Vodi jednostavan život i nek te Bog vodi. Kad ljudski razum ne vidi sosptvenu nemoć

Kada čoveka Gospod vodi njegov život je jednostavan i lak, bez briga, svoj izbor ostavlja Gospodu i razum mu se osenjuje

 

Jednostavan život i slobodni izbor, Bog i ljudski razum koji ne vidi nemoć

Kada čovek živi jednostavno, kada ima skromno mišljenje o sebi i oseća neophodnost očinske brige Božije, s verom Bogu ostavlja svaku brigu o sebi i onda ga On preseni promislom Svojim i milošću Svojom. Tada duša potpuno jasno vidi pomoć Božiju koju joj On pruža i raduje se.

Jedino što mi treba da želimo jeste da dejstvuje ljubav i promisao Božija, kako, kada i ako On to želi. Kada čovek poseduje takvu veru i volju, onda vidi čuda Božija – i samoga Boga – onda je neprestano uz Njega, u svakoj situaciji. Međutim, treba svakako da odbacimo bilo kakvu svetovnu pomoć i svoj um s pouzdanjem da poverimo Bogu, bez oklevanja i čista srca. Tada odmah dolazi blagodat Božija našega Hrista i presenjuje našu dušu.

Kada, dakle, čovek kao cilj ima traženje Carstva Božijeg i sticanje Božanske Pravde, onda svojoj duši pruža sve.

Međutim, neki ljudi imaju pogrešnu predstavu, misleći da mogu svoj um potpuno da uposle staranjem za svetovna i materijalna dobra, a da istovremeno mogu da očekuju da se Bog o njima stara. Oni ne postupaju dobro. To će ih upropastiti, jer ti ljudi će ostati zarobljeni u ljubavi prema svetu.

Jedino rešenje je da postanemo svesni svoje situacije, da se ispovedimo svome duhovniku i da smerno činimo sve što on od nas traži.

Danas je svet sve pobrkao, ne zna šta čini, potpuno je ispustio kontrolu nad kormilom iz svojih ruku. I to zato što niko od nas ne želi da ga kontrolišu. Svako hoće da ide kroz život neometano, po svojoj volji. To je međutim, potpuna katastrofa, jer istina je da je Bog čoveku podario slobodni izbor (da je slobodan da čini ono što hoće), ali mu je podario i znanje i tako mu je pružio sposobnost da zna da sam, sa mogućnošću slobodnog izbora ne može da postigne ništa dobro „… bez mene ne možete činiti ništa“ (Jn 15, 5).

Kada dakle čovek slobodno koristi svoj slobodni izbor, a da pritom nema u vidu svoju nemoć, onda pada u prelest (duhovnu obmanu). Ti ljudi sve što vide pokušavaju da objasne razumom. Njima, umesto blagodati Božije, vlada razum i tako um čovekov postaje prelašten. To je strašno.

Danas samo ovo govorim ljudima i insistiram da to čine:

a) da postanu svesni svoje situacije i koliko su udaljeni od Boga,

b) da se pokaju i

v) da se smerno ispovedaju…

Sa svim svojim problemima treba da se suočavamo sa trpeljivošću, dobrim pomislima i smirenjem, kako bi mogla da nam pomogne blagodat Božija.

Izvor: Čuvajte dušu – Starac Pajsije Svetogorac (1924 – 1994)