Šta je to alternativna i slobodna energija

Alternativni izvori energije koja obnavlja i koja je nepotrošiva – slobodna energija

 

Šta je to slobodna energija i alternativni izvori energije

Slobodna energija je univerzalno, prirodno nepotrošivo obilje energije koje je besplatno i neograničeno na raspolaganju svim ljudima, poput vazduha. Kvantna mehanika je pokazala da je svemir uzburkani kazan energije sa česticama koje neprestano nastaju i nestaju.

Dr Harold E. Puthoff s Univerziteta u Kembridžu je među prvima izmerio energiju svemira, na njegovoj apsolutno najnižoj mogućoj temperaturi – temperaturi od nula stepeni Kelvina. Na toj temperaturi bi, prema Njutnovoj fizici, prestala sva kretanja molekula i atoma i ne bi se merila nikakva energija! Umesto toga, Puthoff je pronašao ono što je nazvao „ključajućim loncem“ energije, nakon čega je ta energija dobila ime energija nulte tačke („Zero-Point Energy“).

Harold E. Puthoff je dokazao da prazan prostor uopšte nije prazan. Vakuum je u stvari obilje, obilje energije, energije nulte tačke. Između polja nulte tačke i fizičkog prostora se neprekidno odvija razmena energije,  neprekidno kreiranje i destrukcija materije ni iz čega, po jednostavnim matematičkim zakonima. U naš fizički svet iz niotkuda ne dolaze samo fotoni, već i sve vrste elementarnih čestica. Kako dođu iz polja nulte tačke, ove čestice se pojavljuju u našoj fizičkoj realnosti samo na  hiljaditi ili milioniti deo sekunde,  a onda opet nestaju u praznini. Te forme mističnih čestica su nazvane virtualnim česticama, jer nisu dovoljno stabilne da bi ostale u našem realitetu. Polje nulte tačke je kvantna pena virtualnih čestica i fotona. Naš svemir nikada ne miruje, čak ni u “praznom” prostoru!

John Wheeler i Richard Feynman s Prinston Univerziteta su prvi procenili energiju nulte tačke. Izračunali su da bi šoljica energije nulte tačke bila dovoljna da svi okeani sveta proključaju. Ekvivalent u masi energije nulte tačke, korišćenjem Ajnštajnove jednačine za energiju  E=mc2 je 1094 grama/cm3,  što je više materije po kubnom centimetru od ukupne mase celog svemira.

Srpski naučnik Nikola Tesla je još 1900. godine tvrdio ne samo da u vakuumu postoji ogroman energetski potencijal već i da takva energija može da se ukroti, što bi praktično bio neiscrpan energetski izvor – imali bismo dovoljno besplatne energije za ceo životni vek i mogli bismo da završimo sa svim siromaštvom u svetu korišćenjem i samo malog dela te slobodne energije.

Slobodna energija nije opipljiva, nije vidljiva ali to nikako ne bi trebalo da znači i da ne postoji. Zakon o održanju energije je bez sumnje u pravu kada kaže da se iz bilo kog sistema ne može odvesti više energije nego što se u njega unese. Međutim, to ne znači da ne možemo dobiti više energije od sistema nego što smo MI u njega uneli. Jednostavan primer je solarni panel na suncu. Dobijamo električnu energiju od panela, iako nismo mi stavili sunčevu energiju u panel – sunčeva energija je stigla sama. Ako bismo, umesto solarnog panela, imali uređaj koji apsorbuje deo energije o kojoj govori kvantna mehanika i daje, recimo, električnu energiju, to ne bi bilo toliko drugačije. Većina ljudi bi rekla: „To je nemoguće!“, ali ova reakcija se zasniva na činjenici da ovo more energije ne možemo da vidimo. Da li bi trebalo onda da kažemo da je nemoguće da televizor radi zato što nismo u stanju da vidimo televizijski prenos signala. Isto tako, vazduh ne vidimo i ne možemo da ga opipamo, ali znamo da postoji – osećamo ga na telu kao vetar, očima vidimo uragan, a udisanje vazduha je jedini način da živimo.

Početkom dvadesetog veka, izumitelj neizmenične struje, polifaznih motora i generatora, rotacionog magnetnog polja, radija, teleautomatike, izumitelj na čijim se patentima zapravo zasniva energetika čitavog dvadesetog veka, Nikola Tesla, neprepoznati naučnik budućnosti i otac modernog Pokreta nove energije, kako ga mnogi današnji istraživači nazivaju, je potpuno usamljeno radio na naučnom objašnjenju kosmičkih procesa.

