj.

Pet Tibetanaca – Četvrta vežba

Pet Tibetanaca - četvrta vežba

Četvrta vežba izgleda vrlo teška, ali posle samo nedeljnu dana postaje laka kao i ostale. Sednite na pod, s nogama pravo ispruženim ispred sebe i stopala razmaknite oko 30-tak cm međusobno. Telo je uspravno, dlanovi ruku pored stražnjice okrenuti prema dole. Sad izbacite bradu napred i prislonite je na prsa. Zabacite glavu unazad koliko god možete. Istovremeno podignite telo tako da su kolena savijena dok ruke ostaju ispružene. Telo je ravno sa gornjim delom nogu i u horizontalnom položaju prema podu. Ruke i donji deo nogu su uspravni prema podu. Tada zategnite sve mišiće na telu. Posle toga opustite mišiće i vratite se u prvobitni položaj. Odmorite se koliko je potrebno i ponovite vežbu. Udahnite duboko kad podižete telo, a izdahnite kad ga spuštate.

 

Pet Tibetanaca – Peta vežba

Pet Tibetanaca - peta vežba

Peta vežba se izvodi tako da okrenete telo prema podu, oslonite se na ruke, dlanovi prema podu, a stopala u fiksnom položaju (kao kod sklekova ). Kod ove vežbe, stopala i ruke bi trebali da budu međusobno rašireni oko 60 cm, a ispruženi uspravno. Počnite s rukama uspravnim u odnosu na pod, a kičma treba da bude savijena. Zabacite glavu nazad koliko je god moguće. Kad ste to učinili, savijte se u boku u položaj naopakog slova „V“. Istovremeno vraćajte bradu prema napred, naslanjajući je na prsa. Vratite se u originalnu poziciju i ponovite vežbu. Udahnite koliko možete kod podizanja tela, a izdišite kod spuštanja.

Za početak, izvodite vežbe nedeljnu dana tako da ponavljate svaku vežbu tri puta dnevno. Posle toga, svake sledeće nedelje, povećajte dnevno ponavljanja za dva puta.

 

74 komentara

  • Dobro,sama sam tražila.

    „И у једнога Господа Исуса Христа, Сина Божијег, Јединородног, од Оца рођеног пре свих векова; Светлост од Светлости, Бога истинитог од Бога истинитог; рођеног, а не створеног, једносуштног Оцу, кроз Кога је све постало;

    —ako dobro razumijem,izraz jednosuštnog Ocu znači isto kao i kod nas ISTOBITAN Ocu.Po mom razumijevanju,ako je istobitan onda je isti i Duh Sveti i od Sina izlazi.

    И у Духа Светога, Господа, Животворног, Који од Оца исходи, Који се са Оцем и Сином заједно поштује и заједно слави, Који је говорио кроз пророке.“

    —dok ovdje piše „koji od Oca ishodi“ a sa ocem i Sinom se zajedno POŠTUJE.Znači,izlazi samo od Oca a Krist koji je ISTOBITAN OCU samo poštuje Duha Svetoga,svoju bit.I zajedno se slavi sa Ocem i Sinom.Znači,Krist je prorok i kroza Nj je govorio Duh Sveti.Slažem se da je govorio i slažem se da je Otac poslao samog sebe,svoju bit kroz čovjeka Krista i Boga Krista.Bilo je potrebno da se Bog objavi u čovjeku poradi čovjeka.Ali Krist je od Boga oduvijek.Istobitan.

    Jasno mi je i nije jasno.Jasno mi je,možda na vaš način,da je Krist sve činio kako je oTac htio,Otac je ishodio Duha da Krist čini i govori,pa da i uskrne onda.Krist nije ništa učinio bez Oca i bez ishođenja Duha od Oca.Pa i u nas je tako,samo je sve u jednoj harmoniji,svi su istobitni sa svima jer je jedan Bog,jedna bit. Vrlo jednostavno. I vrlo komplicirano kad je Bog Bog a nije istobitan Otac sa Sinom.Sa sobom samim.

    Pokušavam logikom,ne mogu prihvatiti nije u potpunosti sjedinjen Bog sa ostalim božanskim osobama u svojoj biti.Samo „glasno razmišljam“.

