Rodna ravnopravnost i prava žena

Rodna ravnopravnost kao nova ideja u Srbiji

Umiru ranije, odlaze u penziju kasnije, ne pitaju se za sudbinu nerođene dece, češće se povređuju na poslu, procenat u kojima dobijaju sudski spor za starateljstvo dece je na nivou statističke greške. Nameće se pitanje da li preterana regulativa prava žena zapravo šteti ideji rodne ravnopravnosti.

Posle skoro 2 veka feminizma i borbe za prava žena, nameće se pitanje da li se  u tome preteralo, da li te silne afirmativne mere (čitaj – pozitivna diskriminacija) više generišu probleme nego sto ih rešavaju? Čini mi se da je došlo vreme (a to je i savremena tekovina) da se „mainstream“ feministički pokreti polako transformišu u pokrete za rodnu ravnopravnost, a suština jeste da obezbedi jednake početne pozicije građana bez obzira na pol.

Rodna ravnopravnost prevazilazi ograničenja pola (u tome je i razlika između termina pol i rod) i koncentriše se na izjednačanje rodne uloge u datom društvu. Imajući u vidu da je Srbija zemlja u kojoj se stari patrijahalni sistem nalazi u stanju raspadanja, prostor otvoren time je ispunjen prodorom savremenih građanskih feminističkih ideja. Feminizam, koji se bavi dekonstruisanjem patrijarhata nameće dva važna pitanja za prava muškaraca: da li je moguće patrijarhat srušiti bez učešća muškaraca i promene njihove rodne uloge, i događa li se situacija u kojoj muškarci koji aktivno ili pasivno podržavaju i održavaju patrijarhat ne samo da od toga više nemaju koristi, već i sami sebi štete?

Patrijarhat nameće određene rodne uloge i muškarcu i ženi. U savremenom društvu, u te stereotipne uloge se i muškarci i žene podjednako teško uklapaju. Stari obrasci ponašanja iščezavaju, stari termini postaju anahroni. Nova situacija stvorila je nove probleme, a to je sve učestalije nasilje žena prema muškarcima. Iako i daje u manjini, ovaj oblik porodičnog nasilja poprima zabrinjavajuce dimenzije.

Možda je teško poverovati u priču o muškarcima kao žrtvama nasilja , ali prihvatanje rodne ravnopravnosti podrazumeva i prihvatanje činjenice da uloga žrtve nije „privilegija“ žene. Međutim, nezavisno od proklamovane polne ravnopravnosti, trpljenje nasilja, biti žrtva, nema nikakve veze sa polom niti sa tim ko je fizički jači. I najjačeg čoveka moze da savlada desetogodišnjak jer i taj snagator mora da zaspi. To je vise osećaj nemoći, slabost u širem smislu, osećaj inferironosti, a onda iz toga sledi da neko trpi i fizičko maltretiranje. Nema to veze sa polom, samo što deluje apsurdno da neko ko je jači trpi batine – a uopste nije stvar u misicima nego u glavi. Patrijarhalni obrazac je načinio da kad pričamo o nasilju, to najčešće činimo u kontekstu žene žrtve i muškarca nasilnika, ali nisu zanemarljive brojke koje pokazuju da ima i obrnutih situacija i da su žene te koje gaze dostojanstvo  partnera. Prvenstveno emocionalno, psihički, a neretko i fizički.

httpv://www.youtube.com/watch?v=LwhD99bDquQ

Iz tog razloga je 2009. osnovana Prva muška sigurna kuća na Balkanu. Niko nije ocekivao da ce taj projekat uopste zaživeti, ali ceo kapacitet kuće je popunjen za 7 dana! Ovu jedinstvenu ustanovu za pomoć muževima osnovala je nevladina organizacija „Muška sigurnost“, uz podrsku ministarstava za rad i socijalnu politiku i ljudska i manjinska prava. Pored krova nad glavom, ugroženim muškarcima pruža se pravna i svaka druga pomoć. Zlostavljanje muškaraca je tabu tema u Srbiji, zbog cega zlostavljani muškarci i nisu spremni da otkriju identitet.

Zbog prirode stvari, žene najradije koriste psihoteror omalovažavajući partnere da su nesposobni da finansijski obezbede porodicu, namećući im seksualnu apstinenciju, ucenjujući ih da nikad neće videti decu ukoliko se ne odreknu stana, kola… Vikanje, bacanje predmeta i svega što joj padne pod ruku, nezaobilazano je u ovakvim situacijama koje se događaju i naočigled dece.

prava zena i rodna ravnopravnost u SrbijiU EU i anglosaksonskim zemljama pitanja zlostavljanja žena je u velikoj meri rešeno. Nebrojano veliki broj NVO se bavi ovim pitanjem, u svakom većem gradu se nalazi po barem jedna Sigurna kuca (za žene samo naravno), policija je posebno obučena kako da postupa u ovim slučajevima, društvo podstiče ženu da izlazi u javnost, zakonska regulativa je veoma oštra. Dakle, te države su jako aktivne u regulaciji ovih pitanje – sve dok se radi o pravima žena. Broj presuda Evropskog suda pravde kojima se štite prava muškaraca skoro da se na prste mogu nabrojati. Čak u jednoj odluci, sud podržava stav da „posebna osetljivost“ pacijenta može biti prepreka u zapošljavanju muškarca kao babice te da samo majka ima ili treba imati poseban odnos s detetom nakon njegovog rođenja.

Rešenje je upravo u promociji rodne ravnopravnosti i razbijanje arhaičnih rodnih termina i stereotipa, u suštinskom izjednačavanju polova. Tek kad nestanu pojmovi kao sto su „muški i ženski poslovi“ i „muške i ženske uloge“ zagazićemo zaista u društvo jednakih šansi i broj slučajeva nasilja u porodice ce se drastično smanjiti. Zadatak pokreta za prava muškaraca, ali i feminizma, je da traži i od muškaraca i od žena trazi odgovornost u održavanju patrijarhata, a istinsko društvo rodne ravnopravnosti da definiše kao kolektivni cilj.

Autor: Aleksej Denisenko

Tekst je nastao u okviru praktičnog dela kursa Škole veb novinarstva Udruženja novinara Srbije.