Islamski preporod i pokret Muslimanska braća – Muslimanski ideolog Sejid Kutub i knjiga Znakovi na putu

Muslimanska braća su veliki panislamski politički pokret koji teži uspostavljanju islamske države vodjene Kuranom i Šerijatskim pravom. Sejid Kutub je jedan od najznačajnijih ideologa islamskog pokreta

 

 

Islamski preporod i Muslimanska braća – Sejid Kutub i knjiga Znakovi na putu

Čovečanstvo se danas nalazi na ivici provalije ne zbog opšte apokalipse koja mu visi o vratu, ta to je samo posledica bolesti a ne i sama bolest, već zbog njegovog promašaja u svetu „vrednosti“ u kojem je jedino moguć zdrav razvoj ljudskog života i njegov pravi prosperitet. To jasno dolazi do izražaja u zapadnom svetu koji više ne može čovečanstvu ponuditi nikakve „vrednosti“. Štaviše, on nema ništa što bi njegovoj savesti opravdalo njegovo postojanje, nakon što je u njemu „demokratija“ dovela do stanja koje uveliko nalikuje bankrotu, jer je već polako počela posuđivati elemente iz sistema Istočnog bloka (komunističke zemlje), naročito u području ekonomije, a pod imenom socijalizam!

Stanje je jednako i u samom Istočnom bloku. Društvene teritorije, a na prvome mestu marksizam, koji je u početku na Istoku privukao veliki broj ljudi a kasnije i na samom Zapadu, i koji se smatra pravcem sa obeležjem idelogije, takođe su vidljivo odstupile od „ideje“ i sada se skoro u celosti ograničavaju na „državu“ i njene organizacije koje su vrlo daleko od temeljnih odrednica uzetog pravca. Sve te teorije su, uopšteno govoreći, suprotstavljene iskonskoj ljudskoj prirodi i njenim zahtevima. Svoj procvat mogu doživeti samo u razorenim društvima, odnosno, u onim društvima u kojima se ukorenio diktatorski režim. Čak i u takvim društvima počinje se nazirati njihov ekonomski i materijalni krah, a upravo je to ono na čemu se one zasnivaju i čime se hvališu!

Tako ćemo videti kako Sovjetski Savez, koji predstavlja vrhunac društvenih ustrojstava, oskudeva u onome čega je imao u izobilju čak i za vreme svojih careva. Videćemo ga kako uvozi pšenicu i druge prehrambene artikle, prodajući svoje zlato da bi došao do hrane, a sve zbog neuspeha društvenih gazdinstava i zbog kraha sistema koji se suprotstavlja ljudskoj prirodi.

Čovečanstvu je, dakle, potrebno novo vođstvo! Vođstvo zapadnog čoveka se primiče kraju.

To nije zato što je zapadna civilizacija materijalno zakazala, odnosno što je oslabio njen vojni i ekonomski potencijal, već zato što se završava njena uloga s obzirom da više ne poseduje potrebnu količinu „vrednosti“ koja bi joj dopuštala vođstvo.

Ono što je svetu potrebno jeste vođstvo koje će biti u stanju zadržati i dalje razvijati materijalni stepen civilizacije do kojeg je doprlo čovečanstvo, i to na način evropskog genija kada je u pitanju materijalno stvaranje, ali koje će, isto tako, čovečanstvu pružiti nove vrednosti, prihvatljive i stvarne, u odnosu na one koje je ono već upoznalo, i to na originalan, pozitivan i u isto vreme realan način. Islam je jedini koji poseduje te vrednosti i taj način.

Naučna renesansa je odigrala svoju ulogu, ulogu koja se nazirala već sa samom renesansom u 16. veku, a koja je svoj puni procvat doživela tokom 18. i 19. veka …i koja više nije imala nove zalihe. Svoju ulogu je odigrao i „patriotizam“ i „nacionalizam“ koji su se javili u tom periodu. Isti je slučaj i sa svim regionalnim grupisanjima u ovim vekovima. I ona su iscrpela svoje zalihe! Na kraju, neuspeh su doživeli i društveni i individualni sistemi.

Nastupila je uloga islama i uloga muslimanskog UMMETA i to u najteskobnijem, najočajnijem, i najnezgodnijem momentu. Nastupila je uloga islama kojem nije strano materijalno stvaranje na Zemlji, jer ga on smatra prioritetnom čovekovom brigom već od trenutka kada mu je Alah poverio hilafet, a pod određenim uslovima tretira ga i kao bogoslužje (ibadet) te jednim od razloga čovekova postojanja.

Džine i ljude sam stvorio samo zato da me obožavaju.“ (Az-Zarijat, 56)

Nastupila je uloga muslimanskog UMMETA da realizuje ono što je Alah hteo njegovom pojavom:

Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra dela, a od nevaljalih se odvraćajte, i u Alaha verujete…“ (Ali Imran, 10)

I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svedok…“ (Al-Baqara, 143)

 

Sejid Kutub

Sejid Kutub (Sejjid Qutb) – Biografija

Sejid Kutub fotografija iz zatvora Sayyid Qutb photoSejid Kutub (Sejjid Qutb je rodjen 08.10.1906 a obešen 29.08.1966 godine), u svoje doba jedan od vodećih članova pokreta Muslimanska Braća, je za sobom ostavio jako veliki uticaj na arapsko muslimansku mladež od kasnih 60-tih godina pa na ovamo. Zapadni pisci u poslednje vreme Sejid Kutuba smatraju kao jednog od dvojice najuticajnijih muslimanskih mislilaca 20-og veka. Kao drugi od te dvojice se navodi Sejid Mavdudi (Sejjid Mawdudi).

Kutubova pisanja sve do 1951. godine se mogu okarakterisati kao pisanja moraliste tj. zagovornika poboljšanja moralnih osobina kod ljudi. Međutim, nakon što je bio izložen idejama već spomenutog Mavdudija, naročito Mavdudijevim isticanjem da je islam celokupan sistem življenja te da je uspostava Alahovog zakona na Zemlji primarna dužnost svakog muslimana, Kurub postaje revolucionar. Ono što je dodatno uticalo na ovu Kutubovu promenu je bio i njegov dvogodišnji boravak u SAD koji mu je otvorio oči po pitanju zlobnosti kako zapadne kulture tako i neislamskih ideologija uopšte.

Nakon povratka u Egipat, Sejid Kutub napušta svoj posao u ministarstvu obrazovanja i potpuno se posvećuje radu na totalnoj promeni političkog sistema u državi. Pokret Muslimanske Braće je ideološki ponovno oživljen nakon što je Sejid Kutub, u svojoj zatvorskoj ćeliji, napisao knjigu u kojoj je ponovno razmotrio i korektovao ideju Hasana El-Bena-e o uspostavi Islamske države u Egiptu do koje je trebalo doći nakon potpunog islamiziranja naroda. Sejid Kutub je izrazio mišljenje da put kojim treba ići jeste uspostava Islamske države od strane islamski orijentisane revolucionarne predhodnice (tj. manje, elitne skupine ljudi) koja bi potom sprovela islamizaciju egipatskog društva koje je bilo skrenulo na put arapskog nacionalizma.

U narednih 10-ak, godina koliko je proveo iza zatvorskih zidova, Sejid Kutub se iz prve ruke uverio u ono što je naučio iz Mavdudijevih dela, a njegov aktivizam koji je nastavljen i u ovim zatvorskim uslovima je bio motivator Naserovim sekularnim sledbenicima da ga osude na smrt i to na osnovu lažnih optužbi.

 

Izvor: Odlomak i biografija iz knjige Znakovi na putu, autor Sejid Kutub