    Ništa,nije mi jasno i jest.Po ovome meni je ovo hereza.Ali neka milosrđe Božje zagrli sve nepravilnosti i izlije svoju ljubav na sve nas.

    Ovu „humanističku“molitvu nađoh na istom linku,ima puno divnih molitava,a ovu baš želim ovdje staviti i tako se pozdraviti sa ovom „nedovršenom“ temom.I ja ću šutjeti i zašutjeti.Bez ljutnje u molitvi.

    МОЛИТВА ЗА УМНОЖЕЊЕ ЉУБАВИ
    Господе, који си заповест нову дао ученицима Твојим да љубе друг друга, обнови исту и упечати у душе и срца наша благодаћу пресветога Духа Твојега, како би се бринули: не како ћемо себи угодити, но Теби, и послужити ближњем на корист и спасење: молимо Ти се, Благодатељу милостиви, услиши и милостивно погледај.

    Да будемо савршени у љубави Твојој, Боже наш, да имамо нелицемерну љубав ка ближњем, принуди нас, Господе, благодаћу Твојега Духа. Ко мисли да има љубав према Теби, а брата својега мрзи, лажа је, и у тами ходи. Зато, Милостиви, разгори душе и срца наша на љубав према Теби и према браћи – молимо Ти се, као милостив услиши и као преблаг помилуј.

    http://www.pravoslavna-srbija.com/Pravoslavlje/Simvol%20Vere/Simvol%20Vere.htm

    http://www.laudato.hr/Godina-vjere/Godina-vjere/-Nevolje–s-Vjerovanjem-(2-dio)-%E2%80%93-Carigrad,-381–g.aspx

    Zahvaljujem na dijalogu.

  • Marta, sve vam je odgovoreno i sve pise u Simvolu vere.

    Sveti Duh od Oca ishodi, govorio je kroz proroke. Hrist ga je imao u sebi jer je od Svetog Duha i Marije Djeve rodjen, a ne stvoren, vrlo bitno.

    Ko se greha cuva i zivi Bogougodno, njega Sveti Duh ispunjava. Sa Hristom je od rodjenja, Hrist je Njim cinio cudesa i isceljivao ali Sveti Duh od Oca ishodi. Zato Hrist i jeste Bogocovek.

    Pravoslavlje se drzi pocetne, tacne i precizne vere, nije kroz vekove zbog politike i mode menjalo dogmu, zato je sacuvalo izvorni put. Svima drugima je put tezi i uzi jer imaju puno obmana, bave se sholastikom, okultnim, ekumenizmom, univerzalizmom.

    Hrist je stradao za sve ljude ali ce se spasti samo oni koji ga budu prihvatili i sledili. Ko za Njega ne zna a zivi Bogougodno, verovatno ce Gospod naci neko resenje za tu osobu, ali mi to ne znamo.

    Rimokatolicka vera je u dogmatskom smislu iskrivljena i promenjena od izvorne i put vam je tezi i nejasan ali sigurno da i medju vama ima pravednih ljudi. Zato Pravoslavna Crkva i poziva papu i rimokatolicku crkvu da se pokaje i vrati na izvorno ucenje, da se vrati prvobitnoj sabornosti ne bi li se ljudi lakse spasavali.

    Pravoslavnu Crkvu ne zanima da politicki vlada nad Rimom jer toga nema, sve crkve su autokefalne, svaka je samostalna, ali zato Rim zanima da kroz ekumenizam vlada svim hriscanima i da nametne primat pape.

    Zbog toga je bivsi papa kardinal Metzinger otisao u pravoslavlje i lisio se politicke vlasti 🙂

