Tihovanje i nevidljiva borba

Zašto pravoslavni svetitelji preporučuju tihovanje u nevidljivoj borbi srca

 

 

 

O tihoj i nevidljivoj borbi

 

Tihovanje - O tihoj i nevidljivoj borbi

Sada kada znamo mesto na kome se mora voditi borba koju smo upravo započeli, kao i šta nam je cilj i gde se on nalazi, shvatamo i zašto se ta borba naziva nevidljivom. Ona se odvija u srcu, u tišini, duboko u nama; i tu nailazimo na još jednu veoma važnu stvar, koju sveti Oci stalno ističu: usne neka su ti zapečaćene ovom tajnom! Jer, ako se otvore vrata od saune, sva toplota odlazi i lekovitost pare nestaje. Prema tome, nikome ne govori ništa o tvojoj novorođenoj nameri. Ništa ne govori o novom životu koji si započeo, ni o opitu, ni o onome što se nadaš da ćeš dobiti. Sve što se događa u tebi, tiče se samo i jedino Boga i tebe. Izuzetak može biti jedino tvoj duhovnik ili ispovednik.

Ovo tihovanje je neophodno, jer svako ćaskanje o sopstvenim brigama pothranjuje sujetu i poverenje u sebe. A upravo je to ono što mora, pre svega, da se iskoreni! U tihovanju raste naše poverenje u Njega koji nas i bez reči sluša. Tvoj zadatak je da Mu se približiš, u Njega polaži svoje nadanje: ti si usidren u večnosti, a u večnosti ne postoje reči.

Od sada nadalje, počećeš da shvataš sve što ti se dešava, velike stvari kao i male, sve što ti je poslato od Boga kao pomoć u toj borbi. On jedini zna šta je tebi potrebno i šta ti u datom trenutku treba: nedaća ili uspeh, iskušenje ili pad. Ništa se ne dešava slučajno, i iz svega što se dogodi može se ponešto naučiti; to odmah shvati u srcu, jer na taj način raste poverenje u Gospoda koga si odlučio da slediš.

Evo još jednog uputstva koje nam svetitelji nude na našem putešestviju: potrebno je da sebe vidiš kao dete koje tek počinje da uči da izgovara glasove i da pravi prve, nesigurne korake. Sva mudrost ovoga sveta i sve veštine koje možda poseduješ potpuno su bezvredne u borbi koja te očekuje, kao što je bezvredan tvoj društveni položaj i cela tvoja imovina. Imovina koja se ne koristi za služenje Gospodu je teret, a znanje koje ne uključuje srce je besplodno i stoga opasno, jer je umišljeno. Takvo znanje naziva se golim, jer nema topline niti ljubavi. Moraš stoga odbaciti sve svoje znanje i postati lud da bi bio pametan, prosjak da bi bio bogat, slabić da bi bio snažan.

 

Odlomak iz knjige „Put podvižnika – Drevno predanje discipline i unutrašnjeg uzrastanja“ – Tit Koliander