Sirija i tajni rat specijalaca i komandosa na tlu Sirije

Daleko od očiju javnosti Sirija je postala poligon za tajni rat i za odmeravanje snaga specijalaca i specijalnih jedinica. Komandosi na terenu sprovode izvidjanja i specijalne akcije

 

 

Kontrašpijunaže, SAS, Sirija i tajni rat:

 

Sirija i tajni rat zapadnih specijalaca i islamskih komandosa

Specijalne jedinice britanske armije SAS (Special Air Service) do sada nekoliko puta ulazile na teritoriju Irana u okviru tajnog pograničnog rata protiv specijalnih snaga Al Kuds iranske Revolucionarne garde (pazdarana). Pozivajući se na pouzdane izvore iz ministarstva odbrane u Londonu, tvrdi se da je bilo najmanje šest intezivnih razmena vatre između britanskih specijalaca i krijumčara oružja, koje čine Iranci i pripadnici šiitske milicije u Iraku.

 

Nevidljive patrole

Obaveštajno-izviđačke aktivnosti i prikupljanje važnih informacija na terenu, često u protivničkoj pozadini, predstavljaju jedan od primarnih zadataka 22. puka SAS, još od osnivanja jedinice u Severnoj Africi 1941. godine. U njihovom žargonu te akcije zovu se „oči u pozadini“ („Eyes behinde the lines“). Tako je bilo u Malaji, Borneu, Omanu, Foklandima, Severnoj Irskoj, „Pustinjskoj oluji“, Bosni, Avganistanu (operacija „Enduring Freedom“), Iraku (operacija „Iraqi Freedom“).

Osim izuzetno veli uvežbanosti pripadnika, velike psihološke spremnosti, neizostavna je i oprema vrhunskog kvaliteta:

 

Od naoružanja to su automati Hekler i Koh. Visoka pouzdanost i borbena sposobnost nemačke tehnologije od ključnog su značaja u akcijama. Kao prevozna sredstva na kopnu najzastupljenija su specijalno opremljena i prilagođena terenska vozila marke Lend Rover.

Hekler and Koh mašinke i strelivo za komandose

Uspehu svake akcije, pored besprekorne uvežbanosti, svakako doprinosi i oprema vrhunskog kvaliteta u kojoj se pripadnici jedinice osećaju udobno i prijatno. Visoki psihofizički napori zahtevaju vrhunsku opremljenost. Pored osnovnog naoružanja (H&K) prisutna je i gomila sitnica koje u ključnim situacijama mogu predstavljati komparativnu prednost nad neprijateljskim jedinicama.

 

Obuća izrađena u skladu sa najsavremenijim tehnologijama doprinosi stabilnosti pripadnika čime mu daje mogućnost koncentracije jedino na efektno izvršenje zadatka. Savremene tehnologije, tipa Gore-Tex materijala, omogućuju vodonepropusnost a istovremeno dišljivost obuće što u velikoj meri doprinosi udonosti.

Obuća za komandose i specijalne jedinice

Neki od elemenata opreme specijalnih jedinica:

Brojna oprema koju čine: sredstva komunikacije, nekoliko tipova oružja, noževi, kanapi, sprejevi i drugi elementi moraju biti lako dostupni za brzu upotrebu, što se postiže brojnim džepovima i pregradama, kako bi pripadnik mogao gotovo automatski da upotrebi potrebni deo opreme. Balistički prsluci sa MOLLE sistemom omogućuju kačenje potrebne opreme.

Oprema za komandose i specijalne jedinice

Telo je osim pancirom zaštićeno brojnim ojačanjima i štitnicima počev od kolena i laktova sve do glave koju štiti ultra moderni i laki šlem.

 

 

Akcija u Siriji – tajni rat Izraela

I druga vest koja je privukla pažnju vojnih eksperata proteklih meseci, došla je iz  vrućeg regiona Bliskog istoka. U njoj se kaže da su izraelski borbeni avioni izveli 6. septembra 2007. tajnu operaciju u Siriji, gde su bombardovali „nuklearni objekat“ razvijen u saradnji sa Severnom Korejom. Pre nego što su avioni izveli bombardovanje, izraelski komandosi su se dokopali nekoliko uzoraka nuklearnog materijala na tajnom mestu u Siriji, koje je posle napadnuto. Zapravo, izraelski obaveštajci iz tajne službe „Mosad“ mesecima su skupljali informacije u Siriji, i na kraju su uspeli da lociraju nuklearni materijal u jednom objektu na severu zemlje, u mestu Tel al-Abajad, blizu granice sa Turskom.