  • Evo kako završava knjiga L.N.Tolstoja ,Tražite svetlo:“Ne žalosti se sine moj! Svi smo deca Božija i Njegove sluge! Svi smo mi jedna Njegova vojska! A šta misliš,da osim tebe,nema Njegovih slugu? I šta da si se u potpunoj snazi odao Njegovoj službi,zar bi sve učinio što je Njemu potrebno,sve ono što bi ljudi imali učiniti da se uvedu u Njegovo carstvo.Ti kažeš da bi učinio dva puta,deset puta,stotinu puta više. Čak i da učiniš neizmerno mnogo više od svih ljudi,što bi to bilo u Božijem delu? Ništa! Delu Božijem nema kraja ni konca,kao ni Bogu.Delo Božije u tebi je.Priđi k Njenu,i budi ne radnik Njegov,već sin.Postaćeš sudionikom beskrajnog Boga i Njegovog dela. Kraj Boga nema ni malenog ni velikog,već ravno i krivo. Uđi na pravi put života i bićeš s Bogom i tvoje delo neće biti ni maleno ni veliko,već Božije.Seti se, da se na nebu više raduju jednom grešniku negoli stotinama pravednika.Svetsko delo,ovo što si propustio,pokazalo ti je samo tvoj greh i ti si se pokajao.A čim si se pokajao,našao si ravan put. Za Boga,svi su živi jednaki! Jedan je Bog i jedan život.
    I smirio se Julije,i stao raditi koliko su mu sile dopuštale,za braću svoju.I proživeo je tako u radosti još dvadeset godina i nije video,kako je umro telesnom smrću.“ Amin.

  • Petkana,hvala,pa tako i mislim,samo pokušavam dokučiti svoj ograničeni mozak.Jer meni je pravoslavlje katkad tako blizu a nekad daleko.Mene su učili da je Krist Pravi Bog i Pravi Čovjek oduvijek.Meni je ova povijest nepoznata,moj prvi kontakt sa pravoslavljem je na ovom blogu.Ono što ja mogu reći,vrlo smo bliski a tako nas neke nijanse dijele.I ovo što mi Konstantin sada kaže,čitam i sve razumijem.Uopće nemam osjećaj da imamo razlike.Možda samnom nešto nije u redu.Nekad se osjećam ko da smo „jedno“ a nekad ko da smo odvojeni ko nikad.Pa ja neko mislim,da nije istina ovaj osjećaj da bi papa zavladao ekumenizmom nad svima,pa to je onda nasilje,ako tako bude činjeno to nije dobro,onda papa nije dobar.
    Opet,ja kroz svetu misu i pričest doživljavam stvarno prisutnog Krista,to je moje osobno,vidite da ne znam povijest.Ja mogu reći da je Krist živ u svetoj hostiji.Znam da vi tako ne vjerujete,ja samo kažem kako ja osjećam.Opet,lijepo se osjećam kad god slušam vaše molitve,pjesme,tu je sigurno Krist.Meni je ekumenizam kad ovako možemo razgovarati i ne bih se ljutila da se molim s vama na vaš način,nema ništa loše u tome.

    Moram još par puta pročitati Konstantine vaše objašnjenje.Lijepo je objašnjeno.Sad kad je tako lijepo objašnjeno još mi je gora zbrka u glavi,ispada da je isto i vaše i naše vjerovanje bez obzira na Vjerovanje.

    Ništa,zahvaljujem.Čudno se osjećam kao da sam u dvije vjere a ona jedna ista.
    🙂 Hvala.

    Neka Vas Bog sve blagoslovi.Sve.

  • Draga Petkana,ja bih malo drugačije rekla,“divan je Bog“.Nedjelja je,maloprije sam bila na bogoslužju….razmišljala sam možda neobično,možda iz neznanja,a ipak iz ljubavi one Kristove kako osjećam ljubav za sve vas.Zbog Krista.Ne da sam ja veća od vas,ne tko je kriv ili prav jeli Isus u lomljenju kruha ili hostiji,čak mi j e palo na pamet da je Isus i tu i tamo.Nije važno.Imala sam jednu divnu viziju.Srce mi je gorjelo od ljubavi od te slike…kako vas sve grlim i vi prihvaćate.Ali ne samo vjerujuće,tu je bio i Vojsije ….Malo ću istraživati povijest i raskol.Ali ostati ću u svome.:)