On je prvi put izneo svoju zapanjujuće novu ideju, prenos besplatne struje po celom svetu, iste 1893. godine kada je i zaslepeo društvo osvetljenjem Svetske izložbe. Na uglednom Franklin institutu iz Filadelfije, Tesla je govorio o zemljinoj razonanci. Zemljina rezonanca je bio deo njegove vizije o bežičnom prenosu struje. Pri tome se radilo o tome da se električni impulsi odašilju sa prikladnom frekvencijom, odnosno, brzinom vibriranja kroz zemlju, da bi se proizveli energetski talasi, isto kao što i žica klavira počne da vibrira kada se na nekom drugom instrumentu, u istom prostoru, proizvede ton na koji je žica podešena.

Neki istraživači Tesle veruju da je on mogao da postigne da zrak izmedju gornje atmosfere i zemlje stupi u rezonancu, što bi odaslalo talase energije koju bi onda samo trebalo uhvatiti antenom. Takva rezonanca značila bi ispunjenje Teslinih snova o prenosu struje od mesta do mesta bez ikakve upotrebe žica.

Istraživanja Olivera Nichelsona, naučnika i istoričara iz Utaha, ukazuju na to da je Tesla  verovatno već tada radio na svom generatoru „slobodne energije“, pre nego što je razradio veći članak za izdanje časopisa Centry iz juna 1900,  u kome se opisuje bežični prenos energije.

Nikola Tesla je svojim pronalascima iz područja fizike i elektrotehnike mnogo učinio za dobrobit čovečanstva, mnogo učinio za zaštitu životne sredine ali, da je došlo do realizacije njegovog patenta za korišćenje kosmičke energije, sada bismo svakako imali jedan sasvim drugačiji, beskrajno bolji svet u kome bi njegova free energy rušila sve poznate političke sisteme jer je neograničeno dostupna svima, bez razlike.

O ovoj energiji je do danas uglavnom sve ostalo u domenu fantazije, ali ima i onih koji su uvereni da je Tesla početkom tridesetih godina uspeo da svoj automobil Pierce – Arrow, koji čak auspuh nije ni imao, pomoću antene „puni“ kosmičkom energijom. Iako osporeno tvrdnjom da je Nikola Tesla za pokretanje svog automobila koristio struju iz električne centrale na Nijagari, tu je svakako reč o epohalnom izumu bežičnog prenosa električne energije koji do danas nije rešen, zbog strujnih profitera koji su taj patent sakrili, sluteći svoju propast u korišćenju struje čiji se prenos ne može naplatiti, jer se prenosi bežično.

Oliver Nichelson i Christopher Bird, smatraju da su Tesline: „… predstave bile toliko napredne da nauka i industrija njegovog vremena nisu bile u stanju da shvate njihovu bit i dimenzije.

U vremenu kada se ekonomski razvoj suočava sa problemima globalnih mogućnosti obezbeđivanja dovoljne količine energije, jer su u značajnoj meri smanjene rezerve fosilnih goriva, čijim se sagorevanjem danas u najvećoj meri dobija energija, i potrebe da se smanji emisija štetnih gasova – uzročnika klimatskih promena koje menjaju život na zemlji, utiču na sva živa bića i, ugrožavajući prirodne resurse, dovode u pitanje i našu bazu za život, alternativni izvori energije,  koji se nalaze u prirodi i imaju karakteristiku da se obnavljaju u celini ili delimično (obnovljivi izvori energije), predstavljaju približavanje Teslinoj ideji o korišćenju slobodne energije.

U alternativne izvore energije spadaju:

– geotermalna energija
– energija sunca
– energija vetra
– biomasa
– energija vodotokova

Korišćenje alternativnih izvora energije  i njihovo razvijanje kako bi odgovorili svim budućim zahtevima u vremenu kada se podiže globalna temperatura i povećava svetska potrošnja, je od ogromnog značaja za smanjenje negartivnih uticaja i za naš opstanak na Zemlji.
Pored ekološkog značaja, upotreba alternativnih izvora energije je važna i zbog toga što:

– doprinosi smanjenju uvoza fosilnih goriva povećavajući održivost državnih energetskih sistema, doprinosi razvoju lokalne industrije i otvaranju novih radnih mesta,

– postajući ekonomski sve konkurentnija konvencionalnim izvorima omogućava širu primenu i postizanje ušteda, naročito kod grejanja i hlađenja (koji čine 40 do 50 odsto svetske potrošnje energije).

Uporedo sa naporom da se za proizvodnju energije u značajno većoj meri koriste alternativni izvori, svakako će već u bliskoj budućnosti biti nužno pristupiti i organizovanim istraživanjima i prilagođavanjima Tesline ideje o bežičnom prenosu bezgranične energije, čijom bi se realizacijom stvorio jedan u svemu srećniji svet, bez siromaštva i gladi, klasnih razlika, ratova i bez uništavanja planete koja nam je dala tako mnogo.

Izvor:  www.slobodnaenergija.com