Ove informacije su dostavljene Vašingtonu, odakle je, međutim, tražen i konkretan dokaz o postojanju opasnog materijala. Zato se tim izraelskih komandosa, najverovatnije preobučen u sirijske uniforme, ubacio u naznačenu zonu,  dočepao uzoraka i odneo ih u Izrael na ispitivanje. Ustanovljeno da je uzorci potiču iz Severne Koreje, pa je posle dobijene saglasnosti SAD, dato „zeleno svetlo“ za izvođenje vazdušnog udara. Operacijom je lično rukovodio izraelski ministar odbrane Ehud Barak, general u penziji, jedan od najodlikovanijih oficira izraelske vojske, koji je nekada komandovao specijalnom jedinicom Generalštaba „Sajeret Matkal“. Operacija je izvedena uz tako stroge mere zaštite tajnosti da piloti koji su bili u grupi za podršku, koja je obezbeđivala avione u borbenoj misiji, uopšte nisu znali detalje akcije, dok su piloti koji su izvodili napad bili upoznati s ciljem koji će napasti tek kada su bili u vazduhu.

Zaslepljeni radari

Koji je konktretno bio cilj napada, ostalo je tajna o kojoj ćute obe strane, ali obaveštajni izvori tvrde da je u pitanju sirijski nuklerani centar u izgradnji, koji se podiže uz pomoć severnokorejskih stručnjaka. Pored ovog primarnog, moguće da je postojao i sekundarni cilj – da se uvežba taktika za eventualni napad na iranska nuklearna postrojenja. Pojavile su se i informacije da je metu predstavljalo iransko oružje namenjeno libanskom Hezbolahu, što je manje verovatno.

Američki magazin za pitanja avijacije „Aviejšn vikli“, u pokušaju da odgovori kako su izraelski avion uspeli da prodru tako duboko u vazdušni prostor Sirije, objavio je teoriju eksperata da je, po svoj prilici, korišćena posebna tehnologija za ometanje radara PVO. Ova tehnologija omogućava upad u neprijateljsku komunikacionu mrežu  i „sagledavanje šta neprijateljski senzori vide“, pa čak može i da manipuliše njima tako što dolazeća letelica ne može da se primeti. Kao posledica dobijaju se podaci o pogrešnim metama i zbunjujuće poruke.

Sličan američki sistem tipa „sater“ testiran je u operacijama u Avganistanu i Iraku. Takođe, tvrdi se da je grupa ruskih stručnjaka boravila u Siriji, posle bombardovanja, sa zadatkom da prouči zašto radarski sistem ruske proizvodnje nije primetio izraelske avione. Isto pitanje postavio je i Iran, jer slične sisteme koristi od ranije, a prošle godine je kupio 29 lansirnih uređaja tipa „tor“ od Rusije za 750 miliona dolara, da bi štitili nuklearna postrojenja u toj zemlji. Ostalo je nepoznato, bar za širu javnost, kako su se izraelski avioni F-16 i F-15, bez „stelt“ tehnologije, probili neprimećeni kroz sirijske PVO radare. Moguće je da su avioni doleteli iz pravca Mediterana, što znači da su leteli nisko iznad mora, da bi izbegli radare. Ali to je samo jedan deo maršrute leta. Posle akcije pronađeni su odbačeni dodatni avionski rezervoari za gorivo, na turskoj teritoriji blizu granice sa Sirijom.

Izrael i Sirija su još uvek zvanično u ratu od 1967. godine, kada je izraelska vojska okupirala stratešku Golansku visoravan. Ponovo su zaratili 1973, a godinu dana kasnije proglašen je prekid vatre, koji je i dalje na snazi. U međuvremenu, žestoko su se sukobil i 1982 . godine prilikom izraelskog upada u Liban (operacija „Mira za Galileju“).

 

Korisna adresa – oprema za specijalne jedinice, komandose i marince:  www.militaryshop.rs