    Petkana i vi ste bili tamo,duhom i Konstantin.Svi smo bili s Kristom.I osjećali smo svi veliku ljubav jedni za druge i za Krista.Ja sam vas sve odnijela na misu,da nas Gospod blagoslovi.I onda ta vizija u duhu,kratko a u srcu dugo.
    Pa ne sreće se često ni ovakav dijalog.Hvala.
    Petkana,nisam ja uvijek bila ovakva,ja sam bila ljutiti buntovnik na ovom portalu,sad mi je i žao…ali stojim kod svojega,mogla sam drugačije reagirati,to mi je žao.No nije bilo vrijeme.Možda neki misle da se ulizujem,ne ja zaista osjećam milost već duže,i to otkad se molim i za braću pravoslavne,prije nisam.I što više molim,blagoslivljam,to vas sve više volim.I one koji mene ne vole.To je dar,nije to od mene, i nije humanizam.Ja to osjećam kao silu koju mi se izlijeva odozgor na mene u srce,poput zraka sunca,ali milosnih.
    Ako će netko reći da sam luda,pa neka,volim biti luđak Kristov i ovako se osjećati.Dobar je to osjećaj,taj osjećaj zajedništva i ljubavi.Prekrasan.

    Toliko bi voljela da smo svi u ljubavi i miru i duhovnom i svjetovnom. ne mogu drugačije reći jer još je jak taj osjećaj u meni.Divan osjećaj preko kojeg ne može ni uvreda ništa ni bilo kakva gruba riječ.Osjećam samo „sve vas ljubim i grlim“,blagoslovljeni bili.

  • Martina,to se iz vaših reči zaista i oseća.Upravo to što ste opisali. A malo se rečima i može iskazati, ono što svako ko veruje oseća u srcu za sve ljude,nevažna je konfesija,pa čak i religija.
    Lično, u svom srcu osećam da nam dolaze bolji dani,bolji za hrišćanstvo,za duhovnost uopšte.Puni se taj kolektivni rezervoar,mislim da čovečanstvo nikada nije bilo bliže Bogu no u ovim trenutcima. Pa,ili ćemo se izbaviti(duše svoje) ili nas neće biti.Moćna je sila koju osećam,a dolazi od svih onih koji se u ovim danima bude iz svojih života i okreću ka Bogu.Kako je moguće da smo toliko bili slepi?
    Na mom mikro planu sve je i dalje isto.Mislim na ljude oko sebe.U našem kolektivu ima nas osamdesetisedam.Samo sa jednim kolegom mogu na ove teme.Da,u pravu ste,ovi dijalozi su dragoceni.

  • Da ljubiti svakoga,a još je veća radost kad se osjeti pogled u istom smjeru,Kristu.Bitno je iz pogleda ne ispustiti Krista,samo tako možemo ljubiti i sebe i druge.Draga sestrice,ne znam da nam dolaze bolji dani,jako ih želim ali ja tako u srcu ne osjećam.Osjećam da smo bliže Bogu nego ikad,i da nas Bog svakako želi pomiriti u sebi,to sam osjetila na misi,mogla sam plakati,ljubav „boli“ jer je ne možemo do kraja spoznati,ta Kristova ljubav.Nije to strast,to je dar suzama osjetiti Boga,njegovu ljubav za nas sve.A kako se Gospodin raduje kada molimo jedni za druge,ja za pravoslavne a vi za nas.Pa tu je ekumenizam.Tu je sjedinjenje.U ljubavi.Ja pišem kako osjećam u srcu.Osjećam se slobodnom izraziti.Kada slušamo Božji glas u sebi on se nekako hoće izraziti.Možda nesavršeno i ovako.Bolji dani?Ja mislim da dolaze jako teški dani za kršćane(katolike).Mislim da je ovo vrijeme milosti za sve nas.Ako nam i dođu teški dani,nemojmo prestati moliti jedni za druge,molitva će nas spasiti i dati ustrajnost i dati hrabrost i umrijeti za Krista.Ljudi su uspavani,žive kao da će svijet trajati još milijarde godina…ja tako ne osjećam.Osjećam da je sotona puštena sa lanca da ugrabi vjerne.Žalosna mi je duša,ne mogu ovdje sve pisati,Knez Tame se obukao u Svjetlo i zavodi sljedbenike. Koliko sam puta o ove dane i jučer pomislila,hoću li izdražti,hoću li i ja izdržati biti Kristova do kraja?Pa mi padne na pamet,a da odem u pravoslavne?Ali ne mogu,našla sam moju istinu ovdje.Biti vjeran u onome gdje jesi.Tako ja osjećam.Humanizam,kaže Konstantin,da slažem se posve.
    Nemojte me zaboraviti,molite za mene.Da izdržim.I molite za nas.I kada ne budem s vama na internetu.

    Zbog ovih zadnjih dijaloga ovdje,takva je milost ušla u mene,zahvaljujem Konstantinu,ali i Vojsiju.I Vojsije je dobar,dobar čovjek.Konstantine budite nježnjiji prema Vojsiju,to puno pomaže i Bog će vam uzvratiti.Dobronamjerno.
    Možda je zaslužna i molitva koju sam ostavila ona na ćirilici za međusobnu ljubav,Molitva za umnoženje ljubavi.Od srca sam ju izmolila.

    I žao mi je ako sam povrijedila ikoga ovdje,vjerojatno i jesam.To je bila moja čežnja za prihvaćanjem.Isus je učinio svoje da se zaista tako i osjećam.

    Za Vas

    http://www.youtube.com/watch?v=ET2qBOrXn0M

    http://freedrive.com/file/1601486,03—jesi-li-uo-brate.mp3

    p.s.i ja mogu rijetko s nekim u svojoj blizini tako razgovarati,nekad bi mi i katolici ogulili kožu.Samo zato jer mislim.Jer znam koga slijedim.

  • Martina,razumem zašto se tako osećate.Nad katoličanstvom danas stoji crni oblak,svi smo ga svesni. Neki likuju,čekaju provalu oblaka i sveopšti potop.Skoro da nema ravnodušnih.Predugo se taj balon punio,zategnut je do pucanja.
    A opet,običan čovek se ne bi trebao osećati potišteno,jer to u suštini nema veze sa Hristom. Ljudi su jedini krivci,ljudi i njihova pala priroda.Pa i sama podela na konfesije,šta je to drugo do tuča rogova u vreći? Ja to tako vidim. Rane hrišćanske zajednice su živele život po Hristu.Niko nas ne sprečava da ga tako živimo i danas.Samo je teško odreći se vlasništva i obuzdati želje,kada je sve,više nego ikada ranije,tu na dohvat ruke.
    Hvala vam na linkovima.Reči one pesme su divne. Što se tiče čuda,ima ih u katoličanstvu,isto kao i kod nas,gde god je vera jaka. Zaboravljam kako se zove ona vaša crkva gde zmije silaze sa brda u vreme mise,puneći crkvu…neverovatno. Suze su mi krenule dok sam to gledala.
    Svako neka ostane u svome,i jača svoju veru u Hrista.Nema drugog puta,ni mesta strahu.

  • Petkana ne znam na što mislite?Ja to nisam čula.Možda mislite na Međugorje,u Bosni.Ali nisam čula za to.
    Slažem se s Vama.

    Linkovi,i to je čudesna priča.Na radiju sam čula samo pjesme neke od tog čovjeka,jako sam se trudila saznati tko je on,ali ni sa radija mi nisu htjeli pomoći.Onda sam se molila Bogu da mi pkaže put do tog čovjeka…htjela sam kupiti CDove,nije ih bilo u prodaji u knjižari,i još ih nema.Ali pjesme tog čovjeka,sam ih piše i skladbu,u meni su proizvele milosti iscjeljivanja Kristom,zato ih volim.I jednom nabasam na stranicu tog čovjeka,ne tražeći njega jer nisam ni znala kako da ga tražim,ne znam naslove,ne znam ime,samo boju glasa.Imao je mail,kontaktirala sam ga i ispričala za pjesme kako mi Isus kroz njih govori.Nisam imala ni novaca,nemaš,a tolika čežnja u srcu i dragi Bog je učino da mi je taj nepoznati dragi čovjek poklonio Cd sa svim pjesmama,tj.poslao iz Splita.Svaki dan slušam,uglavnom dok radim.
    Evo ja ću vam ostaviti gdje možete slušati

    http://blog.dnevnik.hr/b-ivanski

    ovdje je njegov mail:

    http://ivanski.site40.net/

    i facebook

    https://www.facebook.com/Brat.ivanski

    Jako je dobra osoba,Božji čovjek.Pjesme nastaju poticajem DUha Svetoga i riječi i glazba.Ja jedino to slušam,ne slušaju mi se protestantske(nemam ništa protiv njih ali ne mogu).

    Petkana,poslušaje slobodno.

  • Crkva Svetog Jakova

    http://www.medjugorje.hr/hr/medjugorski-fenomen/opis-lika/

    (Vatikan ne priznaje Međugorje,a ljudi ipak idu u velikom broju i ja sam bila,posebno mjesto,milosno,ma briga me za Vatikan,svašta su ružno rekli za Međugorje,ne pape nego kardinal dotični Bertone,ja sam tamo ozdravila od puno toga,i 100 posto tvrdim sasvim ispravno mjesto,i crkva).Božja i Majčina prisutnost.Tko nije bio,badava mu svi argumenti.To je mjesto neopisivog mira,duhovnog.

  • Dajte da vas pitam nešto,ja vjerujem ali evo bolje pitati.Na katoličkom portalu napali su temu Čudo svetog ognja u Jeruzalemu,piše ovako:
    “Čudo sa svetim ognjem” – pravoslavnim je kršćanima najveće od svih kršćanskih čudesa. Svake se godine odvija u isto vrijeme, na isti način i na istome mjestu. Ni za jedno drugo čudo ne svjedoči se da se događa s tolikom pravilnošću i kroz tako dugo vrijeme. O njemu imamo svjedočanstva već u osmome stoljeću. Čudo se događa u crkvi svetoga Groba u Jeruzalemu, za kršćane zacijelo najsvetije mjesto na zemlji. Samo je zdanje prepuno misterija, zagonetnoga. Teolozi, povjesničari i arheolozi su uvjerenja kako je ta crkva istodobno i Golgota, mali brežuljak na kome je Krist bio razapet, ali i onaj ‘novi grob’ Josipa iz Arimateje, u blizini same Golgote, u koji je položeno Isusovo mrtvo tijelo. Kršćani vjeruju kako je upravo na tome mjestu Isus i uskrsnuo od mrtvih.“

    Jeli to istina?Kažu da je to prevara,čak i neki pravoslavni kažu da je prevara.Može odgovor,ako netko zna.Nije ovo cijeli tekst.

  • Čudo svetoga ognja dade se stoljećima slijediti u mnogim putopisima i izvješćima o Svetoj Zemlji. Neki ruski svećenik Danijel pomno opisuje god. 1106. ‘čudo svetoga ognja’ u svome putopisu. Opisuje kako patrijarh ulazi u grobnu kapelicu s dvije neupaljene svijeće. Kleči pred kamenom na komu je Isus bio položen nakon svoje smrti, izgovara stanovite molitve nakon kojih se događa čudo s vatrom. Svjetlo izbija iz samoga kamena – plavičasto svjetlo, koje nakon određenoga vremena pali uljanice i dvije svijeće u patrijarhovim rukama. Svjetlo Uskrsa je ‘sveti oganj’ koji se onda prenosi svima u svetome prostoru. Obred oko ‘čuda svetoga ognja’ zacijelo je najstariji, nepromijenjeni kršćanski obred u svijetu. Najstariji zapisi sežu čak u četvrto stoljeće, mnogi izvori svjedoče o tome čudu sa strahopoštovanjem. Iz izvora proizlazi kako se čudo događa uvijek na istome mjestu, istoga dana i u okviru iste bogoslužnoga obreda. O čudu godine 1998. jedan teolog koji je konvertirao na katolicizam pripovijeda kako se osobno zaputio u Velikom tjednu u Jeruzalem da bi bio nazočan kod obreda “čuda svetoga ognja”. Svjedoči o događaju 18. travnja 1998. Grčko-pravoslavni patrijarh u Jeruzalemu (onodobno Diodor I.) je osoba koja svake godine stupa u grob da bi preuzeo sveti oganj. Od 1982. on je jeruzalemski patrijarh i svake je godine krunski svjedok čuda. Autor je dobio dopuštenje da s balkona crkve promatra sve što se u njoj odvija, da ima pregled nad okupljenim mnoštvom i reakcijama vjernika. Želi izvijestiti što se događa u crkvi svetoga Groba te o utjecaju čuda na pravoslavnu tradiciju koja je gotovo nepoznata kod katolika i drugih kršćana.

    I baš o tome je ostavio jedan fratar iz Međugorja tekst,napali su ga,i svakoga tko vjeruje u to.Zato je bolje da pitam.Zbunjuju me pravoslavni,kažu da je to šou prevara.

  • E majko moja,baš se postideh…evo pokušavam da se setim emisije,nisam je uhvatila od početka,a sigurna sam da je bila na nekom HRT-ovom programu.Čim sam to povezala sa Hrvatskom. Ne znam zašto,u glavi mi je ostalo da se radi o jednoj katoličkoj crkvi,čak sam nekome i ispričala tu svoju verziju. O Bože,baš se osećam užasno.Ispadoh potpuni idijot. Baš mi je žao,evo još crvenim…

  • Hvala Redakciji,odgledah film u jednome dahu.Šta reći(a ne zaplakati).
    Eto,za to čudo sam saznala sa hrvatske televizije,pa još i pogrešno usvojila činjenice (i dalje mi nije jasno kako,lepo se vide ikone,valjda su me zmije opčinile).Pitam se kako je moguće da se o tome kod nas ne govori više,sigurno ima upućenih,ne sumnjam,ali za narod bi od velokog značaja bilo sve ovo stalno prikazivati,da nam bude pred očima kada zaboravimo na Njega.
    Da,istinski sam potrešena.Malo se radi na očuvanju i negovanju pravoslavlja,tuga je to velika. Gledam ovu našu omladinu,sa njima rastem i ja svakoga dana,koliko malo znaju,koliko i nemaju odakle da saznaju. Obećavam da ću ovaj film prikazati u školi kada dođe kraj godine,u što više razreda..Hvala još jednom.

  • Martina,da ne pomislite pogrešno,da crvenim zbog zamene katoličkog i pravoslavnog i da nipodaštavam katoličko,ne,već zbog neznanja. Toga me je stid.
    Meni je ovo čudo toliko bilo uzvišeno, da mi je bilo potpuno svejedno u čijoj se crkvi dešava. Sad još kad je u pravoslavnoj,ostajem bez daha.
    Za nekoga poput mene,ko je odrastao u dualnoj porodici(po veroispovesti),drugačiji je pogled na naše dve konfesije.Pravoslavlje mi je u duši,to osećam kao svoje,i nakon krštenja se to osećanje pojačalo nebrojeno puta. Katoličko mi je po majci,i šta ću,i to je moje,poštujem ali ne praktikujem.Nadam se da je razumljivo,reći će neko šizofreno :)Pozdrav svima,evo razdanilo mi se u glavi,a baš sam bila potonula jako.

  • Dobro sam ja Vas shvatila Petkana.Nemojte se opravdavati.Ono ste što ste.
    Stoput sam promislila da sam na vašem mjestu,možda bi i ja tako,bila pravoslavka.To je normalno.Ljubav je u duši.I prema vjeri.Kako ste vi našli istinu u svome tako sam i ja istu istinu u svome.Premda ne kažu tako,ali meni je dovoljan dokaz da sam na ispravnom jer bijah bolesna i Krist me ozdravio i oslobodio od sotone,da,čitave legije.Zato jer se druga osoba utjecala hodži da me uništi,pa da se ona uda za moga muža. Vjerujte to je najvažnije,biti vjeran Kristu tu gdje jesi. Nikada se nemojte nikome ispričavati zbog svoga,neću ni ja.Važno je biti u ljubavi između nas.To je kao da se nekome ja ispričavam jer sam Hrvatica i Mađarica i imam i albanske krvi.Pa vidi me,sve „najgore“ netko bi rekao tko nema mozga.Tko hoće mrziti.Ali ja volim svoje i poštivam tuđe.
    Nadam se da ovim komentarom nisam privukla one koji možda jedva čekaju da „zarate“,jer ignoriram takve komentare…da se zna.već ih je ranije bilo,neka svatko piše na svoju sramotu i tako se predstavi što uistinu jest.

  • Jel ovo ne bi trebali biti komentari na vježbe „5 Tibetanaca“? Naime vježbala sam dva mjeseca, onda sam primjetila da se nakon vježbi ne osjećam dobro. Nisam mogla shvatiti zašto. Nisam s ničim pretjerivala, a počela sam od tri ponavljanja svake vježbe, s povećavanjem za dva ponavljanja nakon svakog tjedna. Broj ponavljanja mora biti uvije neparan. Kraj mog vježbanja za mladost je bio razgovor sa susjedom koja mi je rekla da je i ona počela vježbati ali je prekinula nakon što je njena prijateljica koja nije bila bolesna, umrla nakon što je šest mjeseci vježbala te „tibetance“. I šta sad? Otvorim Baštu balkanu da vidim ima li tko iskustva, ali niš od toga. Da se probam „pomladit“ (model 1963.) solarnom jogom? Ne može niti to, jer nakon završenog ciklusa „napajanja suncem“ treba status organizma održavati hodanjem po zemlji, bos naravno. Kak da hodam po zemlji bosa kad je u Zagrebu 6 mjeseci zemlja mokra? Niš niti od toga. Izgleda da bum morala ostariti kak i „cure“ prije mene. Ili uredništvo Bašte ima neki izlaz? Prosim lepo, podjelite ga s nama.
    Uz pozdrav, Diana.

  • @ diana

    Draga naša Diana mi smatramo da su danas u modi mnoga preterivanja i lažna obećanja o zdravom životu i sreći. Tako je i sa obećanjima vezanim za tibetanske joga vežbe ili pak sungejzing – ishrana suncem.

    Naša preporuka je živeti umereno – umerena i raznovrsna ishrana, umereno vežbanje, umeren pogled na život i saglasnost sa samim sobom, svojim potencijalima i karakteristikama. I ne brinuti se 🙂

    Nekome je dato da izgleda mladje i vitalnije, neko ima slabije organe i telo pa mora da se više pazi i ne može da radi isto što i neko ko je jak i vitalan.

    Hodite bezbrižno polako ravnom i zlatno stazom umerenosti.

    Hristos vaskrese!

  • moj komentar Diani, opusti te se draga moja i uzivajte zivot uz put ucit i odrzavajte bistar um a sto se tice izgleda i mode koja je nametnuta zapadnom marketinskom industrijom podsetio bih na jednu mudrost staru oko 3 000 godina „lepo je biti mlad ali nije mala stvar ni ostariti – ne ume to svako“
    a naucih jos davno da ja (ili bilo ko drugi) na sebi analiziram deo po deo – kao u prodavnici auto delova dok sa druge strane, svi me gledaju kao celinu (kao i svakog drugog) i nakon prvog veoma kratkog vremena svima prestaje biti bitno kako ja (ili bilo ko drugi) izgleda vec kakva sam (ili bilo ko drugi) osoba
    a sto se tice kozmetike i ukrasa preporucio bih osmeh jer je redje videti srecnu osobu od uspesne te se samim tim vise i ceni
    a sto se tice vezbi za nasu generaciju – mislim da je najbolja ples, ako je moguce ona stara verzija iz proslog veka u dvoje, poboljsava i podize kako duh tako i telo

  • Imam 83 g. Od gimazije skoro svakog dana, ujutru vezbam 5-6 m gimnazijsku gimnastiku, predavao nam je Rus, izbeglca,i spahija Boris Nepotkupnoj. Dobrog sam zdravlja. Ostvario sam svoju profesiju pravnika, Imam porodicu sina i porodicu kceri. Obe uspe[ne, Pisem svoju cetrnaestu knjigu, roman Fluidi. Vezbe Pet Tibetanaca sam otkrio ovih dana. Cetiri su u mojoj sazetoj „ruskoj gimnastici“, a petu, iako sam znao i za nju, ranije nisam vezbao. Sad je ukljucujem u sistem, delimicno sa uspehom .

    Vezbajte bez preterivanja – 5 minuta, Moze i pre spavanja. U zdravlje Vam bilo.
    Dragi

Ostavite komentar